Posljednje javljanje MONDO reportera iz Zagreba pred meč Hrvatska - Srbija. "Bježite dok još možete, danas igra Hrvatska!".
"Jutar, dećki... Ćuj, zvala je policija prije nekoliko minuta, pitali su imamo li Srba u hotelu. Ali, ne brinite, rekla sam da ste novinari", saopštila nam je ljubazna mlada recepcionarka u hotelu, nećemo baš reći kojem.
Tako nam je, uz sunce koje je sijalo kao u maju, počeo ovaj "istorijski" petak, 22. marta 2013. godine.
Sve što na dan utakmice možete da uradite u Zagrebu je da ne uradite ništa ili napravite malu reportažu o atmosferi na ulicama. Ukratko: u 10 sati kao da se ništa ne događa, u 11 časova biće vam čudno otkud toliko ljudi ide po hljeb i mlijeko u "kockastim" majicama, u 12.00 već nećete imati nikakvu dilemu - danas se nešto veliko događa.
A, s kim god da smo pričali, osim nekolicine "hejtera" među taksistima, slažu se da je euforija nikad viđena do sada i da se samo priča i razmišlja o"utakmici godine" između Hrvatske i Srbije.
Ona počinje u 18 časova na "Maksimiru", a po gradu šuška se da će Hrvatski nogometni savez zabraniti hrvatske zastave sa imenima gradova na samom stadionu. Vidjećemo... Uostalom, ovo je reportaža iz grada, a u njemu nije bilo zabranjeno isticati zastave sa imenima gradova i brzo nam je postalo jasno da su na trgovima okupljeni sve, samo ne Zagrepčani.
"Kutina", "Pakrac", "Imotski", "Metković"... To su bili gradovi koji su dominirali, a slogani, zna se: "Uvijek vjerni", "Za dom spremni" i dalje nećemo, a nije da ih nije bilo.
"Kockice" na sve strane, kao u kultnoj najavnoj špici emisije Branka Kockice.
Na Trgu Bana Jelačića okupila se grupa "sa strane", iz provincije i dijaspore. Nisu sjedili po kafićima, to je dosadno.
Stajali su na spomenicima, žardinjerama, pili pivo i pjevali.
Nekih 300 metara odatle, na Cvjetnom trgu, bila je daleko "urbanija" ekipa. Takođe u dresovima, ali mirnija, "cool", sa naočarima za sunce i espresom u rukama. Pričalo se o Modriću i Kolarovu, o Štimcu i Siniši. I razgovori sa njima bili su potpuno različiti:
"Bježite dok još možete, danas igra Hrvatska! Pa, poješćemo vas 3:0", rekao nam je, ne baš prijeteći, ali nimalo prijatno jedan od navijača iz Austrije, kada smo se predstavili ko smo i pitali za očekivanja.
Na Cvjetnom trgu pričalo se u drugačijem tonu:
"Ćuj, stari, prvo tebi svaka ćast što si ovdje sad, a ako me pitaš, pa dobićemo vas, ali neće biti lako. Plašim se malo da nas ne kaznite iz kontre, mada mislim da smo bolji", rekao nam je Boris iz Zagreba.
"A, vi? Gdje ste? Koliko ste ovdje? Jeste li došli samo na tekmu ili?".
Rekli smo mu da smo tu još od utorka uveče i da smo odsjeli u obližnjem hotelu.
"Bok... I neka pobjedi bolji", namignuo je, kada je bilo sasvim dovoljno uzimanja utisaka, jer su se prazne krigle i konzerve piva rojile okolo.
U gradu je bilo sve toplije, u svakom smislu - konobari su nosili kockaste majice, naslovne strane dnevnih novina bile su kockaste, svaki treći prolaznik NIJE nosio kockastu majicu ili dres, iznad bašta kafića bile su okačene zastave sa kockastim simbolima, šahovnicama, na glavama navijači su nosili kockaste marame i kačkete, u izlozima su se nudili kockasti dresovi sa 30 odsto popusta i takvi su stajali 630 kuna, odnosno 9.500 dinara.
I išli su "k'o alva"...
Vidjeli smo čak i jednu bebu staru nekoliko mjeseci obučenu u kockastu benkicu.
I u pravu je bio onaj ljuti navijač s početka teksta: "Danas igra Hrvatska", ali nemamo namjeru nigdje da bježimo. Igra i Srbija! Pa, neka pobijede 3:0. Ako su bolji...
(Reporteri MONDA iz Zagreba Nikola Janković i Vladimir Sukdolak, foto: MONDO i Beta/Hina, autor: Dario Grzelj)