Nešto je trulo u Partizanu

Partizan je ponovo pretrpio evropski debakl, ponovo nije napravljen iskorak u Evropi, ponovo crvene obrazi srpskog šampiona od šamara koje lupaju prosječne i kvalitetom siromašne evropske ekipe.

"Ovo je, u ovom trenutku naša realnost. Da bi se igralo u Partizanu potrebno je mnogo hrabrosti, a Partizan ima mladu ekipu u kojoj nema ko da preuzme odgovornost. Ne mogu mladi igrači čim uđu u seniorsku konkurenciju da budu nosioci. Može da im se sudi tek poslije nekoliko godina, ali oni brzo odlaze iz kluba i sve jovo nanovo. Nedostaje nam hrabrosti,a to je nešto što ide sa iskustvom", riječi su kapitena Saše Ilića poslije debakla protiv Tuna 0:3.

Vuk Rašović je sezonu završio sa jednim timom, pripreme počeo sa drugim, uigravao treći, a sada ima četvrti tim. Blamaža protiv Tuna u Švajcarskoj pokazala je da je taj tim jedan od najlošijih u posljednjih 10-ak godina. Bez vođe, bez istinskog potencijala i kvaliteta (izuzev mladog Andrije Živkovića, koji tek počinje fudbalski put), bez odbrane, bez veznog reda, bez napada. Tima nema!

Za to je kriv i Rašović. Ne samo što se nije snašao u Švajcarskoj, jer je znao da ide samo sa jednim napadačem, kome je ovo bila posljednja utakmica u crno-bijelom dresu (dakle, mogao je da smisli drugačiju taktiku), već i što se i on povrijedio (riječ je o Aleksandru Mitroviću), a Rašović ga je pustio da se, nemoćan, vuče po terenu dok ne smisli šta će. Rašović je kriv i zato što je pristao da ga uprava "dribla", da mu prodaje ključne igrače pred nosom i doveli su mu druge koji ni po čemu ne zaslužuju dres kluba koji ima sjajne stranice u svojoj istoriji. Rašović je kriv, jer je upravi dao, na neki način "alibi". Rekao je da "nije kukavica, pa da bježi". Izjava vrijedna poštovanja, ali znao je sa kim ima posla. Možda je kao veliki partizanovac želio da spasi što se spasiti može, ali Mandrak (čarobnjak) nije.

Kriv je i zbog toga što je umjesto predsjednika Đurića, koji je ko zna koji put izbjegao da odgovori na pitanja novinara, na prozivci pred početak priprema branio tek izrečenu ideju prvog čovjeka da se Partizan ove sezone sprema za iskorak u Evropi.

"Ambicije su velike, mnoge obaveze su pred nama. Nadam se da ćemo napraviti ekipu koja će moći da ih ispuni. Hendikep je odlazak Lazara, ali želja je da ne zavisimo od pojedinaca, već da na svakoj poziciji imamo po dva igrača", rekao je tom prilikom mladi trener.

Ali, bez najboljih Lazara Markovića, Ivana Ivanova, Milana Smiljanića, Aleksandra Lazevskog, pa i Aleksandra Miljkovića, sa igračima koji su samo "zakrpili" rupe u timu, i dolazak do plej-ofa za Ligu Evrope je uspjeh za ovu ekipu, naravno ne i za pristalice trofejnog kluba.



Krajem decembra 2011. godine sa mjesta trenera Partizana smijenjen je Aleksandar Stanojević. Perspektivni trener, koji je mogao da bude budućnost beogradskog kluba, smijenjen je zato što je podigao glas. Glas protiv uprave, na čelu sa Draganom Đurićem, koja je cijelu filozofiju poslovanja bazirala samo na jednom - prodaj, prodaj, prodaj, ponekad nešto kupi, ali ne mora da bude mnogo kvalitetno.

Stanojević je želio da uspostavi sistem, nešto poput onoga što godinama i decenijama postoji u Košarkaškom klubu Partizan, koji takođe živi od prodaje igrača, i svaku sezonu počinje sa gotovo kompletno novim timom, ali rezultati ne trpe.

