Ostvarenje režisera Gordana Matića, premijerno prikazano u Kaunasu, govori o košarkaškoj legendi iz sportskog i ljudskog ugla.
Od tragične smrti Radivoja Koraća na putu Sarajevo - Tuzla prošlo je više od 40 godina.
Nekada je najmasovnije evropsko klupsko takmičenje nosilo njegovo ime, sada se uspomena čuva kroz naš nacionalni kup, ali vrijeme ipak čini svoje i sve je više zaljubljenika u "igru pod obručima", koji, jednostavno, nisu imali pravu priliku da saznaju nešto više o životu prvog velikog asa jugoslovenske košarke i jednog od najboljih strijelaca svih vremena.
Film režisera Gordana Matića "Žućko - više od igre", koji je u srijedu premijerno prikazan u Žalgiris areni, omogućiće starijima da se podsjete, a mlađima da saznaju kako se živjelo u Beogradu i Jugoslaviji poslije Drugog svjetskog rata i kako je košarka počela da postaje ovo što je danas.
O Radivoju Koraću govore nekadašnji saigrači, treneri, prijatelji i protivnici - Bora Stanković, Josip Đerđa, Slobodan Gordić, Nemanja Đurić, Dragutin Čermak, Ranko i Zaga Žeravica, Vladimir Cvetković, Pedro Ferandiz, Đuzepe Stefaneli i drugi.
Film prati Koraća od ranog detinjstva, kada je sa majkom i mlađim bratom prvo izbjegao deportovanje u koncentracioni logor u Poljskoj, a zatim i strijeljanje u očevom rodnom selu u Lici.
Zatim su opisani njegov prvi susret sa košarkom 1950. godine, urođeni talenat, strast prema košarci, prvi trofeji osvojeni sa OKK Beogradom, igre za reprezentaciju Jugoslavije, od prve (srebrne) medalje na EP u Beogradu 1961. godine, do plasmana u finale Olimpijskih igara u Meksiku 1968.
"Prvi dominantan igrač u Evropi", "Prva prava medijska ličnost iz košarke", "Mašina za davanje koševa", "Kreativac, genijalac, koji je uvijek nalazio rješenje za direktnog protivnika", "Igrač kojeg je bilo nemoguće čuvati jedan na jedan"...
To su samo neke od rečenica kojima ga u filmu opisuju neposredni svjedoci "Žućkove ere".
Paralelno sa sportskom, odvija se dirljiva ljudska priča sa beogradskih "malih terena", ulica, ćoškova, žurki po stanovima, gdje je Radivoj Korać svojom inteligencijom i nadasve blagom pojavom takođe imao ogroman uticaj.
Poznat kao "čovjek koji je u Beograd donio prvu singl ploču Bitlsa", Korać je sa gostovanja OKK Beograda i reprezentacije širom svijeta donosio i drugu popularnu muziku, knjige, modu, čak je imao i svoju muzičku emisiju na Radio Beogradu.
Bilo je to vrijeme prije nego što se SFR Jugoslavija "otvorila" ka uticaju Zapada i kada je život u njoj imao mnogo više zajedničkih tačaka sa životom u komunističkim zemljama istočnog bloka.
Koraća van terena glumi Vladimir Aleksić, a manje uloge u ovom filmu ostvarili su Katarina Radivojević, Voja Brajović (kao predsjednik Tito, koji poslije medalje na EP 1961. naređuje da se igračima kupi savremenija oprema, da se nabave staklene table i da se izgradi prva košarkaška dvorana, pošto se do tada treniralo i igralo napolju), Tihomir Stanić, Tamara Krcunović... Naratori su Aleksandar Saša Đorđević i Milenko Tepić.
Ranko Žeravica, kao tadašnji jugoslovenski selektor, opisuje kako je Korać izgubio život 2. juna 1969. godine, poslije "bespotrebne, revijalne utakmice" u Sarajevu.
Nakon filma održana je konferencija za novinare, sa koje izdvajam rečenicu glumice Tamare Krcunović.
"Bilo bi lijepo kada bi se umjetnici više interesovali za sport, a sportisti za umjetnost, kao što je činio Radivoj Korać".
Producent Marko Paljić najavio je da će film stići u bioskope tokom oktobra. Toplo ga preporučujem i onima koje košarka naročito ne zanima!
Premijeri filma u Kaunasu prisustvovali su predsjednik FIBA Evropa Olafur Rafnson, selektor Srbije Dušan Ivković, predsjednik KSS Dragan Đilas, potpredsjednici Dejan Bodiroga i Vuk Mitrović, generalni sekretar Andrija Kleut, naši ljudi u FIBA Zoran Radović i Predrag Bogosavljev, direktor međunarodnih odnosa u francuskom Savezu Goran Radonjić...
Snimanje filma "Žućko - više od igre" pomogao je i "Telekom Srbija".
(izvještač MONDA iz Litvanije Ivan Bogunović)