Anćeloti: Promijenio sam se zbog Bađa

Italijan, nekada defanzivac na terenu, igrao u vrijeme "katanaća", taktičar...

Karlo Anćeloti vodi jedan od napadački najubitačnijih timova svih vremena, današnji Real Madrid, ali u intervjuu za "Marku" i "El Mundo Deportivo", kaže:

"Poenta fudbala je da se dobro braniš".

Novinari koji su razgovarali s njim kažu da se radi o jednostavnom, pristupačnom i pristojnom čovjeku i da je najveća "mudrost" u intervjuu s njim "uvesti ga u komfornu zonu", odnosno priču o fudbalu. Tu, kažu, nema zadrške i lako se "otkači".

Priča je počela od njegove omiljene formacije, popularno nazvane "Božićna jelka", koju još nije primijenio u Realu.

U knjizi koju ste objavili, pričali ste o svojim taktičkim zamislima i idejama, ali šta je na prvom mjestu - sistem ili igrači?

"Igrači dolaze na prvo mjesto i o njima se radi. Dugo sam radio sa Arigom Sakijem i učio od njega. U početku je za mene postojala samo i isključivo formacija 4-4-2, koja je lako mogla da se razumije i primjeni. Ali, stvari su se promijenile u Juventusu (1999-2001, prim. aut)", prisjeća se Anćeloti i otkriva da je zbog Zinedina Zidana, nekada najboljeg igrača svijeta, a danas njegovog pomoćnika u Realu, odlučio da promijeni - sebe.

"Imao sam Zinedina u timu i shvatio sam da je ludost da ga pomjeram sa njegove prirodne pozicije, odnosno da ga guram na lijevo ili desno krilo kako bih igrao 4-4-2. Od tada sam počeo sebe da prilagođavam igračima, a ne njih sistemu koji sam najbolje poznavao".

Anćeloti je otkrio da je prije toga, dok je vodio Parmu, baš zbog robovanja sistemu napravio grešku.

"U Parmi sam imao šansu da potpišem Roberta Bađa. Razgovarali smo i on mi je rekao da želi da igra kao ofanzivni vezista, kao 'trekvatrista', polušpic. Ja sam mu tada rekao da je to nemoguće, jer se ta pozicija ne uklapa u naš sistem. Sada, kada se prisjetim tog događaja, okrene mi se u stomaku! Pomislim da je nemoguće da sam odbio Bađa, igrača koji je davao 20, 25 golova po sezoni!?"

"Sve ovo vam pričam da biste shvatili kako se čovjek mijenja kad stekne iskustvo. I ja sam se promijenio".

Da li su sve stvari u fudbalu uveliko otkrivene i primjenjene?

"Ne mislim da je tako... Pogledajte samo Španiju, koja je osvojila Svjetsko prvenstvo igrajući bez klasičnog napadača. Stvari se mijenjaju, dinamika je u tome da budeš sve na terenu i uradiš sve na terenu", govori Anćeloti da ni njemu nisu strane ideje "totalnog fudbala" koji je osmislio Rinus Mihels još 70-ih, sa reprezentacijom Holandije, Ajaksom i Barselonom, a kasnije tu viziju razvijali Johan Krojf, pa Pep Gvardiola, sve dok ona nije postala "tika-taka".

Mada, nije da ih uvijek primjenjuje.

Još nismo vidjeli ni "Božićnu jelku", ni totalni fudbal u Realu?

"Probali smo 'Božićnu jelku' tokom priprema, ali smo se prebacili na 'dijamant', pa na 4-4-2. Ne mogu da primjenim 'Božićnu jelku' (4-3-2-1, prim. aut) u Madridu, zbog karakteristika igrača koje imam na raspolaganju. Imam Kristijana Ronalda, koji voli da igra na lijevoj strani i Gareta Bejla koji voli da je desno. Nemam igrače za taj sistem... Tu je i Isko, kojeg možete da koristite i desno i u sredini. Ne želim da napravim grešku insistirajući na sistemu", rekao je Anćeloti, koji je ljetos zamijenio Žozea Murinja u Realu napustivši Pari Sen Žermen, kojem je vratio titulu prvaka Francuske poslije 19 godina čekanja.

Anćeloti se nije složio da je "Božićna jelka", na kojoj su insistirali novinari, sama po sebi odlična formacija za aktuelni stil koji vlada u španskom fudbalu, niti da bi ona sama po sebi donijela bolje igre i rezultate Realu.

