Mihajlovićev kodeks podržali su i Savez i Karadžić, a sada pjevanje himne više nije obaveza. Zašto i kako?
Na krilima lagane nacionalne euforije koja je pratila dolazak Siniše Mihajlovića na mjesto selektora reprezentacije Srbije, u maju 2012. godine, Fudbalski savez i njegov predsjednik Tomislav Karadžić nedvosmisleno su podržali Mihinu ideju da se uvede kodeks ponašanja za sve fudbalere koji žele da igraju za Srbiju.
Nijedna od 50 tačaka koje je Mihajlović revolucionarno uveo sa naznakom "obavezno" i za čije je kršenje bilo zaprijećeno "nultom tolerancijom", nije bila sporna za Savez. On je javnosti predstavljen kao dokument o kojeg će se okupiti svi, čelnici, stručnjaci, selektor, igrači, pa i navijači i koji će nas ujediniti.
Selektor je imao potpunu podršku i autonomiju u namjeri da po kratkom postupku sagradi nešto što smo usput izgubili ili možda nikad nismo ni imali - kult fudbalske reprezentacije Srbije.
Međutim...
Problemi su se javili i prije početka prve utakmice, tačnije tokom prvog intoniranja himne od Mihajlovićevog dolaska. Iako je potpisao kodeks, Adem Ljajić, srpski fudbaler islamske vjeroispovesti, povio je glavu, pogledao u travu i "oćutao" himnu "Bože pravde".
Bio je trajno odstranjen iz reprezentacije odmah poslije utakmice i narednih nekoliko nedelja pisalo se više o tome nego o prvim taktičkim i kadrovskim potezima novog selektora. I tada, Savez, odnosno Karadžić, zadržali su stav da je kodeks prava stvar i da selektora treba podržati u namjeri da svih 50 tačaka sprovede u djelo.
U međuvremenu, javnost je na Ljajića kao potencijalnog plejmejkera u nacionalnom timu potpuno zaboravila, "orlovi" su posrtali i konačno pali u kvalifikacijama za Mundijal, a Mihajlović praktično sa klupe nacionalnog tima Srbije preskočio preko ograde i seo na klupu Sampdorije, gdje se i sada nalazi.
Miha je otišao, a kodeks ostao.
Imenovanjem privremenog selektora Ljubinka Drulovića, javio se stari problem - kodeks i sporna, 50. tačka, himna! Za razliku od Mihajlovića, samoinicijativno ili u dogovoru sa nadređenima, Drulović je rekao da on neće insistirati na pjevanju himne i to je bilo ispraćeno pozivom Ljajiću da se vrati u nacionalni tim.
Preko noći, Savez je promijenio do juče tvrd stav prema dokumentu koji je sam uveo, učinio pravosnažnim i branio u teškim trenucima. Sporna tačka je izbačena, a zadržano ostalih 49 tačaka kojih svi igrači, pa i Ljajić, moraju da se pridržavaju.
Do daljeg...
Poslije svega, nameće se pitanje da li je ovo bio Mihajlovićev dokument ili dokument Fudbalskog saveza Srbije? I, sada kada je izmijenjen, da li je FSS automatski priznao da je onomad pogriješio i prihvatio selektorove uslove koji su se kosili sa principima krovne organizacije?
Zbog čega se godinu dana insistiralo na pjevanju himne, a sada odjednom to više nije presudno, ni neophodno?
Da li je tu bio oštećen samo Ljajić ili su zapravo oštećeni oni koji su sve vrijeme bili pod moranjem da glasno pjevaju?
Nemoguće je ne zapitati se zbog koga je godinu dana ćutanje bio grijeh za koji je bila zagarantovana kazna trajnog odstranjivanja iz nacionalnog tima (na štetu tima?)... Da li je to, možda, bio Mihajlović?
Na ovu temu, Karadžić je u razgovoru za "Večernje novosti" rekao:
"Ne bih volio da se sad pravi polemika oko povratka Ljajića i pjevanja himne. Novom selektoru Ljubinku Druloviću to nije prioritetno pa je ostavio tu tačku kao slobodan izbor. Imamo 50 tačaka u kodeksu ponašanja i još nismo stigli da pričamo sa selektorom i igračima o tome šta će biti obavezujuće, a šta ne", rekao je Karadžić:, a onda naglasio da će od sada važiti drugačiji odnos prema himni.
"Ipak je to lični izbor. Zato insistiram da u ovom trenutku govorimo o Ademu kao igraču koji je pozvan u selekciju jer kvalitetom može da pomogne. A, da li će igrati zavisi od selektora".
Kao i mnogo puta do sada, vjerovatno će se sve završiti sa "puj pike - ne važi". Bez obzira na to da li ste za obavezno pjevanje himne ili ne, sada kada je ono ukinuto, Ljajiću niko ne može da nadoknadi onih godinu i po dana tokom kojih je praktično bio i "persona non grata" ovde. Od danas, on i dalje ima puno pravo da iz ličnih razloga, kako je onda objasnio, ne pjeva himnu.
I, što je najgore od svega, još jednom se pokazalo da lutamo, da nemamo jasan cilj i čistu viziju kako do njega da dođemo, da nismo načisto šta želimo da postignemo i da će biti ovako do trenutka kada će neko procijeniti da ni ovako više ne valja i da valja nekako drugačije...
I na kraju, to da li treba ovako ili onako nikako ne smije da bude samo volja jednog čovjeka, kao što je u ovom slučaju bila želja selektora, bivšeg, Mihajlovića.
(Nikola Janković:Foto:MN Press)