Kolumbijac Karlos Baka prešao je put od kontrolora u autobusu i lokalnog ribara do fudbalera koji je sa dva gola donio svom timu trofej Lige Evrope i odveo ih u Ligu šampiona. Ovo je priča o ostvarenju njegovog sna...
Poslije posljednjeg sudijskog zvižduka finala Lige Evrope između Sevilje i Dnjipra Kolumbijac Karlos Baka sjedio je na klupi i plakao.
Dva gola postigao je u finalu za pobjedu 3:2 i četvrti trofej Sevilje u Ligi Evrope, a emocije nije mogao da sakrije.
Slika kako plače na klupi od sreće, ustaje i diže ruke ka nebu zahvaljujući se Bogu, a potom slavi sa svojim saigračima obišla je cijeli svijet.
A prije samo osam godina ovaj momak sanjao je da igra fudbal, dok je cijepao karte u autobusu i lovio ribu da pomogne svojoj porodici.
Kao i sve velike priče, i ova počinje u siromašnoj porodici, roditelji Karlosa Artura Bake Ahumade živjeli su u Puerto Kolumbiji, gradu na karipskoj obali, a on je bio njihov treći, najmlađi sin.
Ljubav prema fudbalu naslijedio je od oca, koji je bio golman, ali nikada nije igrao profesionalno. Ipak svom sinu usadio je strast prema fudbalu, koja će ga na kraju odvesti među zvijezde. Sam Karlos Baka kaže da je kao klinac želio samo da igra fudbal, čak i kada je to značilo da od ručka ili večere neće biti ništa.
Međutim, kako je odrastao, sve manje je imao priliku da igra fudbal, jer trebalo je pomoći porodici i zaraditi za život. Karlos je znao šta znači naporan rad. Ustajao je u četiri ujutro i odlazio na posao kontrolora karata u autobusu, a kući se vraćao ponekad tek oko 11 časova uveče. Kada nije radio kao kontrolor dvadesetogodišnji mladić lovio je ribu, a njegova fudbalska karijera praktično još nije počela.
Jednog dana 2006. godine ugledao ga je skaut ekipe Atletiko Žunior i Karlos je postao član ovog kluba, ali mjesta u timu za njega ipak nije bilo pa je pozajmljen prvo drugoligaškoj ekipi Barankilja u kojoj je postigao 12 golova na 27 utakmica.
Poslije godinu dana okušao se i u Venecueli igrajući za Minerven ,ponovo kao pozajmljen igrač, a golgeterski učinak bio je gotovo isti, 12 golova na 29 utakmica.
Baka se 2008. godine ponovo vratio u Barankilju, koja mu je očigledno odgovarala, a nakon sezone u kojoj je zabio 14 golova na 19 utakmica, čelnici Atletiko Žuniora nisu više mogli ignorisati postojanje ovog talentovanog mladića.
Baka je 2009. godine potpisao prvi profesionalni ugovor, a u svom debiju za Atletiko Žunior kao profesionalac postigao je dva gola. Baka je krenuo da zabija i zahvaljujući njegovim golovima Atletiko Žunior je 2010. i 2011. godine postao šampion Kolumbije. Njegovih 50 golova u tri sezone značili su da je vrijeme za odlazak u Evropu.
Italijanski Kjevo i moskovska Lokomotiva pokucali su na vrata, Rusi su gotovo završili sav posao, da bi se u posljednjem trenutku odlučili da umjesto Bake angažuju Pelipa Saiseda.
Ipak, početkom 2012. godine stigao je u Evropu, u ekipu Briža koji ga je platio milion i po evra,a Baka je tom prilikom rekao da mu se ostvario san da zaigra u Evropi.
Trebalo je malo Baki da se navikne na ekipu i izbori svoje mjesto, ali dolaskom novog trenera Lekensa dobio pravu priliku i krenuo da zabija golove. Za godinu i po provedenih u Belgiji zabio je 28 golova na 45 utakmica i postao najbolji strelac, ali i najbolji igrač belgijske lige.
Karlos Baka našao se na listi želja brojnih klubova, a među onima koji su ga željeli u svojim redovima bio je i sportski direktor Sevilje, Ramon Rodrigez Verdeho ili jednostavno Monki.
Čovjek koji je napravio igrače poput Hezusa Navasa, Serhija Ramosa, Dijega Kapela, Hozea Antonija Rejesa i otkrio talente koji će u Sevilji izrasti u zvijezde, poput Danija Alveša, Žulija Baptiste i Sejdua Keite bio je odlučan da dovede i Baku.
Dio zasluga za dolazak Karlosa Bake u Sevilja imala je i kampanja navijača pokrenuta na tviteru #Baccaomuerte što je značilo “Baka ili smrt”. Na kraju je Sevilja otvorila novčanik i isplatila sedam miliona evra Brižu, a Baka je već u prvoj sezoni pokazao da će otkupna klauzula od 30 miliona evra u njegovom petogodišnjem ugovoru biti možda i pogrešna, tačnije premala.
Kolumbijac je sa ukupno 21 golom u svim takmičenjima bio jedan od najzaslužnijih igrača Sevilje za osvajanje Lige Evrope prošle godine, a to nije promaklo ni selektoru Kolumbije koji mu je uputio poziv na Svjetsko prvenstvo u Brazilu.
Karlos Baka svoj put ka vrhu utabao je protekle sezone sa 20 golova u španskoj Primeri i sedam u Ligi Evrope, od kojih je dva postigao u sinoćnjem finalu. Proslavio ih je kao i svaki gol u svojoj karijeri, sa rukama podignutim ka nebu u znak zahvalnosti Bogu.
Ono što je najbolje u svemu je da priča o ostvarenju sna jednog Kolumbijca sigurno nije gotova. Sljedeće sezone Sevilja će igrati u Ligi šampiona, a najjače klupsko takmičenje igraće i Karlos Baka.
Ostaje samo pitanje da li će Kolumbijac igrati u dresu kluba iz Andaluzije ili nekog od najjačih klubova Evrope, jer cijena od 30 miliona evra za trenutno jednog od najboljih napadača sigurno im neće predstavljati problem.