"Bojim se da čovjek ne dovede klub na rub egzistencije, pa da onda kaže: 'E, ja žurim, a ti se jebi Partizane'", u svom stilu je pričao Mirković.
"Nemojte me razvlačiti po medijima kada odem", zamolio je Zoran Bata Mirković ostale čelnike Partizana kada im je tri dana prije meč sa Rilom prošlog jula, na startu kvalifikacija za Ligu šampiona očitao dvadesetominutnu bukvicu na Upravnom odboru i ujedno podnio ostavku.
Isprva, javnost za Mirkovićevu ostavku nije ni saznala, najviše zbog toga što je tada već bivši potpredsjednik odlučio da ne otkriva detalje svog govora pred UO.
I, Bata nije pominjan do skoro...
Kao i mnogo drugih stvari u prošlosti, sve bi se nekako zataškalo i zaboravilo da u utorak, 6. oktobra, Đurić na insistiranje novinara poslije sastanka UO nije naveo tri stvari zbog kojih je sve "puklo". Prvi čovjek crno-bijelih je, komentarišući Mirkovićevu, ali i ostavku drugog potpredsjednika Gordana Petrića prije nekoliko dana "uživo" pred kamerama SOS kanala, prvo rekao da su "u pitanju lični razlozi".
Potom je naveo da su "htjeli da smjene člana UO Dragoljuba Vukadinovića, jer je kritikovao bivšeg trenera Slavišu Jokanovića", potom da su "za Jokanovića tražili ugovor na tri godine", a da je sve puklo kada "su pod tačkom razno na UO predložili da Predrag Mijatović dođe u klub", na šta im je, prema Đurićevim riječima, "potpredsjednik Mile Jovičić rekao da nije u redu da se o tome raspravlja na taj način"...
"Kada sam pročitao, bio sam u šoku da se neko bavi mojim imenom i dalje, a lijepo sam ih zamolio da me ne razvlače...", počeo je priču za MONDO Zoran Mirković, vidno uznemiren.
"Danas Gordan i ja, sutra Ivan, Plavi..."
"Što se mene tiče, ja sam dao svoje saopštenje, nisam želio da se bavim detaljima osim na UO, gdje je i trebalo i bio sam ubijeđen da ću pasti u zaborav kao i svako čudo, poslije tri dana... Ali vidim da i danas trajem. Znate šta me čudi, što su poslije svakog UO ili Sekretarijata kluba, u javnost izlazile sve informacije, do posljednje nule i posljednje riječi, jedino nikad niko nije saznao šta je Bata pričao", nastavio je Mirković, koji je u klub došao sredinom avgusta 2008. godine.
"Neću ni danas da širim priču, otišao sam zato što sam bio nezadovoljan načinom na koji predsjednik Dragna Đurić vodi klub. On je najveći krivac", pokušao je bivši reprezentativac Jugoslavije i fudbaler Rada, Partizana, Atalante, Juventusa, Fenerbahčea, pa ponovo Partizana da izusti više ništa od onoga što je već rekao.
"Ali, moram da se vratim na jednu bitnu stvar: ja sam otišao iz kluba tri dana pred utakmicu sa Rilom, kada su svi oko Partizana mislili da je u klubu sve idealno. E, zato mi nije jasno zašto se sada ponovo izvlače dva imena, Gordanovo i moje?"
Zašto?
"Zato što ne može Slaviša (Jokanović) da bude kriv za situaciju u klubu, jer je otišao, ne može da bude kriv Tito, pa ajde da istrošimo još malo ovu dvojicu, a onda ćemo Ivana (Tomića), što je moja procjena da će se dogoditi, pa će onda na red da dođe Plavi (trener Goran Stevanović) i tako... Igranka bez prestanka", tvrdi Mirković da se u Partizanu trude da skrenu pažnju sa pravih uzroka organizacione i rezultatske krize u koju je dvostruki osvajač duple krune upao ovog ljeta i još ne izlazi.
"Ne pjevaju svi Đurićevu pjesmu"
"Evo, ja da sam novinar, postavio bih jedno pitanje... Pošto su rezultati ovakvi kakvi jesu poslije Jokanovićeve smjene, da li je onda ona bila opravdana? Da li je možda on odgovoran za ovo što se događa?"
