Ovo je priča o fudbalskom alhemičaru iz Majnca, koji gubeći najbolje igrače svake sezone, sa budžetom od 20 miliona, pobjeđuje Bajern, Borusiju...
Borba za opstanak - to je realnost Majnca u Bundesligi.
Ali, šta je zapravo realno? Da li je to ono što vam predviđaju s obzirom na to koliki budžet imate, kakve ste igrače dobili na raspolaganje, kakva je atmosfera u klubu, kakva konkurencija, a kakva podrška s tribina?
Ako se realno sagleda sve to, onda Majncu zaista jeste mjesto u borbi za opstanak.
Međutim, tu je Tomas Tuhel, mladi trener koji je u 25. godini morao da prekine profi karijeru. On radi zaista nerealne stvari... Ovo je priča o čovjeku koji sa budžetom od 20, do 25 miliona evra sezonama unazad ne postavlja pitanje opstanka, izlazi u Evropu, pobjeđuje Bajern Minhen (ne jednom), taktički uništava jače od sebe, a glatko pobjeđuje sebi ravne.
Ravne, ali samo prema onome što "predviđaju" drugi prije početka lige. Igra Majnca pod Tuhelom sve je samo ne predvidiva, a njihovi rezultati sve samo ne realni.
Najveće zasluge pripadaju Tuhelu, kojeg sportski novinari, analitičari, pa i kolege iz Njemačke, već nazivaju novim Jirgenom Klopom. Čovjekom, koji je već jednom odbio Šalke, pretpostavlja se da bi sačekao Klopov odlazak iz Borusije Dortmund kako bi napravio sljedeći korak u karijeri.
A, ona je već impresivna, iako je Tuhel u seniorskoj konkurenciji debitovao tek 2009. godine, godinu dana nakon što je Klop otišao iz Majnca u Borusiju. U međuvremenu, ovaj mali klub skromnih ambicija i vjernih navijača vodio je Norvežanin Jern Andersen, koji je uveo ekipu u Bundesligu, a onda je prepustio treneru mlađih kategorija Tuhelu.
Isprva, činilo se da je to pogrešan, rizičan korak, ali iz ove perspektive nije mogao biti ispravniji - Tuhel je do u prvoj sezoni bio deveti, u drugoj peti i izašao u Ligu Evrope, tada je izgubio najveći broj kvalitetnih igrača, pa je u naredne dvije sezone bio 13. ali ipak daleko od zone ispadanja, da bi se ove sezone ustalio na devetom mjestu, praktično bez šansi da padne u Cvajtu.
Tuhel je prinuđen da se osloni i na neke malo poznate i pritom vremešne fudbalere poput Zdeneka Pospeha (35), Nikolčeta Noveskog (34), Ekina Sotoa (33), golmana Hajnca Milera (35)...
Sve ove rezultate Tuhel je bilježio konstantno ostajući bez najvećih zvijezda, jer je Majnc od nečega morao da živi. Odlazili su mu igrači poput Adama Salaja, Luisa Holtbija, Andrea Širlea (on je kod Tuhela debitovao sa 18 godina), Samija Alaguija, Kristijana Fuša, Eugena Polanskog... Svi oni danas igraju u većim i bogatijim klubovima, ali to Majnc nije platio drastično lošijim rezultatima.
Nije, jer je Tuhel postavio sistem koji je, za sada, tri puta porazio moćni Bajern iz Minhena! Ono što nije uspijevalo skoro nikome, jeste Majncu i Tuhelu i u ovom tekstu ćemo se posebno baviti tim pobjedama, kao pravim Tuhelovim potpisima, minijaturama. To će biti konkretni primjeri na kojima će se vidjeti koliko je ovaj nesuđeni štoper nekog bundesligaškog kluba radio na sebi od kada je 1998. godine odlučio da prekine fudbalsku karijeru zbog hroničnih problema sa koljenom.
