Sve se može prebrisati, pa tako i ime legendarnog Mostarca Blaža Sliškovića, ali pitanje je zašto bi to pobogu neko uradio?
Zbog verbalnog delikta.
Bakin najveći grijeh je upravo jedna izjava.
Rekao je da više voli Zrinjski, od kojeg sasvim slučajno živi kao trener, umjesto kluba u kojem je ponikao - Veleža.
Obrušila se potom na nekadašnjeg reprezentativca i selektora Bosne i Hercegovine "kuka i motika" - elektronski mediji su munjevitom brzinom odradili posao, a bura oko "sporne rečenice" nije se stišala ni do danas.
Revnosni ekstremistički mediji u Sarajevu, koji su nedavno tvrdili da je Branko Ćopić srpski zločinac iz Drugog svjetskog rata, "iskopali" su i Bakin intervju dat 1994. godine nekom davno ugašenom listu u kojem je takođe izjavio, a to mu je ovih 20 i kusur godina zaboravljeno jer je s klupe vodio "zmajeve", da je Mostar hrvatski grad.
Ako ćemo pravo, svi ti koji se lože da Mostar nije hrvatski grad, ili nisu nikad bili u njemu ili žive u iluziji.
Drugo, nije da mi je bitno koje je nacionalnosti Slišković, ali ako jeste Hrvat, pa što ne bi imao pravo da kaže da je grad u kojem živi hrvatski? Jer je BiH i srpska i hrvatska i bošnjačka, pa s tom logikom je i Mostar hrvatski, bošnjački i srpski, doduše ponajmanje srpski.
Treće, 1994. godine bjesnio je rat između Hrvata i Bošnjaka upravo u tom Mostaru i ne samo u Mostaru. Budite pošteni, da ste sami sebi uzimali izjave tih ratnih godina, teško da bi iko na sve tri strane ostao bez poneke psovke ili ružne riječi upućene pripadnicima tada neprijateljskih naroda. Naravno, gledano iz današnje perspektive političke korektnosti.
Četvrto, Baka nije političar i možda ne zna najbolje da se izrazi da "nešto nije g**** nego se pas p*****" što nam je demonstrirao vjerovatno jednim od najboljih videa na "Jutjubu", doduše na engleskom jeziku.
Peto, isprovociran i uvrijeđen postupkom tog Udruženja građana "Rođeni", u kojem sigurno nisu svi navijači Veleža iz Mostara, ali i drugih gradova u bivšoj Jugoslaviji jer je to bio najprije radnički klub, Baka se nespretno upleo u medijsku mrežu, koja zarad tiraža i klikova, prevrću po prošlosti i maltretiraju istinsku fudbalsku legendu.
Ne samo Veleža, Hajduka, Zrinjskog ili italijanske Peskare već i svakog iskrenog ljubitelja fudbala u bivšoj nam državi, a trebalo bi i sadašnjoj.
Taj postupak "(ne)rođenih" podsjeća na demokratiju Redžepa Tajipa Erdoana, koji je izbrisao Hakana Šukura iz turskog fudbala, pa što onda ne bismo mogli i mi da dekretom izbacimo Baku Sliškovića iz Veleža?