Uprava Partizana prodavala je igrače iza leđa Stanojevića i tadašnjeg sportskog direktora Mladena Krstajića i to usred evropskih borbi. Stanojević jeste doživio brodolom protiv Šamroka, ali je potom konsolidovao tim. Osim rezultatskih uspjeha, Stanojević je igrao sa timom u kojem je čak osmorica igrača bilo iz Partizanove škole.

U Partizanu sada, osim Saše Ilića, više nema nikoga iz te generacije. Kada su on i Krstajić podigli glas, uprava ih je smijenila. Nisu mogli sami. Stanojević nije stigao da napravi sistem.

Đurić se tada obrušio na sportski sektor rekavši da im je obezbijedio rekordnu sumu za transfere, za ulazak u Ligu šampiona, ali da Partizan nije uspio. Ali, nije spomenuo da je tada prodao Stefana Savića Mančester sitiju.

U međuvremenu, a poslije, zaista epizodne uloge Avrama Granta, dovedeni su Vladimir Vermezović i Ljubiša Tumbaković, koji je progutao sve ono što je ranije pričao o Draganu Đuriću. Tačnije, legao je na rudu. I onda se posvađao sa dijelom uprave i otišao u Kinu.

"Dolazak Vermeza je za mene najveće pojačanje. Njemu je uspjelo što nikom drugom nije, da Partizan dovede do proljeća u Evropi. To nam je i sada želja, mada ne i prioritet, jer je doveden da pravi strategiju za tri godine. Novi direktor je legenda, sa velikim iskustvom i takođe ga smatram velikim pojačanjem. Neće vam biti lako sa njima dvojicom, jer će od vas tražiti mnogo", rekao je Đurić kada su dovedeni Vermezović i Tumbaković.

Odmah poslije tužnog izdanja u Švajcarskoj, sportski direktor Albert Nađ je izjavio: "Stidim se što sam bio dio ovoga". U redu je što je smogao snage da nešto kaže, ali je izostao dio da podnosi ostavku, a kao sportski direktor, dakle čovjek koji po funkciji bira igrače MORA da odmah podnese ostavku.

Mile Jovičić, koji je donedavno bio potpredsjednik Partizana, a sada je "samo" član Upravnog odbora, pobunio se zbog prodaje Aleksandra Mitrovića, zajedno sa Nađom. Kada je preglasan, Jovičić je podnio ostavku, ali nije otišao.

"Kako bi se čuo moj glas ako odem?", lakonski je konstatovao Jovičić, tražeći još jednom ostavku Dragana Đurića. I potom se, mrtav hladan, ukrcao u avion koji je odveo Partizan u Švajcarsku na "dranje".

U Partizanu je sve trulo. Ne samo što je stadion, gotovo, u fazi raspadanja, što vođe "navijača" sebi dozvoljavaju da skidaju kapitensku traku sa ruke igrača, pa im se potom dozvoljava da u prostorijama kluba(!!!) održe konferenciju za novinare sa porukom "mir, brate, mir", nego je i finansijska situacija daleko od stabilne. O organizacionom dijelu kluba izlišno je i pisati.

Iako su Draganu Đuriću puna usta sjajnog poslovanja prethodnih sezona, novac od prodaje igrača, a bilo ga je prilično, jednostavno je ispario. Samo on i njegovi saradnici znaju gdje. Na pomenutoj, burnoj sjednici UO, na kojoj su se lomila koplja oko prodaje Mitrovića, trebalo je i da se razgovara o ideji da SC "Teleoptik" u Zemunu bude stavljen pod hipoteku! Taj podatak dovoljno govori o finansijskom stanju u klubu.

Pojedini mediji su nedavno pisali o tome da je dug Partrizana oko 25 miliona evra, što je uprava kategorički demantovala i priznala da je dug "samo" sedam miliona evra.

Samo igračima i članovima stručnog štaba se na osnovu premija za rezultate u posljednje dvije sezone (dve titule i Liga Evrope) duguje blizu dva miliona evra. Tu su još neiplaćene zarade na ime plata za ostale ljude zaposlene u klubu.

