Fudbaleri Jagodine u prvom finalu osvojili su Kup Srbije, prvi trofej u istoriji kluba.
Nekome je dovoljno jedno, nekome nije dovoljno ni šesto finale.
Jednostavno trofej Kupa nije suđen Novosađanima, ovo je već "prokletstvo".
U finalu Kupa Srbije za sezonu 2012/13: Jagodina - Vojvodina 1:0 (1:0), strijelac Milan Đurić sa bijele tačke u 15. minutu nakon što je Đorđe Jokić napravio kiks i onda šut Ivana Cvetkovića koji je išao u okvir gola morao da zaustavlja rukom.
Najbolji srpski sudija Milorad Mažić nije imao nikakvu dilemu, pokazao je na bijelu tačku, a onda na neki način i pomilovao Jokića i "spasio" finale, jer mu je pokazao samo žuti karton.
Đurić je poslao Nemanju Supića u jednu, a loptu u drugu stranu i od tog trenutka svi kojima je bliža bila Vojvodina, a najviše igrači u crveno-bijelom, više su razmišljali o tome: "A, šta ako opet ne osvojimo Kup?" U seriji stihijskih napada do isteka 95. minuta, pred oko 15.000 navijača oba tima, od kojih je više bilo Novosađana, tim Nebojše Vignjevića nije stvorio nijednu stopostotnu šansu za gol.
Tačnije, sve do ulaska u nadoknadu vremena Igor Bondžulić nije stavljen na ozbiljne muke. Tada je gotovo iz Očaja Nemanja Radoja poslao "bombu" sa 25 metara koja je išla u raklje gola Jagodine, ali je još ljepšom paradom Bondžulić loptu izbio u korner i sačuvao svoj tim produžetaka.
Taj potez nekako donio mu je i epitet igrača utakmice, a to je mogao da bude možda i kapiten Jagodine Miloš Stojanović koji je u dva navrata pri vođstvu svog tima sebično reagovao u kontra napadima i propustio priliku da ranije riješi prvo finale Kupa od 1987. godine u kojem nije igrao nijedan od beogradskih "vječitih", Partizan ili Crvena zvezda.
A, nije rijetko ni Vojvodina igrala finala, naročito od osamostaljena Srbije. Od 2007. godine ovo je "Staroj dami" srpskog fudbala bilo ČETVRTO finale. Ne vrijedi...
Dok su u Radio-televiziji Vojvodina već imali spreman prilog o istorijskoj pobjedi, a u Beograd stigla najveća grupa navijača nekog kluba iz drugog grada od kada se igra fudbal na ovim prostorima, trofej je ostao jednako nedostižan kao i pet puta do sada - on će, kao i nagrada od 10 miliona dinara, otići u Jagodinu, gdje se elitni fudbal igra od ljeta 2008. godine.
I ne samo to. Jagodinci će drugu godinu zaredom igrati u Evropi, sve i da ne odbrane četvrto mjesto u ligi do kraja sezone.
Velike zasluge za to što će Dragan Marković Palma u svom gradu, pored "Aqua Parka", Muzeja voštanih figura i Zoološkog vrta sa čuvenom žirafom od danas imati i trofej pobjednika Kupa, nekad "Maršala Tita", pripadaju i treneru "ćurana" Simu Kruniću koji je u stilu svog prezimena krunisao dvogodišnji rad sa ekipom koja se bez pompeznih izjava pojavila na "JNA" i uzela ono što je od srpskih kluba uzimao samo uzak krug srećnika: Crvena zvezda, Partizan, OFK Beograd, Smederevo i Železnik.
Šta god da se večeras dogodilo - bilo bi istorijski.
Srbija je ovog 8. maja 2013. godine dobila prvog osvajača Kupa. To je ovom finalu kultnog takmičenja, na prilično popunjenom stadionu Partizana, davalo posebnu draž. Kao što je MONDO i pisao pred polufinala, prvi put od 1987. godine i duela Rijeke i Hajduka na istom mjestu, u finalu Kupa nisu igrali Crvena zvezda ili Partizan.
Poslije deset godina, nekadašnji trofej "Maršala Tita" napustio je prestonicu. Toliko je prošlo od kada je golom Marka Pantelića u produžecima, takođe u Humskoj, Smederevo pobijedilo Crvenu zvezdu i upisalo se među besmrtne. Dvije godine kasnije isto je uradio i Železnik.
Sve ostalo, od raspada SFRJ, pokupili su Crvena zvezda i Partizan...
JAGODINA: Bondžulić - Dukić, Mihajlović, Živanović, Projić - Đurić, Gogić, Lepović (od 92. Petričević), Cvetković (od 84. Kostić), Arsenijević (od 81. Stojkov) - Stojanović.
Trener: Simo Krunić.
VOJVODINA: Supić - Vulićević, Jokić, Trajković, Pavlović - Radoja, Ađuru (od 65. Poletanović), Vranješ, Alivodić - Oumaru, Katai (od 65. Šušnjar).
Trener: Nebojša Vignjević