Mondo vam donosi priču o dvije porodice koje su možda i najviše zadužile crnogorski fudbal
Danci se diče braćom Laudrup, Italijani braćom Barezi, Kanavaro, Inzagi...Englezi imaju Bobija i Dzeka Čarltona, pa onda braću Nevil, Ferdinand....Argentinci čuvenu braću Milito, Obala Slonovače nam je dala dva velika šampiona, Jaju i Kolo Turea, Brazilci Sokratesa i Raija, Holanđani se ponose braćom Kuman, De Bur....ima ih još mnogo ali da ne nabrajamo dalje.
Ako pogledamo kod svih gore navedenih parova razlika u kvalitetu između braće je očigledna, jedino se kod braće De Bur i legendarnih Danaca može pričati o ukusima.
U Crnoj Gori kao maloj i slabo fudbalski razvijenoj zemlji ima primjera da dva brata igraju prvoligaški fudbal i to prilično uspješno, ali Mondo vam donosi zanimljivu priču o najpoznatijoj braći u crnogorskom fudbalu, tri Petrovića na jednoj a na drugoj strani tri Burzanovića.
Redom: Rade, Gavrilo i Mihajlo Petrović i Goran, Igor i Marko Burzanović. Odbrana protiv napada, snaga na hitrinu, odgovornost na lucidnost...Da pojasnimo - Petrovići su bili odbrambeni igrači koji igraju u srcu defanzivne linije, (uvod u tekst nam malo kvari najstariji Petrović, Rade koji je igrao i na poziciji zadnjeg veznog fudbalera i bio je vrhunski tehničar ali svakako i jako odgovoran fudbaler). Svi su bili snažni, odličnog skoka, obično i kapiteni timova u kojim nastupaju... Burzanovići su posebna priča, ne zna se ko je od koga lucidniji, ko više zna sa loptom i ko ima bolji pregled igre.
Zanimljivo je da su sva šestorica izdanci nekada čuvene škole Budućnosti, da su svi igrali u reprezentativnim selekcijama u mladjim kategorijama, Igor Burzanović, za navijače Budućnosti "Burzo Maradona" igrao je i za A selekciju Crne Gore i svojim golom protiv Mađara donio prvu pobjedu reprezentaciji. Rade je takođe igrao za našu najjaču selekciju, a Gavrila je povreda spriječila da debituje za "sokole".
Valja pomenuti da su Rade, Gavrilo i Mihailo potomci svetorodne loze Petrović, koja je vladala Crnom Gorom 220 godina.
Počećemo od najstarijeg Petrovića, Rada. Rođen 1982 godine, Rade je bio vjerovatno i najtalentovaniji fudbaler tadašnje Jugoslavije u svom uzrastu, reprezentativac Jugoslavije i kapiten, bio je meta velikih klubova kao što su Čelzi i Anderleht. Ali u to vrijeme nije bilo tako jednostavno promijeniti klub. Njstariji Petrović nije napravio karijeru kakva se očekivala od takvog talenta, nakon matične Budućnosti promijenio je nekoliko crnogorskih klubova. Igrao je i za Borac Čačak i to jako uspješno, igrama u Borcu zaslužio je transfer u Ruski Terek. Danas je Rade u stručnom štabu Budućnosti i radi kao pomoćnik Miodraga Vukotića, Budućnost je na korak od titule prvaka.
Gavrilo Petrović je bio kapiten Budućnosti u mladjim kategorijama ali spletom okolnosti nije debitovao za voljeni klub. Seniorsku karijeru je počeo da gradi u Komu i nakon Zlatice igrao za Grbalj, Mladost, Rudar i Zetu...sa velikim uspjehom branio boje Vlaznije iz Skadra i Čelika iz Zenice. Zanimljivo je da je Gajo sa Zetom, Grbljem i Rudarom 2 puta izborio Evropska takmičenja. Svakako veliki podvig. Iako ima karijeru za respekt, čini se da su ga povrede spriječile da napravi mnogo veću karijeru. Gavrilo sada kao kapiten predvodi ekipu Koma, koja je na korak od velikog uspjeha, plasmana u Prvu ligu Crne Gore. Gajo je krenuo stopama starijeg brata, pored obaveza u prvom timu sa Zlatice vodi i pionirsku selekciju Koma.