Za početak, uporedićemo budžete Bajerna i Majnca. Prvi na raspolaganju imaju 140 miliona evra godišnje, a drugi 24. Najskuplji igrač Majnca trenutno je Nikolaj Miler čija se tržišna vrijednost procjenjuje na oko sedam miliona evra, dok samo treneru Bajerna Pepu Gvardioli sljeduje godišnja plata od 17 miliona evra.
Za sada, uz podatak da je ovo Majncu tek osma sezona u elitnom rangu takmičenja od osnivanja, dosta...
Igrao je samo u nižim rangovima takmičenja za Štutgarter Kikerse i Ulm, a onda je prešao na drugu stranu i sada čeka da to zaista, u pravom smislu riječi, unovči.
Tuhel, rodom iz Krumbaha, danas ima 40 godina i spada u red mladih evropskih trenera, a o njemu pišu ne samo njemački, već i engleski, italijanski i francuski mediji. Portali specijalizovani za fudbalsku taktiku često se bave njegovim zamislima i ostvarenjima, pa ga je tako "Zonal Marking" nekoliko puta analizirao i hvalio.
Dok ovo pišemo, Majnc se nalazi na devetom mjestu, mada zapravo na diobi sedmog, sa Hertom i Augsburgom. Svi imaju 34 boda. Na tabeli budžeta ove sezone, Majnc zauzima 13. mjesto sa 24 miliona evra, koliko ima i 14. Nirnberg. Manje novca imaju samo Herta (23), Augsburg (17), Frajburg (16) i Braunšvajg (15).
Od klubova koji imaju više novca na raspolaganju, Majnc šije Hamburg (40 miliona evra - 19 bodova), Štutgart (40 - 19), Verder (35 - 22), Ajntraht (30 - 22), Hofenhajm (30 - 26), itd.
Kako Tuhelu to uspijeva? Oni koji ga pomno prate kažu da je to zato što nije odigrao taktički pogrešnu utakmicu. Ne vjerujete? Od kada je Tuhel 2009. došao, samo su "karnevalski klubovi", bogati Bajern Minhen, Borusija Dortmund, Bajer Leverkuzen i Šalke osvojili više bodova od Majnca!
Niko drugi...
Kao što to obično biva u sportu, ni Tuhel ne može sam. On radi u tandemu sa generalnim menadžerom Majnca Kristijanom Hajdelom, koji je organizovao odličnu mrežu skauta, ne samo u regionu. Majnc troši malo novca na nove fudbalere, zato što "umije" da prepozna igrača, kao kada je Širlea doveo sa svega 16 godina iz Ludvigshafena. Da to "radi" i na internacionalnom nivou, pokazuje dolazak kolumbijskog reprezentativca Elkina Sotoa, a da se u Majncu dobro radi sa igračima svjedoči i proboj pomenutog Nikolaja Milera do reprezentacije Njemačke!
"Djeluje kao da je pitanje dana kada će Tuhel preuzeti neki od najvećih klubova Evrope, što će biti potvrda njegovog nesumnjivog talenta", pisao je poznati fudbalski novinar iz Njemačke Rafael Honigštajn, koji radi i kao kolumnista engleskog "Gardijana".
On podsjeća da su problemi sa koljenima i rani prekid karijere od Tuhela napravili kompletnog trenera sa nepunih 40.
Koliko je u njemačkoj javnosti Tuhel bio nepoznat te 2009. godine govori i to da ga je jedan četvrti sudija opomenuo da se vrati na klupu i da nema pravo tako energično da reaguje na sudijske odluke. Poslije toga, Tuhel je izjavio da će razmisliti o tome da se odrekne svog "stajlinga" i hronični šuškavac možda zamijeni košuljom i sakoom.
Majnc je počeo da pobjeđuje, o njemu je počelo da se piše i do danas nije morao da se odrekne šuškavca. Možda će morati ako bude dobio posao u nekom od "karnevalskih klubova".
