Tomislav Karadžić najavio je povratak Adema Ljajića u reprezentaciju. Šta to znači i kako je to moguće?
Adem Ljajić trebalo je da bude jedan od ključnih igrača u reprezentaciji Srbije, ali je puklo prije i nego što je počelo.
Praktično, i prije prve utakmice Siniše Mihajlovića na klupi "orlova", kada su svi primijetili da je Ljajić spustio pogled i zaćutao na intoniranje himne "Bože pravde", bilo je jasno da će poslije utakmice uslijediti rastanak Siniše i Adema, odnosno Adema i Srbije.
Incident se dogodio 26. maja 2012. godine u Sent Galenu, uoči utakmice sa Španijom (0:2). Mihajlović je obavijestio novinare da je razgovarao sa Ljajićem i da je čuo samo da "nije pjevao himnu iz ličnih razloga", poslije čega je morao da ga odstrani. Rekao je da bi to uradio i u slučaju bilo kog drugog igrača.
Jasno je da Mihajlović, kada je već Savez prihvatio njegove uslove, odnosno kodeks ponašanja, a igrači ga potpisali, nije imao kud u ovom slučaju.
Ljajić je već 16 mjeseci samo TV navijač "orlova", u periodu u kojem je Mihajlović dosta lutao, probao 47 igrača, stigao do baze mladih i talentovanih igrača koji nagovještavaju velike domete zajedno, ali tek poslije 15 utakmica, pet pobjeda, tri remija i sedam poraza, odnosno eliminacije iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu.
Oprečna su mišljenja da li bi Miha trebalo da ostane da radi sa selekcijom koju je hrabro napravio i tokom kvalifikacija za EURO 2016, a jedan od onih koji sada zagovaraju takav scenario je i - navodno - odlazeći predsjednik Saveza, Tomislav Karadžić.
I ne samo to.
Popularni Tole je poslije utakmice Vels - Srbija (0:3), vidno raspoložen, poručio i da će Srbija u narednim kvalifikacijama u biti jača za fudbalera Rome, Adema Ljajića.
Kako?
Ukoliko će Mihajloviću zaista biti ponuđen novi ugovor, a on to prihvatiti, Karadžić bi morao da ili lobira kod selektora da naočigled kompletne javnosti pocijepa sporni kodeks ponašanja ili kod Ljajića da pređe preko "ličnih razloga" i zapjeva himnu u kojoj, prema Ljajićevom mišljenju, očigledno postoji nešto sporno, nešto što se kosi s njegovom vjerom, islamom.
Karadžić je u Velsu novinarima ispričao sljedeće:
"Poslije utakmice sa Japanom, planiramo da do kraja godine odigramo još dvije utakmice. Ako budemo bili kompletni sa Matićem i još nekim igračima, da ih ne spominjem sad, bićemo još bolji".
Potom je, ipak, pristao da kaže ko je jedan od igrača koje nije želio da spominje.
"Adem Ljajić, recimo. Možda se ipak nešto desi kao što je to bilo sa Matićem. U sljedećim utakmicama bićemo jači i za Mitrovića, Marković nije igrao najbolje što je mogao protiv Velsa, jer je lakše povrijeđen, pa je morao da izbjegava direktne duele. Formira se dobar tim i u najskorije vrijeme ćemo imati dobru reprezentaciju".
Dakle, Adem Ljajić.
Ukoliko Mihajlović ovo ne shvati kao miješanje u njegov posao, pretpostavljamo da bi u najskorije vrijeme tri strane trebalo da sednu za sto i porazgovaraju o mogućim izlazima iz ove, naizgled, bezizlazne situacije.
A ko je kriv za to što se dogodilo? Savez, koji je trebalo da predvidi mogući problem u insistiranju na pjevanju himne, jer je Srbija mala zemlja sa više nacionalnosti i vjeroispovesti? Mihajlović, koji je morao da predvidi da bi ovakvim strogim uslovima mogao da izgubi neke od ključnih igrača? Ili Ljajić, koji bi morao da pjeva himnu svoje zemlje, bez obzira na sve?
(MONDO)