Legendarni fudbaler Milana, stub odbrane, najprije "Mališa", potom "Kajzer Frank" ekskluzivno za MONDO: "Nije nas magla spasila u Beogradu, nego Van Bastenov fantom-gol".
Kareka ga je ovako opisao: "Barezi? Da, tukao je itekako. Ali, on je tukao sa stilom".
Vrhunski "libero" na terenu, veliki dasa u privatnom životu. I tako kroz cijelu karijeru. Nekada, dok je komandovao odbranom Milana i italijanske reprezentacije. Tako i danas, kada putuje svijetom u ulozi
promotera marketinških akcija kluba sa San Sira.
Karijera za ponos i duboki naklon. Šest Skudeta, 4 Superkupa Italije, 3 Kupa šampiona, 3 Superkupa Evrope, 2 Interkontinentalna kupa i drugo mesto u trci za Zlatnu loptu Frans fudbala.
"Meni su dueli sa Brazilom obilježili reprezentativnu karijeru", kaže Franko Barezi na početku ekskluzivnog intervjua za MONDO i ostavlja utisak da Srbiji treba da bude čast što je sa Brazilcima u grupi na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
"Bio sam dio ekipe na Mundijalu u Španiji '82, ali mi selektor Enco Bearcot, kao najmlađem članu ekipe, nije pružio šansu ni na jednoj utakmici. Pratio sam sa klupe i nervirao se zbog loše igre protiv Poljske, Perua i Kameruna. Prošli smo grupu kroz iglene uši i imali nesreću da u drugoj fazi naletimo na glavne favorite za titulu. Svi su nas unaprijed otpisali, ali je Italija najjača kada je najteže. Momci su bljesnuli protiv Argentine i Brazila i poslije tih pobjeda bilo je jasno da nas niko više ne može zaustaviti na putu ka trofeju".
Đentile je poslije Maradone "utišao" i Zika, Kabrini "ugasio" Sokratesa, Zof branio sve živo Ederu i Falkau, a Paolo Rosi nemilosrdno rešetao Valdira Peresa. Italija je poslije 44 godine tukla Brazil na Svjetskom prvenstvu i otišla u polufinale:
"Ta utakmica je ušla u istoriju jer je Italija bukvalno natjerala Brazilce da promijene ne samo stil igre, već i fudbalski mentalitet. Nakon poraza na 'Sariji', počeli su da razmišljaju na totalno drugačiji način. Nisu više umirali u ljepoti, zaigrali su čvrše i konačno shvatili da se titule osvajaju jakom odbranom, a ne spektakularnim perfomansom u napadu. Mi smo dobili Poljake i Nijemce i postali svjetski prvaci. Znate, kada srušite Brazil i Argentinu, osjetite se moćnim i nepobjedivim".
Srbija bi u Rusiji morala da riješi svoju sudbinu mnogo prije duela sa "Selekaom" (selekcijom Brazila). Naši ljubitelji fudbala od Mundijala u Italiji čekaju na neki zapaženiji rezultat na najvećoj smotri. Skoro kao Italija na pobjedu protiv Brazila:
"Žao mi je što se te '90 nismo sastali sa Jugoslavijom u polufinalu. Argentina je cijelo prvenstvo igrala veoma loše. Izbacili su i Brazilce uz dosta sreće, golom Kaniđe u finišu meča, zatim vas na penale i protiv nas gubili u Napulju. Ipak, Maradona je svojom harizmom umio na svakom stadionu da privuče publiku na njihovu stranu. Zamislite tek na San Paolu. Opet je Kaniđa pogodio za 1:1, Donadoni i Serena su promašili sa bijele tačke i oni su otišli dalje. Paradoks je da su najbolji meč odigrali u finalu, ali je Njemačka slavila zahvaljujući iskustvu i većem broju igrača koji su pravili razliku na terenu. Po svemu što je prikazala na tom turniru, Italija je apsolutno zaslužila da postane šampion. Da smo prošli Argentinu, garantujem da bismo osvojili titulu".
Četiri godine kasnije, novi okršaj sa Brazilom. Porazu u Pasadeni kumovao je i njegov promašaj sa 11 metara.
"Povrijedio sam se već na drugoj utakmici u grupi protiv Norveške. Koljeno mi je otišlo u paramparčad i morao sam hitno na operaciju meniskusa. Ko je u tom trenutku mogao da pomisli da će Italija dogurati do finala, a kamoli da ću se ja oporaviti za odlučujući meč. Samo 23 dana nakon zahvata u bolnici, bio sam akter najvažnije utakmice u karijeri. Saki je donio hrabru odluku i uvrstio me u postavu za duel sa Brazilom. Izdržao sam 120 minuta nadljudskih napora na temperaturi od 45 stepeni, ali su nervi popustili kada je bilo najpotrebnije. Promašio sam penal zajedno sa Masarom i Bađom i to je bio kraj za moju generaciju".