Šta Tuhel kaže o Tuhelu? Kaže da je poklonik "jugozapadne" škole njemačkog fudbala (da budemo iskreni, nama nije baš poznato koje su osobenosti tog pravca), kaže i da obožava "pametno" trčanje i kolektivno pomjeranje cijelog tima, da se uložen napor na terenu podrazumijeva kod njega i da se insistira na "agresiji prema lopti". Tu agresiju u nekoliko navrata osjetili su igrači Bajerna.
Kada se dogodi poraz...
"Kao trener, uvijek sebe smatram najodgovornijim za poraz. Kada pobijedimo, to nije slučaj", rekao je svojevremeno za "Zidojče Cajtung".
Potom je novinaru otkrio još nešto:
"Ja sam preopterećeni, opsesivni fudbalski radoholik, koji 24 časa sedam dana u nedjelji misli samo na fudbal".
Njegov radni dan počinje na fudbalskom terenu u 8:15 ujutru. Ne, ne okupljaju se igrači tako rano, oni dolaze tek u 10:15. Tuhel puna dva sata svakog jutra priprema svaki trening i tako svake nedjelje... Poslije ručka "opušta se" gledajući video materijal i kadrirajući određene situacije iz igre svog i protivničkog tima. Nerijetko gleda snimak samog treninga koji je odradio sa igračima tog jutra!
Kada ima slobodan dan, Tuhel često sjedne na avion i "skokne" do Engleske gdje kupi "regularnu" kartu i odgleda meč Premijer lige. Engleski govori perfektno...
Ta priča nije promakla Šalkeu, koji je pokušao da ga angažuje prošlog ljeta, ali se to nije ostvarilo. Pretpostavka je zbog toga što Tuhel čeka i da u sljedećem koraku "izimitira" trenutno poznatijeg Klopa.
Tim povodom, kaže...
"Trudimo se da izgradimo građevinu koja će me nadživjeti ovdje. Kada jednom odem, ostaće mehanizmi i filosofija fudbala koja će biti veća i važnija od jednog Tomasa Tuhela", rekao je još 2010. godine.
Tuhel je po pet puta tukao Frajburg, Štutgart i Hofenhajm u Bundesligi, što su njegovi "omiljeni" rivali, ali drugi podatak se ističe: protiv Bajerna ima skor 3-1-5!
Kako je pobjeđivao Bajern? Ekipama koje imaju nesumnjivo jači tim i koje gaje ofanzivan fudbal Tuhel ne suprotstavlja defanzivu, već formaciju 4-3-1-2, koja se često transformiše u "dijamant". Uvijek s dvojicom napadača.
Međutim, za razliku od mnogih drugih trenera, Tuhel ne pritiska štopere i defanzivne veziste, već se ultra agresivni presing aktivira u trenutku kada lopta dođe u posjed - bekova!
Tuhel koristi aut liniju kao svog igrača.
Svestan da bek s loptom u nogama može samo naprijed, nazad ili u sredinu, Tuhel ka njemu šalje najbližeg vezistu, za kojim se pomjeraju i ostala četvorica. U tom trenutku iz laganog trka i dvojica napadača približavaju se rivalu koji ima loptu i formira se zona u kojoj bek ima tri opcije: pas unazad, pokušaj solo prodora i pokušaj duge lopte po paraleli.
Sve to dijametralno se kosi sa postulatima igre velikih klubova, urniše ideju u igri kratkih pasova i razigravanja iz sredine. Majnc je neumoran u tome što radi i Tuhel je praktično "zaštitio" ovaj patent.
Međutim, tu se javlja i prvi problem vezan za njega - s obzirom na to da je radio samo u Majncu, Tuhel nije često u karijeri bio u situaciji da mora da pobijedi, da mora da napada, da mora da se suočava sa golgotama kakve je priređivao drugima.
Ali, s ozbirom na to koliko ozbiljno shvata svoj posao i koliko vremena provodi radeći na sebi, ne bi trebalo brinuti za Tomasa Tuhela... Neko će za kraj primjetiti:
"Dajte mu pola od onih Bajernovih 140 miliona evra, vidjećete".
(Nikola Janković, MONDO, foto: Gulliver/Getty images, TimHi)