Nekadašnji napadač Monaka, Rendžersa i selekcije Hrvatske u intervjuu za naš portal govorio o pomalo neobičnoj karijeri, predstojećem Mundijalu, šansama Hrvata i Srba, selekciji BiH i novom selektoru Robertu Prosinečkom...
Stara latinska poslovica „Per aspera ad astra“ ili od trnja do zvijezda, u njegovom slučaju bi se mogla da prevede kao "od automehaničara do legende Monaka, Glasgov Rendžersa i reprezentacije Hrvatske".
Naravno, u pitanju je nekadašnji golgeter Dado Pršo, koji je od rodnog Zadra prošao nimalo uobičajen fudbalski put u kojem je u početku nailazio na „odbijenice“ od Zadra, Hajduka, pa do Francuske, gdje mu se na kratko „ogadio“ fudbal, ali ne toliko da ga u potpunosti odbaci.
Radio je kao automehaničar, a usput i za svoj "ćeif" rešetao mreže u francuskom četvrtoligašu Stade Rafaelos...
„Nisam ja nešto ‚odskakao‘ od ostalih, pa ne mogu ni reći da je neko od tih ljudi pogriješio, nije bilo tako. Otišao sam u Francusku i nisam odmah postao ‚vau‘. Bio sam u Ruanu, ispali smo u treću ligu i ja sam napustio fudbal iako su mi nudili ugovor. Nisam želio više da igram, bio sam malo i razočaran, a ruku na srce nisam ni bio nešto ‚ekstra‘. Možda ni u glavi nisam bio ‚dobar‘ pa sam otišao da radim kao automehaničar, a usput sam se zabavljao s fudbalom u četvrtoj ligi. Radio sam i igrao fudbal amaterski, za svoje zadovoljstvo“, počeo je Pršo priču za naš portal.
Prema njegovim riječima, nije tadašnji trener kluba iz Kneževine Žan Tigana zaslužan za njegov odlazak u Monako već ljudi iz kluba koji su pratili niže lige i tražili talentovane igrače.
„Oni su prepoznali u meni kvalitet i doveli me da igram za drugi tim Monaka. Trenirao sam sa prvim timom, igrao za drugu ekipu i da tako kažem ponovo krenuo iz početka da gradim karijeru“.
Pršo je brzo postao zamjena tada prvom napadaču Davidu Trezegu, ali je proslijeđen na pozajmicu u Ažaksio s kojim je osvojio titulu u Drugoj ligi Francuske.
„Išao sam na par pozajmica, da bi ubrzo došao i do prvog tima, a onda i finala Lige šampiona protiv Porta. A mogao sam i nikad da ne prođem jer uvijek sam mislio da sam ‚nikakav‘ igrač. Ali, eto dogodilo se“, skroman je i dalje nekadašnji hrvatski golgeter.
„U TOP 5 STRIJELACA LIGE ŠAMPIONA“
Jedini je igrač iz bivše Jugoslavije postigao četiri gola na jednoj utakmici Lige šampiona, od ukupno pet fudbalera, prije njega su to uradili Marko van Basten i Simone Inzagi, a poslije jedino Leo Mesi i Luis Adrijano.
„Bilo je to na moj 29. rođendan, rekao sam sebi prije utakmice sa Deportivom da ću sigurno dati jedan gol, ali eto ušle su mi četiri lopte u mrežu. Nagradilo me ‚odozgo‘ za sav trud. To mi je bio baš lijep rođendanski poklon i vjerovatno najbolja utakmica u karijeri. Imao sam i lijepih uspomena i sa hrvatskom reprezentacijom, postigao sam gol recimo u Sloveniji kad smo se kvalifikovali za Evropsko prvenstvo. To mi je možda i najteža utakmica u karijeri. Takođe, postigao sam pogodak protiv Čelsija za prolaz u finale Lige šampiona, i to je bila super utakmica. Igrao sam u dresu Glasgov Rendžersa mnogo derbija ‚Old firm‘ protiv Seltika, koji je jedan od najvećih derbija na svijetu. To su sve sjajne emocije“.
S obzirom da je samo tri godine nastupao za „vatrene“ odnosno pomalo iznenada okončao reprezentativnu karijeru, pojavile su se medijske spekulacije da je razlog njegovog odlaska bio sukob sa tadašnjim selektorom Zlatkom Kranjčarom. Čak je i tadašnji predsjednik HNS-a Vlatko Marković bezuspješno pokušavao da ubijedi Pršu da se vrati u nacionalni tim.
