"Najviše me brine sporost naše igre", kaže selektor mlade reprezentacije Srbije Ratomir Dujković.
Mlade reprezentacije Jugoslavije, Srbije i Crne Gore, odnosno samostalne Srbije od 2004. godine redovni su učesnici završnice Evropskih prvenstava.
I ne samo to, na četiri uzastopna učešća, jednom kao Jugoslavija 2004, a jednom kao Srbija 2007. godine, bili smo srebrni.
Kako je sve počelo sa novom generacijom fudbalera rođenom poslije 1. januara 1988. godine, koja je dodijeljena svjetski priznatom treneru Ratomiru Dujkoviću, izgleda da "orlići" neće učestvovati na EP 2011. godine u Danskoj. Ali, još je rano da budu otpisani...
Da ne bi bili, moralo bi nešto drastično da se promijeni u (odnosu prema) igri mladih reprezentativaca Srbije, koji bi trebalo da budu prezadovoljni sa šest bodova poslije četiri kola Grupe 7.
"Najviše me brine sporost naše igre", rekao je Dujković u intervjuu listu "Danas".
"Igrači nikako da se oslobode starih, loših navika. Ne znam čemu ih uče i kako rade u klubovima, ali ne mogu da shvatim i prihvatim beskonačno davljenje lopte i driblanje do besvijesti", ljut je Dujković na svoje igrače, naročito poslije neprijatnog poraza u Varaždinu od Hrvatske (1:3), što je drugi neuspjeh u kvalifikacijama poslije startnog šoka u Novom Sadu u duelu sa Slovacima (1:2).
U međuvremenu, Srbija je dobila u Norveškoj (1:0) i sa dva gola poslije kornera osvojila bodove u duelu sa Kiprom u Novom Sadu (2:0), ali nikoga nije nadigrala, natjerala da se povuče. "Orlići" su samo u Varaždinu postigli gol poslije tečne, lepršave akcije.
"Non-stop im ponavljam da moraju igrati iz prve, jer gde su više od dva-tri dodira tu je veća vjerovatnoća da će ih protivnik faulirati ili, još gore, oduzeti loptu i odigrati kontranapad. Ne mogu preko noći, poslije samo nekoliko okupljanja i dvadesetak zajedničkih treninga, jednog Matića ili Tomića ubijediti da se pred šesnaestercem mora šutirati, pa makar u ložu ili na tribine", slikovito priča Dujković o svojim problemima od kada je 15. jula ove godine, na prijedlog Izvršnog odbora FSS dobio i potpisao ugovor do 2011. godine i tako naslijedio Slobodana Krčmarevića.
Poslije dva poraza u četiri kola, "orlićima" je potrebna otimačina bodova do kraja kvalifikacija, kako bi se stigla i prestigla Slovačka. A, Slovaci polako, ali sigurno odmiču, dok problemi Srba izlaze na vidjelo.
"Nalazimo se u teškoj i ujednačenoj grupi, gdje baš svako svakoga može dobiti, o čemu govori i podatak da jedino Slovačka nije poražena kod kuće. U takvoj konkurenciji, polovičnim učinkom zakomplikovali smo sebi borbu za jedno od prva dva mjesta u grupi, pa sada moramo dobiti sve četiri sljedeće utakmice", svjestan je Dujković svoje sizifovske sudbine.
Da li je realno očekivati da "orlići" zaigraju kao pravi tim u naredne četiri utakmice?
"Nisam u poziciji u kojoj je moj hrvatski kolega Ladić, koji od 2006. radi sa mladom selekcijom, ali tako je kako je. Moramo u hodu ispravljati stvari. I nadati se najboljem. Momci imaju želju i radni elan, samo se često zaborave u igri, pa dogovori s treninga padnu u vodu na utakmicama", skeptičan je Dujković, koji je kao i javnost, primijetio dozu nediscipline u igri svog tima.
I nije samo nedisciplina igre očita, već i doza negativnog naboja kod pojedinaca.
Zašto igra Srbije štuca u veznom redu gdje ima igrače, koji (bi trebalo da) znaju sve sa loptom?
"Ti igrači su najbolji koje trenutno imamo, odnosno najiskusniji i najspremniji. Problem je u onim navikama o kojima sam pričao. Možemo još priključiti Milinkovića i Petrovića iz A reprezentacije. Mada, momcima koji se vraćaju među vršnjake uvijek treba vremena da se na to psihički naviknu", pomišlja Dujković da dodatno pojača konkurenciju na dijelu terena gde su Nemanja Matić, Ljubomir Fejsa, Nemanja Tomić, Adem Ljajić, Dušan Tadić, Miloš Bosančić..
Ne škripi samo u vezi, već i u napadu, gdje Dujković ne uspjeva da upari kompatabilan napadački tandem. Uglavnom počinju kapiten Miralem Sulejmani i Slavko Perović, ali ni napač Ajaksa, ni Crvene zvezde nisu centarfori, već se bolje snalaze kada pored sebe imaju klasičnu "devetku".
"Ni seniorska selekcija, osim Žigića, nema tzv. pravih centarfora. To nisu ni moja dvojica napadača. Perović i Sulejmani su više polušpicevi. Pokušavam nešto sa Aleksićem, ali njegov je problem što ne igra stalno u Vojvodini. Sve bi bilo lakše da imam makar jednog rasnog strijelca u ekipi", kaže Dujković, čija će ekipa naredni ispit imati 15. novembra u Novom Sadu, kada dolazi Norveška.
(MONDO)