Njamladji Petrović, Mihailo sada standardni štoper Iskre, kao i starija braća karijeru je počeo u Budućnosti. I nakon toga takodje prateći stariju braću, oblači dres Koma. Kasnije u karijeri natupao za Crvenu Stijenu, Mornar, Jedinstvo, Bokelj....U inostranstvu nastupao u Švedskoj nakon čega slijedi povratak u crnogorski fudbal, tačnije u Bokelj sa kojim pravi uspjeh i ulazi u Prvu crnogorsku ligu. Sada sa uspjehom nosi dres Iskre koja je imala fenomenalan drugi dio sezone.
Burzanovići su umjetnici sa loptom, takodje djeca Budućnosti, sva trojica klasične "desetke" , fudbaleri plemenitog kova, igrači koji jednim potezom rešavaju utakmice. Postoji šala kod Podgoričana: ukoliko želiš sina, vrhunskog fudbalera, povedeš ženu kod Mija Burzanovića, oca Igora, Gorana i Marka.
Ovog puta krećemo od srednjeg ali najpoznatijeg Burzanovića, Igora. Majstor kakav se rijetko radja, orijentacija u prostoru, milimetarski precizne lopte, sjajna realizacija su samo neke od odlika koje su Igora odvajale od ostalih fudbalera. Počeo je u Budućnosti, stvorena je generacija koja nije imala premca u Crnoj Gori i koja je napravila nezapamćen podvig, savladavši Crvenu Zvezdu u finalu omladinskog prvenstva sa 5:0, ista ta generacija će preporoditi Podgorički klub, vratiti publiku na stadion i učiniti ono što bi trebalo da je normalno, da grad Podgorica živi za svoj klub. Nakon velikih uspjeha sa ekipom Budućnosti Igor se seli u Crvenu Zvezdu i dobija dres sa brojem 10, velika čast i obaveza. Nakon prvog dodira sa loptom " delije" su bile u transu a Igor novi ljubimac sjevera. Nakon toga je igrao u Japanu, Tajlandu, Kini, Kazahstanu..napravio je karijeru za respekt ali znajući njegov ogroman talenat, mogao je mnogo više. Sada igra u Petrovcu.
Goran je najstariji, igrač sa najviše utakmica u Crnogorskom prvenstvu. Za njega ne treba nabrajati za koga je igrao u Crnogorskoj ligi, reći ćemo da od sadašnjih prvoligaša nije igrao za Rudar, Dečić, Jedinstvo i Sutjesku, tako je lakše. Možda i najveći majstor sa loptom kod Burzanovića, Goran je cijelu karijeru posvetio Crnogorskom fudbalu. Bio je član čuvene generacije Budućnosti zajedno sa Igorom i ostalima napravio velike uspjehe u matičnom klubu. Nakon toga sa uspjehom nosio dres najjačih klubova u zemlji, najveći uspjeh je ostvario sa Zetom sa kojom je dva puta igrao u Evropi. Sada je jedan od najboljih igrača Danilovgradske Iskre.
Marko Burzanović je kombinacija Gorana i Igora, likom preslikani Igor a po potezima na terenu podsjeća na obojicu. Ali Marko gradi svoj fudbalski put, jedan od najtalentovanijih mladih fudbalera Crne gore, ako ne i najtalentovaniji. Dijete Budućnosti, nakon debija i odličnih igara u matičnom klubu, prelazi u komšiluk na Stari Aerodrom. Kapiten je omladinske reprezantacije Crne Gore i igrač od koga se očekuje mnogo u budućnosti. Sa ekipom Mladosti je na korak od ostvarenja cilja, a to je igranje u Evropi. Madost još uvijek ima šanse i za titulu.
Mondo će vjerovatno organizovati i meč, 3 na 3, ove dvije fudbalske familije. Junaci naše priče su redom raspoloženi. Murinjo bi tipovao na Petroviće, Gvardiola bi zaokružio Burzanoviće, a mi smo neodlučni. Na koga bi vi tipovali?
Burzanovići i Petrovići će i u budućnosti nastaviti "rivalstvo". Petrovići su za sada brojniji, Radevi Vasilije i Danilo i Gavrilovi, Pavle i Sava su već počeli da se druže sa loptom i pokazuju talenat. Čast Burzanovića za sada brani Ivica, Goranov sin. Ali sigurno je da će i Burzanovići uskoro biti brojniji.