Ko "on"?
"On, Đurić... I dalje se služi lažima i obmanama, a narod umoran od svojih problema nema kada da razmišlja previše o Partizanu i tome šta se i kada događalo, već samo čita ono što mu se servira... Mislio sam da ćutim, ali ovo mu neće proći", poručuje Mirković i nastavlja:
"Slušam ga... Razmišljam, on, ozbiljan čovjek na ozbiljnoj poziciji da se služi takvim stvarima, pa gdje ja onda živim!? Na svu sreću, na tom UO bilo je 20 ljudi koji su čuli šta sam rekao i želim da vjerujem, ma znam da među njima ima onih koji nisu dobili muzički dinar da pjevaju pesmu Dragana Đurića. Ili ja i dalje živim u iluzijama..."
Šta se dogodilo, pa ste prije početka sezone i manje od godinu dana od dolaska u klub na mjesto potpredsjednika podnijeli ostavku?
"Nije postojao jedan razlog. Ni dva, ni tri... To je kulminacija događaja".
Problemi su počeli u decembru 2008.
Nije "od juče"?
"Krenulo je u decembru prošle godine, jedno, po jedno... Puklo jeste pred Ril, kada je on (Đurić) sazvao krnji Sekretarijat i poslije se povukao, rekao da ima neke obaveze i otišao van Beograda. Rekao bih da je tada kap prelila čašu...", opisao je Mirković i nije mu bilo potrebno postaviti sljedeće pitanje:
"Ja ne znam, da li možda gospodin očekuje da ga niko ništa ne pita?! I kad ga neko pita, on onda to naziva ucjenama. Možda je tako u tom njegovom virtuelnom svijetu. Postavio bih mu jedno pitanje: 'Da li je sve što priča njegov stav ili stav svih ljudi u Partizanu, čiji je predsjednik?'"
Uporedo sa vašim odlaskom iz kluba, počelo je sa medijskim spekulacijama o tome da u Upravi postoje "dva klana". Jedan, mlađi, sportski, koji je ponikao u Partizanu, ali nema dovoljnu finansijsku moć da vodi klub samostalno i drugi, stariji, sastavljen od ljudi iz biznisa i politike, koji su tu da donesu novac.
"Live" odlaskom Petrića u emisiji "Total Soccer" na SOS kanalu cijela priča dobila je utemeljenje?
"Ne bih ja tako dijelio stvari, nema veze ko je stariji, a ko mlađi. Ima veze ko se kako ponašao u kriznim i problematičnim situacijama. Da li su se tada napravila dva bloka, nisam želio da obraćam pažnju, ali moram da priznam da su mi neki postupci bili čudni. Kada bih rekao da bi klub trebalo da vode njegovi bivši igrači, ogriješio bih se o neke ljude koje poznajem, koji su pomogli, a nikad nisu igrali. To što je neko mlađi, zaljubljen je u klub ima više energije, ne znači da će posao obaviti bolje od nekog iskusnog vuka".
"Lažima kupuju mir"
Da li je za Partizan bolje da javnost konačno čuje i vašu verziju priče?
"Nemojte, molim vas..."
Zašto?
"Nikada u životu nisam bio tužibaba, za mene je Partizan svetinja i sve što se događa u onoj sobi gore, to je za mene domen klupske tajne... Sva sranja trebalo bi da ostanu tamo. Izvinite. Žao mi je što na laž ne mogu da odgovorim istinom, ali tako je. Mogu samo da pretpostavim ko je davao informacije u međuvremenu".
Ko?
"Neko ko je morao da kupuje mir i stvara protekciju, a onda mi je opet čudno da se ozbiljni ljudi tako ponašaju. Jedino što sobu nije napustilo su detalji iz mog monologa".
A, zahtjev za navodnu smjenu Vukadinovića? Insistiranje da Jokanović dobije ugovor na tri godine? Ideja da se u klub dovede Mijatović?
"Ja tada, a pričao sam možda i cijelih 20 minuta, nisam pomenuo nijednu od tri razloga koje je Đurić naveo. Nijednu! Ponoviću stoti put, to je bilo prije Rila, prije Apoela, prije Jokanovića, prije svega ovoga... Ako je potrebno, možemo da polemišemo i o tačkama koje je on naveo, ali u mom posljednjem obraćanju u svojstvu potpredsjednika kluba nisam pričao o tome, on to dobro zna, a onda izađe u javnost i kaže da sam ucjenjivao klub..."
