Tai Jang Mun, prvi Koreanac u fudbalu Srpske

Tai Jang Mun (Tae Young Moon) prvi je fudbaler iz Azije, tačnije iz Južne Koreje u ligama Republike Srpske. Nekadašnji šampion BiH i učesnik kvalifikacija za Ligu šampiona, a sada član Prve lige Republike Srpske Modriča Maxima i ranije je imala strance u svojim redovima. Sve je počelo sa Brazilcem Rafaelom Pereirom, prije par sezona "žuto-plavi" dres nosio je dvojac iz Dominikanske Republike Asevedo Kruz - Kerbi Rodrigez, a prije mjesec dana član modričkog prvoligaša postao je dvadesetdvogodišnji igrač iz Kvandžua.

Jang Mun je rođen 10. februara 1991. godine. Stigao je iz Španije, gdje je igrao u posljednjih šest godina za trećeligaše Atletiko Alberisiju i Palensiju. Inače, mladi Koreanac sa roditeljima i mlađim bratom živi na Novom Zelandu, odakle je sa 15 godina odlučio da ode u svijet, igra fudbal, i kako kaže "upozna nove kulture i doživi ono što nikome od njegovih zemljaka nije pošlo za rukom". Tečno govori tri jezika: korejski, engleski i španski, a sada ima želju da savlada i srpski jezik.

Mladi fudbaler vodi avanturistički život, zbog čega je i odlučio da dođe u Bosnu i Hercegovinu.

"Prije dvije godine sam imao komplikovanu operaciju ukrštenih ligamenata u Španiji. Nakon toga, bilo mi je izuzetno teško, obzirom da nakon takvog zahvata oporavak traje između šest mjeseci i godinu dana. Tada sam odlučio da se vratim u Južnu Koreju", počeo je svoju priču za MONDO Jang Mun, koji je jedno vrijeme igrao i u Japanu.

"U Koreji je bila jedna izuzetno dobra fudbalska akademija, gdje sam nastavio da treniram tri puta dnevno. Trener mi je bio srpski stručnjak Adam Šaka. On je ranije trenirao neke klubove u Bosni i Hercegovini i pitao me je da li bih želio da igram u BiH. Rekao sam: 'Što da ne, nemam šta da izgubim, pokušaću i vidjeću kako će se stvari odvijati'. Tako sam došao u BiH. Prvo sam bio na probi u sarajevskom Olimpiku, zatim sam otišao u Slogu iz Doboja, nakon čega sam bio u Slobodi iz Mrkonjić Grada i teslićkom Proleteru i na kraju sam stigao u Modriču. Klubovi sa kojima sam trenirao nisu uspjeli da mi obezbijede potrebne papire, tako da sam se odlučio za Modriča Maximu, koja je i ranije imala strance u timu. Moj trener, zajedno sa ljudima iz Modriče, riješio je papirologiju i sada sam ovdje", priča internacionalac iz Južne Koreje.

Kako su reagovali tvoji roditelji kada su čuli da ćeš igrati u BiH?

"Na početku im nije baš bilo drago. BiH je relativno nepoznata, mala zemlja koja je pretrpjela rat. Oni su više željeli da živim recimo u SAD, Francuskoj ili Njemačkoj. Ali, shvatam ih, oni su imali želju da meni bude dobro. Tada sam im rekao: 'Svi idu u Njemačku, svi idu u Englesku, Francusku... da studiraju ili žive. Ali, ja želim nešto drugačije'. Nisam želio da budem kao drugi, htio sam da po nečemu budem jedinstven".

Jesi li znao bilo šta o BiH prije nego što si došao ovamo?

"Apsolutno ne. Trener me je pitao da li želim da idem u BiH, a ja sam odgovorio 'OK'. Nisam znao ni gdje se nalazi BiH, niti koji jezik se ovdje govori, ali to mi nije bilo važno. Da me je trener pitao da li želim da idem u Afiku ili Južnu Ameriku, i tada bih rekao 'da'. Nije me strah putovanja i još jedne avanture. Volim da putujem i upoznajem nove stvari", kaže Jang Mun.

Mladi, 22-godišnji igrač sredine terena kaže da je zadovoljan u Modriči.

"Srećan sam što sam ovdje. Doživljavam nešto što niko u Koreji niti Novom Zelandu nije uspio. Bosna i Hercegovina nije dovoljno poznata tamo odakle ja dolazim. Još sam mlad, željan avantura. Želim da putujem i naučim stvari koje kod kuće ne bih mogao".