Kraj u Pasadeni, početak u Beogradu. Magla nad "Marakanom" u ledenoj novembarskoj noći, ugasila je Zvezdin evropski san i lansirala Barezijev Milan u šampionske visine:
"Ta utakmica je bila prekretnica u novijoj istoriji Milana i presudno je uticala na karijere svih igrača. Znali smo da nas poslije 1:1 na San Siru, čeka pakao u Beogradu. U revanšu smo bili na koljenima, Zvezda je igrala briljantno, djelovala besprijekorno u odbrani, maštovito na sredini, neumoljivo u napadu. Poveli su Dejinim golom i bili na korak od pobjede. Nebo nas je pogledalo i omogućilo nam da igramo novu utakmicu. Iako svi tvrde da je magla odlučila pobjednika, za mene je jedan drugi detalj imao sudbonosni značaj za ishod utakmice...".
Prego, sinjor Barezi... Pretvorili smo se u uvo.
"Kada je Van Basten u revanšu postigao regularan gol, a sudija pustio da se igra jer nije vidio da je lopta više od pola metra prešla gol crtu. Istog trenutka sam znao da Milan ide dalje. Slušajte, život je čudan i šalje vam signale za koje nemate pojma kako su nastali, ali kada se pojave, znate da sigurno nečemu služe. Meni je Markov fantom-gol definitivno otklonio svaku sumnju oko našeg plasmana u narednu fazu".
Legendarni Masaro za MONDO: Maglo, hvala ti!
Čak ni lutrija nije ugrozila dejstvo sudbonosnog "znaka pored puta".
"Uvijek sam prvi šutirao penal. U Pasadeni protiv Brazila, u Napulju protiv Argentine, tako i u Beogradu protiv Zvezde. Uoči posljednje serije, mladi Gracijano Manari je izrazio želju da šutira. Tamo u krugu na centru igrališta prišao je Rajkardu i molio ga da mu dozvoli da riješi pobjednika, ali Frank nije želio ništa da prepusti slučaju. Rekao je da takve odluke pripadaju iskusnim igračima, oteo mu je loptu iz ruku, dao gol i odveo nas u četvrtfinale".
Za Zvezdu su promašili Mrkela i... gle, ironije. Buduća vedeta Milana:
"Dejan (Savićević) je već tada pokazivao ogroman potencijal. Bio je mlad igrač i taj kiks može da mu se oprosti zbog neiskustva. Iskupio se kasnije kada je Zvezdi trasirao put ka evropskoj i svjetskoj tituli, a meni je posebno drago što je vrhunac slave doživio u Milanu. Svojim čarolijama je oplemenio našu trijumfalnu epohu. Postizao je vanserijske golove, a onaj Barsi u Atini ima posebnu draž i smatra se jednim od najljepših svih vremena u finalima Lige šampiona. Sa druge strane, iluzorno je trošiti riječi o njegovim ljudskim osobinama. Dejo samo na prvi pogled djeluje specifično, ali je u suštini vrlo skromna i normalna osoba. Navijači ga i dan danas prosto obožavaju, a meni će uvijek biti u sjećanju kao vrhunski igrač i izuzetan prijatelj".
I pored hvalospjeva na račun Savićevića, Barezi smatra da je Van Basten najbolji igrač sa kojim je dijelio svlačionicu: "Danas bi sigurno bio u rangu Mesija i Ronalda".
Najljepši momenat u karijeru mu je pobjeda protiv Steaue u Barseloni: "Moj prvi Kup šampiona, razbili smo maler i poslije 20 godina vratili evropsku krunu u Milano".
Najteže mu je pao poraz od Marseja u Minhenu: "Više me je zabolio od onog protiv Ajaksa u Beču. Žao mi je i zbog načina na koji nas je Marsej izbacio '91. Svi smo bili ubijeđeni da će se igrati nova utakmica i ne mogu ništa da zamjerim Galijaniju. Bio je majstor svog zanata i znao je svaku Berluskonijevu zamisao da sprovede u djelo. Ipak, ne mogu da se otmem utisku da smo te večeri u Marseju svi morali da budemo mnogo mudriji".
U nedjelju je na programu novi "Derbi della Madonnina". Na jednoj strani Kutrone, Bonaventura, Kesi, Kalabrija... Na drugoj Vesino, Kandreva, Kanselo, Damborzio...
Ma daaaj! Gdje su vremena kada je Barezi "kidisao" na Mateusa, a Bergomi jurio za Gulitom?
"Uvijek sam gajio maksimalno poštovanje prema Bergomiju. Obavezno bih mu prišao prije utakmice, poželio sreću, a poslije prsa u prsa. Ta nedjelja uoči Derbija je veoma napeta. Mnogo je tenzije, navijači baš drže do rivaliteta i klima je uvijek specifična. To ne može da osjeti niko kome jedne ili druge boje nisu pri srcu. Kada utakmica počne, sve pada u drugi plan i fokus je isključivo na terenu. U suštini, ta utakmica ne donosi ništa više od neke druge. Tri boda su tri boda, ali ako pobijediš u Derbiju, dobijaš motiv do neba i lakše pobjeđuješ naredne utakmice".
Svoju oproštajnu utakmicu protiv "All star" tima svijeta završio je u 85. minutu. Kada je izlazio sa terena, niko umjesto njega nije ušao u igru.
Simbolika! Barezija kao fudbalera neko će nekada uspjeti da zameni.
Barezija kao totema i ikonu Milana, nikad niko!
...
SVE KOLUMNE i INTERVJUI Nebojše Petrovića