„Imao sam problema sa koljenom, poslije operacije, ljudi su mi rekli da ću igrati još četiri godine. Znao sam da mi je rok trajanja tu negdje i nisam želio da igram prijateljske mečeve za reprezentaciju kako bi koliko-toliko sačuvao tu hrskavicu jer je gotovo nije ni bilo. Dogovor je bio da malo odmaram i da nastupam na samo uslovno rečeno bitnijim utakmicama. Znao sam da neću moći dugo i zato sam okončao karijeru u reprezentaciji, a kasnije ostavio potpuno fudbal“.
Igrao je na EURO 2004. godine u Portugalu i postigao možda najljepši gol u karijeri protiv Francuske, a dvije godine kasnije i na Mundijalu u Njemačkoj, gdje su "vatreni" eliminisani u grupnoj fazi.
Pršo međutim, nema dilemu kad je riječ o prolasku Hrvatske u narednu rundu na predstojećem Svjetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji, gdje će izabranici aktuelnog selektora Zlatka Dalića igrati protiv Argentine, Islanda i Nigerije.
„Mi možemo da konkurisati sa Argentinom za prva dva mjesta u grupi i bilo bi iznenađenje da ne prođemo u osminu finala. Mislim da imamo odličnu ekipu, svi igrači su svjetska klasa i očekujem da ćemo proći dalje. A sad koji plasman će Hrvatska zabilježiti u nokaut fazi, to ne mogu da prognoziram“.
Nešto skeptičniji je kad je u pitanju plasman Srbije, koja će na Mundijalu igrati protiv Brazila, Kostarike i Švajcarske.
„Što se tiče Srbije, biće borbe. Brazil je kao i uvijek pretendent za titulu prvaka, Švajcarska nije loša... Mislim da će Srbi se boriti sa Švajcarcima za drugo mjesto i prolaz u dalje takmičenje“.
„ROBI ĆE DA NAPRAVI ČUDO SA BiH“
Najiskrenije mu je žao što na šampionatu svijeta neće biti Bosne i Hercegovine, koja nije uspjela u kvalifikacijama da se domogne barem baraža, koji je po Pršinom mišljenju „izmakao“ na susretu protiv Kipra.
„Šteta što BiH nije izborila plasman na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Mislim da je utakmica na Kipru bila odlučujuća jer tražiti bodove protiv Belgije je bila nemoguća misija. Voditi 0:2 protiv Kipra, a onda izgubiti sa 3:2 je za mene bilo veliko iznenađenje“.
Bez obzira na neuspjeh, Pršo vjeruje da je pred selekcijom „zmajeva“ svijetla budućnost nakon što je ekipu preuzeo Robert Prosinečki.
„Vidio sam Prosinečkog nedavno u Splitu na turniru u malom fudbalu koji je bio organizovan u humanitarne svrhe. Mislim da je Robert spreman za posao selektora BiH i da je spreman da napravi čudo! Uvjeren sam da će odvesti BiH na naredni šampionat Evrope“, naglasio je Pršo.
Iako je više od decenije okačio kopačke o klin, nije mogao bez fudbala pa se danas bavi menadžerskim poslom i prema njegovim riječima, radi sa velikim igračima, ali uglavnom u partnerstvu sa drugim zastupnicima fudbalera.
„SERGEJ VRIJEDI 100 MILIONA EVRA“
Na naše pitanje, da li su realni iznosi da fudbaleri poput Lea Mesija ili Kristijana Ronalda imaju klauzule od astronomskih milijardu maraka, te da na primjer Sergej Milinković Savić vrijedi 100 miliona evra, odgovorio je potvrdno.
I obrazložio...
„Kad pogledate koliko glumci zarađuju za jedan film, ne vidim zbog čega se diže prašina na iznose transfera fudbalera. Igrač kad iziđe na teren ne zna scenario već ga pravi sam, a glumac dobije napismeno što treba da uradi ili kaže. Kad na teren iziđu Mesi ili Ronaldo, moraju sami da nešto izmisle i naprave. Ti ljudi stvarno toliko vrijede. Uostalom sve diktira tržište, ako neko želi toliko da plati, to je to“.
Priznao je na kraju razgovora za koga je navijao kao dijete i kome se divio kao klinac...
„Volio sam Hajduk i tada mi je Alen Bokšić bio idol. Bilo je tada i većih, kvalitetnijih fudbalera jer je Crvena zvezda u tom periodu bila prvak Evrope i svijeta, ali meni su Bokšić i splitski klub bili bez premca“, zaključio je Pršo.