"Đurić je bolji sa Zekom nego ja"
Kako komentarišete optužbe da ste Petrić, Tomić i Vi jako bliski sa bivšim generalnim sekretarom Žarkom Zečevićem?
"Vidite, to su jeftini trikovi ponovo... Ja sam cio život bio svoj, ni mamin, ni tatin, a kamo li Zekin! Svojom glavom razmišljam od petnaeste godine, to je bacanje prašine u oči. Uostalom, šta se postiže time?!", povisio je ton Mirković.
Recimo da se vi predstavite kao instrumenti čovjeka iz senke, koji opet ne uživa povjerenje navijača, pa da se tako i vi označite kao nepoželjni?
"Ma jaoooo... Kada sam se obraćao Upravnom odboru, iznio sam fakte i stvari koje su se događale u klubu za vrijeme Dragana Đurića, nisam pričao ni šta je bilo za vrijeme Tita, ni šta za vrijeme Slobe, ni šta za vreme Zeke, ni šta za vrijeme Toleta... Pričao sam o delima koja je učinio onaj čovjek koji sada sjedi tamo. Kao što se ni sa kim nisam ljubio, tako se ni sa kim nisam ni svađao, pa zašto bi mi onda ne bi bio prijatelj svako ko je prijatelj Partizana?"
Tu mislite na Zečevića?
"Na kraju krajeva, Đurić je bolji sa Zekom nego ja..."
Mirković je, uvrijeđen pitanjem, nastavio:
"Laž do laži! Način fukncionisanja u Partizanu - laž. Da sam ja nečiji čovjek? Neka zajebu sa tom pričom... Ne želim da živim taj život. Gospoda je tražila da Bata dođe u klub, nije se Bata guzetao po sastancima i gurao da uđe u Partizan. Potrošio sam zdravlje, energiju i novac, da bi se neko zajebavao sa mnom... Kada volim, mogu da napravim budalu od sebe, na kratko samo. Ali, ne dozvoljam da neko drugi pravi budalu od mene", u dahu je pričao Mirković, koji je između kraja karijere u dresu Partizana, objavljenog 6. marta 2006. godine u 34. godini, pa do danas, obavljao i funkciju sportskog direktora A i mlade reprezentacije Srbije u vrijeme kada je predsjednik Saveza bio Zvezdan Terzić, ali se i sa te pozicije povukao zbog neslaganja sa stavovima nadređenih.
"Ko stoji iza Đurića?"
No, ovo je priča o Partizanu, a Mirković misli da možda neko stoji čak i iznad Đurića...
"Ja bih sve ovo sveo na jedno pitanje: Ko stoji iza tog čovjeka?"
"Bruka je za klub i instituciju kao što je Partizan da takav čovjek sjedi na čelu kluba. On nije dorastao toj funkciji. Može da pomogne kao neko sa strane, ali da bude predsjednik... Pitam se da li ljudi i političari čijim se imenima služi uopšte znaju da ih on pominje? Podnesem ostavku još prije Rila i onda dođem u situaciju da se pravdam i branim od Dragana Đurića. Ne interesuju me ni Zečević, ni Bjeković, ni Karadžić, a zna to dobro i on... Zna, kad dođe kući i kad skine masku koju nakači svaki put kad krene u Partizan", još jednom je Mirković pokazao koliko mu je zasmetao Đurićev nastup u javnosti.
Šta je Bata radio u Partizanu od avgusta 2008. do trenutka kada je podnio ostavku?
"Radio sam sve i svašta! Bio sam i ekonom i sportski radnik i dadilja, sve... Nemoj samo on (Đurić) da priča o mojim djelima, kada se nijednom nismo čuli telefonom za to vrijeme. Čovjeka sam viđao samo na Sekretarijatu kluba. Znaju ljudi šta sam ja radio, a o tome šta je on uradio i šta je donio u klub, pričaće istorija. To neka objasni javnosti, a ne da mene razvlači".