"Ne radi se o zemlji... Faktor iznenađenja i novine koje doneseš na teren su to što te razdvaja i daje prednost. Sa Sakijevim sistemom, protivnici u to vreme nisu znali šta da očekuju i odakle su dobili udarac. Isto se dogodilo i kada smo u Milanu postavili 'Božićnu jelku'. U početku rivali nisu znali kako da se brane od ofanzivnih vezista, koji su nadolazili iz prostora koji ranije nije trebalo braniti. Ali, vremenom, pametni treneri su se adaptirali i pronašli soluciju, pa je trebalo opet mijenjati stvari. Tako i ja, odnosno Real, moramo da se mijenjamo i donosimo nešto novo".

Novinari su konstatovali da je rijetkost danas pronaći italijanskog taktičara koji insistira na posjedu lopte i da je to nešto novo kod Anćelotija, čiji Čelsi recimo nije težio ka tome da drži loptu u svom posjedu kada je uzeo "duplu krunu" u Engleskoj.

Međutim, Anćeloti je iznio drugačije viđenje i otkrio da je, iako sada slaba, upravo Serija A od njega napravila trenera otvorenog prema mnogim zamislima, jer je u njegovo vrijeme u Italiji bilo mnogo različitih sistema igre i nisu svi težili ka aktuelnom 3-5-2.

Jedna stvar bila je jedinstvena za italijanske klubove - odbrana! I to je ono što Anćelotija muči u Realu i na čemu želi da radi, a i dalje, kako kaže, nije baš sasvim jasan da li se do toga stiže insistiranjem na posjedu lopte ili ne.

U jeku razgovora, odbanu je predstavio kao prioritet u današnjem fudbalu i tu se, na neki način, složio sa svojim prethodnikom Žozeom Murinjom.

"Italijanska liga mi je mnogo pomogla, jer sam tamo igrao protiv najrazličitijih sistema. U fudbalu je sve vezano za odbranu svog gola i nisam srećan kako se Real brani u ovom trenutku. To što sam Italijan ne znači da me zanima samo odbrana, ali je ona jedini zdrav osnov da se igra dobro u napadu - u Čelsiju smo postigli najveći broj golova u jednoj sezoni od osnivanja kluba, a prije svega smo se dobro branili", donekle Anćeloti otkriva aktuelne Realove mane i nagovještava da će raditi na defanzivi, jer u napadu ima "ale" koje mogu svakome da daju gol.

Kakva je priroda Realovih problema u odbrani?

"Iznad svega radi se o problemu žrtvovanja, kao i dobre organizacije", rekao je Anćeloti, a onda objasnio da neki igrači moraju da podrede sebe sistemu, kako bi pozadi sve bilo sigurno, a opet kako bi Ronaldo i Bejl napred bili svježi i rasterećeni da mogu da pune mreže.

"Prema mom mišljenju, 4-4-2 je najbolja defanzivna formacija, jer nije isto braniti se sa četvoricom ili trojicom vezista. Takođe, ne volim da Ronaldu, a naročito Bejlu, zadajem previše defanzivnih obaveza, jer su mi potrebni svježi i rasterećeni u napadu. Nije lako braniti se i pritiskati protivnika sa trojicom vezista, što zahtijeva 'Božićna jelka'. Problem se u našem slučaju javio kada naši ofanzivni bekovi odu napred, tada se otvarao ogroman prostor kada smo stajali u 4-3-2-1. Zato smo se promijenili", objasnio je 54-godišnji trofejni trener zašto insistira na taktici koju nije primjenjivao u sezonama prije dolaska u Real.

Očigledno je da je španska, odnosno madridska sportska javnost, od Anćelotija očekivala drugačiju igru i postavku, ali ih je on sve iznenadio. Razloge za to je obrazložio, a krajnji sud biće moguće dati tek na kraju sezone.

Anćeloti je sa Juventusom ostao bez trofeja u dvije sezone, sa Milanom je bio dva puta prvak Evrope (2003, 2007), ali samo jednom šampion Italije (2004), sa Čelsijem je osvojio Premijer ligu i FA kup (2010), ali ne i Ligu šampiona, pa je morao da ode. Izabrao je Pariz, gdje je s PSŽ bio prvak prošle sezone.

(Nikola Janković, MONDO, foto: Guliver/Getty Images/Brunskill/Behne/Hewitt/Cunningham/Arroyo)