Je li bilo teško napustiti porodicu i otići "preko cijelog svijeta"?

"Naravno. Uvijek je teško. Sa 15 godina napustio sam porodicu i prijatelje i otišao u Španiju. Od tada je prošlo sedam godina, ali i dalje je teško kad se opraštaš od najbližih i ideš u još jednu avanturu", kaže novi fudbaler Modriča Maxime.

Jezička barijera najveći je problem za Jang Muna. Rijetko ima priliku da sa nekim priča na engleskom jeziku, tako da mu jedino ostaje da što prije savlada bar osnove srpskog jezika.

"Naučio sam neke bitne riječi, kako bih mogao da komuniciram sa saigračima. Moram da preživim ovdje, a nemam nikoga ko bi mi pomogao. Moram naučiti jezik kako bi mi bilo lakše. Srpski jezik je izuzetno težak, najviše zbog toga što nemam knjiga kako bih se upoznao sa gramatikom, pravilima... Sve što mogu je da kupim rječnik i tražim određenu riječ koja mi je potrebna. Mnogo mi pomaže i internet. Mnogo je lakše naučiti engleski ili španski, obzirom da ima mnogo knjiga koje olakšavaju učenje ovih jezika, sa dobrim objašnjenima, gramatikom i sl. Teško je naći takvu knjigu na srpskom jeziku".

Koje srpske riječi si naučio do sada?

"Ništa posebno. To su uglavnom neki fudbalski termini: leđa, daj loptu, centaršut, otvori, zatvori...".

Trenutno igraš fudbal. Ali, kako vidiš sebe za pet ili deset godina?

"Fudbal igram zato što ga volim. Ne igram za novac niti da postanem poznat. Još sam mlad. Volio da budem član međunarodnih organizacija, poput UEFA i FIFA. Ovo iskustvo će mi mnogo pomoći u budućnosti. Osim maternjeg korejskog, pričam engleski i španski i ako naučim i srpski, otvoriće mi se mnoge mogućnosti. Vidio sam daleko više nego ljudi u mojoj zemlji i to je ono što me raduje", naglašava mladi fudbaler.

Igrao si nekoliko godina u Španiji. Teško je, ali možeš li uporediti španski fudbal i onaj koji se igra u BiH?

"Velika je razlika. U Španiji je igra sporija, ali lopta se kreće brže. Igrači se kreću sporije, lopta ide brže od njih i sve se svodi na kratke pasove. U španskom fudbalu ne vole duge pasove, preko cijelog terena. Najčešće su to kratka dodavanja na nekoliko metara. Svi vole da igraju 'iz prve', na jedan ili dva dodira sa loptom", kaže Tai.

Poput "tika-take"?

"Nije to samo odlika igre Barselone. Cijela španska nacija trudi se da igra tako. Šest godina sam igrao tamo. Od malih nogu forsiraju taj stil igre. Djecu od početka uče kratkim pasovima, kako bi što duže zadržali loptu. Najvažnija stvar u fudbalu je ne izgubiti loptu, zar ne? Oni kažu, kad imaš loptu, ne moraš da se braniš. Napad je najbolja odbrana. Ovdje se igra drugačiji fudbal. Svi vole 'duel' igru, borbu za loptu, fizički dodir, igranje na snagu, tako da su to dvije potpuno različite škole fudbala", tvrdi Jang Mun.

Kako si se uklopio sa novim saigračima?

"Srećan sam i drago mi je što sam ovdje. Nikoga ne bih da izdvajam. Dobar sam sa svima, ali je teško, obzirom da rijetko ko priča engleski, a ja još nisam savladao srpski. Ali, na treningu i nema mnogo priče. Tu nemam problema, fudbal je univerzalna igra i svugdje se igra na isti način. Sviđaju mi se uslovi, vrijeme je dobro, tako da za sada nemam nikakvih zamjerki", rekao je na kraju mladi, 22-godišnji fudbaler, koji u Modriči boravi nešto više od mjesec dana.

BARSELONA/ĐI SUNG PARK
Koji ti je omiljeni fudbalski klub? Postoji li igrač koji te inspiriše i koji ti je u neku ruku idol?

"Barselona mi je uvijek bila draga i to je moj omiljeni klub. Igrač koji mi se najviše sviđa je moj zemljak Đi-Sung Park, koji trenutno nastupa za holandski PSV Ajndhoven", kaže Jang Mun.

(B. Jakovljević - MONDO, foto: MONDO)