Zbog čega mislite da vas ponovo pominju?
"Ne znam. A, rekao sam im tada još... Znaju da sam mnogo daleko od njih. Zbog čega me se plaše!? Rekao sam im: 'Ko me bude poslije ovoga vidio u sportskim strukturama, neka...' Neću da budem vuglaran. Ja sam svoje rekao, a moja reč je čvrsta. Ne moraju da je provjeravaju".
"Načuio sam da sebi kažem: 'Živi život, sutra se treba i umirati'. Neka svako radi po sopstvenom nahođenju".
"Zovu nas, pa pitaju što smo došli"
Šta vas je do te mjere potrošilo za tako kratko vrijeme na pozicijama u FSS i Partizanu, kada ste toliko ogorčeni i kada ste već prelomili da vas više neće biti ni na kakvim pozicijama?
"Upravo ovakvi detalji i pojedinci. Godinu dana radiš kao konj i onda se u javnosti predstavi da si lelemudio... Čudna zemlja. Ako hoćeš da radiš nešto na normalan način, onda si u manjini. Ja tome ne mogu da se povinujem, to za mene nije sport, nije čak ni partija šaha. To je..."
Prema vašim riječima i tonu, ne piše se dobro Partizanu?
"Dok se u Fudbalskom klubu Partizan ne obezbijede sredstva mimo prodaje najboljih fudbalera, nije realno da se nadamo da će klub biti na stabilnim nogama. Prodaju se najbolji, slabi se tim, a traže se uspjesi. Jedno sa drugim ne ide. Kada klub bude mogao da živi od drugih resursa, biće drugačije, a to u mnogome zavisi i od situacije u zemlji, čak i od tog famoznog zakona, kojem se svi nadamo".
Da li ćete nastaviti da idete na utakmice?
"Na utakmice? Idem na svaku i kod kuće i na strani. Neću zbog njega prestati da navijam za Partizan... Vidim, smeta mu što se Gordan pojavio ispred svlačionice, ali ni to me ne čudi. Prvo nas neki iz kluba pozovu, kažu: 'Ajde, nemoj da ste takvi, što ste se sad otuđili?', a onda kad dođeš bude: 'Šta on traži tu?' Na kraju ćemo se pravdati što smo uopšte dolazili".
"Gledajte u budućnost... Biće samo da se vrti nešto, da se dribla", upozorava Mirković.
"Bojim se da klub ne doživi sudbinu nekih koje neću ni da pomenem. Bojim se da čovjek ne dovede klub na rub egzistencije, pa da onda kaže: 'E, ja žurim, a ti se jebi Partizane...'", kaže Beograđanin, rođen 21. septembra 1971. godine.
"Igračima je najteže"
Da li će iz svega ovoga kao pobjednik izaći vječiti rival Crvena zvezda, koja je očigledno svoje dno dotakla, krenula na gore i već ubira plodove Partizanovog posrtanja?
"Ja se nadam da neće... Iako trenutna situacije ne govori tako. Nadam se da će u ovom ludilu kadar naći snage".
Zbog loših rezultata, sve češće su na udaru igrači i trener. Činjenica je da Partizan gubi u Evropi, a da u Superligi ne može da pobijedi nikoga van Humske. Koliko loša atmosfera u klubu utiče na ekipu i na njihovu formu?
"Pomenuću situaciju u kojoj sam se ja našao u godini najvećih sukoba navijača i Uprave. Ja sam tada završio karijeru. Bilo je teško, znam šta mi se sve vrtilo po glavi, a bio sam najstariji igrač u ekipi. Mogu da zamislim kako je bilo onima od kojih sam bio i duplo stariji".
"Njima je najteže, tom pogonu, dole u rudniku... Gore se sve kaže i vjetar to odnese, a oni ostaju kao ljudi ispod kojih će biti upisani rezultati, bilo dobri, bilo oni loši", svjestan je Mirković da će za nekoliko godina ispod pobjede ili poraza pisati sastav tima u ovoj ili onoj formaciji, a ne sastav Upravnog odbora.
Šta god da bude epilog ove priče, Zoran Mirković će ostati na tribini, gdje je i počeo da gleda Partizan.
(Nikola Janković, MONDO, foto: arhiva MN Press)