"Partizan je daleko najstabilniji klub u Srbiji i odskače iznad svih. Da smo ovog ljeta ušli u Ligu šampiona, ne bismo imali nijedan, čak ni mali problem. I pored toga, u ovom trenutku imamo izuzetno stabilnu situaciju kao rijetko kada u prethodnih nekoliko godina, mogao bih da kažem da je sada čak i najbolja", rekao je Đurić krajem februara ove godine na Skupštini kluba.

Partizan je samo u ovom prelaznom roku zaradio 10-ak miliona evra (prodati Ivan Ivanov, Aleksandar Mitrović, Lazar Marković, koji je doduše prodat odavno). Otišli su i Aleksandar Lazevski, Aleksandar Miljković...

Doveden je dobar golman (Milan Lukač), vremešni defanzivac koga protivnici lako pretrčavaju (Milan Obradović), Petar Grbić, koji zna sa loptom, ali Partizan je za njega preveliki zalogaj, vraćen je Nikola Aksentijević koji nije odigrao NIJEDAN minut u Viteseu prošle sezone, za mesto zadnjeg veznog najzvučnije ime - Erik Đemba Đemba, a za napad Ismael Beka Fofana, koji je, eto, odigrao dobro protiv Partizana u dresu jermenskog Širaka, pa je kupljen! I on je jedan od rijetkih koji je kupljen u ovom prelaznom roku, svi ostali su dovedeni bez obeštećenja, dakle kao slobodni igrači (naravno, podrazumijeva se da dobijaju platu).

Fofana je kupljen iako nije imao pravo nastupa u kvalifikacijama za Ligu Evrope(!), a Đemba Đemba nije ulazio u igru u najvažnijoj utakmici u sezoni!? A uprava prodaje Marka Šćepovića baš pred tu utakmicu!

Evo šta je Dragan Đurić rekao na proslavi šeste uzastopne titule o prelaznom roku:

"Klub neće pustiti nikoga ko je potreban Partizanu. Sve radimo planski, a mogu da obećam da nećemo biti slabiji, već samo jači u odnosu na ovu sezonu", podvukao je predsjednik crno-bijelih, a potom govorio konkretno o pojedincima.

Lazar Marković?

"Učinićemo sve da ostane kod nas još šest mjeseci".

Ivan Ivanov?

"On ima ugovor još godinu dana. Ukoliko dobije ponudu sa kojom bi svi bili zadovoljni onda može da ide, ali prethodno moramo da obezbijedimo pravu alternativu. Ivanov je mnogo dao klubu, pravi je igrač, dobar momak..."

Lazevski i Miljković ostaju bez ugovora.

"Dobiće novi...".

Aleksandar Mitrović?

"Moram da se ponovim. Svako može da ide, ali njegova alternativa mora biti bolja. Imamo četvoricu napadača, jedan će otići, možda je to Šćepović... Vidjećemo. Ništa nećemo preko koljena, a zamjena mora biti dostojna dresa Partizana".

Tako je govorio Đurić, a svi smo vidjeli šta se dogodilo. Prema već viđenom scenariju (Avram Grant) uprava Partizana sada će vjerovatno pokušati da spere ovu ljagu dovođenjem nekog jakog trenerskog imena, tačnije zvučnog. Ali, ovog puta je kasno. Zapravo, sve je to već déjà vu, začarani krug u kojem se vrti Partizan (a i drugi srpski klubovi). Svake godine pravljenje novog tima ili bolje reći krpljenje, dovođenjem isluženih igrača, a odlaze oni koji bi trebalo da budu budućnost. Pitanje je dana, mjeseca kada će iz Partizana otići Andrija Živković ili Danilo Pantić (sa kojim još nije potpisan profesionalni ugovor, a pitanje je i da li će)...

Zato sve ovo i ne treba da čudi, nema iznenađenja...


(Predrag Vujić, Vladimir Sukdolak, MONDO)