Reprezentaciju Makedonije samo jedan trijumf dijeli od "vize" za London 2012. Kako igraju i koliko vjeruju u sebe, ni pobjeda nad Španijom nije nemoguća.
Devet utakmica, sedam pobjeda i dva poraza - jedan poslije produžetka i drugi trojkom od tablu u posljednjem sekundu.
I to malo što su izgubili zbog odsustva sreće ili pada koncentracije, Makedoncima se višestruko vratilo u četvrtfinalnom duelu sa Litvanijom (67:65), kada je Vlado Ilievski ubacio prelomnu trojku, a Simas Jasaitis promašio otvoren šut za pobjedu.
Izdržali su Makedonci i pritisak sa tribina i svaki pokušaj domaćih košarkaša da povedu opipljivijom razlikom.
Ostali su u utakmici uprkos timskom šutu iz igre od 31 odsto (21/67), uključujući nevjerovatnih 15 odsto (4/26) visokih igrača - Antića, Samardžiskog i Čekovskog - koje je odbrana Litvanaca natjerala da uglavnom "prangijaju" spolja.
Kada sa tako niskim procentima dobiješ domaćina i jednog od favorita za medalju, to može samo da znači da je odbrana bila na vrhunskom nivou. Kao i fizička pripremljenost, s obzirom na to da se trener Marin Dokuzovski oslanjao uglavnom na šestoricu igrača, uz epizodne role Darka Sokolova i Damjana Stojanovskog.
Šta je bio ključ uspjeha?
"Magija!", smijao se Pero Antić.
"Borbenost i odbrana. Dobro se poznajemo, imamo dobru hemiju. Komuniciramo pogledima i znakovima, ne smeta nam ako zviždi cijela dvorana".
Kako izdržavate sa tako malim fondom igrača?
"Vjeruj da smo mrtvi umorni, da se primaju infuzije i da nije lako oporaviti se za sljedeću utakmicu. Ali, taj umor traje dok ne izađeš na teren. Kad počne utakmica i vidiš da se jedan tvoj drug bacio za loptom, moraš i ti da se baciš".
"I publika nas mnogo diže. Živimo u zeznutim okolnostima, nema se dovoljno, ali ljudi opet izdvoje velike pare i pređu 2.000 kilometara da bi nas bodrili. Njima sam posebno zahvalan", poručio je Antić makedonskim navijačima, kojih u Kaunasu ima nekoliko stotina.
Zbog obrijane glave, posebno sređene brade i brojnih tetovaža, na prvenstvu ga zovu "makedonski Karlos Buzer".
Jesu li podvizi na ovom Evrobasketu vrijedni jedne nove tetovaže?
"Daj bože da ovdje stoji medalja", potapšao se po grudima. "Što se tiče tetovaža, imam sina, ženu, pravoslavni krst, svašta. Ako ostvarimo cilj, makedonska zastava će 100 odsto da zasija poslije prvenstva".
Antić je rekao da je poraz od Rusa u posljednjem sekundu "bolio pet minuta".
"Onda smo otpjevali pjesmu u svlačionici i to je bilo to".
Šta je bila želja prije početka EP?
"Da prođemo u drugi krug, kao u Poljskoj prije dve godine, pa dalje šta bude. Htjeli smo možda da napravimo korak više. Već smo napravili dva, probaćemo i tri", poručio je Pero Antić i otrčao na "bis" pred fanovima crveno-žutih.
Bo Mekejleb je od rezultata 60:55 u 37. minutu do trojke Ilievskog postigao šest od osam poena Makedonije. Svih šest iz njemu svojstvenih prodora pod koš.
Bivši plejmejker Partizana uradio je veliki posao na cijelom šampionatu i slobodno se može reći da Makedonci bez njega ne bi bili ni blizu mjesta na kojem su sada.
"Šetao sam gradom na dan utakmice i svi su mi prilazili, govorili da nemamo šansi. Rekao sam 'nema problema' i evo, pobijedili smo", rekao je Amerikanac iz Nju Orleansa.
"Borili smo se 40 minuta, igrali snažno. Kad god su oni mogli da se odlijepe, mi smo uzvraćali. Vlado je dao tu trojku 11 sekundi prije kraja i onda smo uspjeli da se odbranimo. Nismo to uradili protiv Rusije, ovog puta jesmo i veoma smo srećni".
Mekejleb još od prve faze EP vuče povredu kuka, što je doprinijelo da u posljednjoj četvrtini djeluje kao da jedva stoji na nogama.
"U ovakvoj utakmici nije važno koliko si umoran. Imaš šansu da odeš na Olimpijske igre i za to kidaš do kraja. Poslije ćeš imati vremena da odmaraš".
Kakav je osjećaj biti na korak od Olimpijade, kao Makedonac?
"Osjećaj je sjajan. Nisam mislio da bi to moglo da se dogodi, ali evo, blizu smo. Igraćemo isto i protiv Španije - rasterećeno i borbeno. Vidjećemo šta će se dogoditi".
(izvještač MONDA iz Litvanije Ivan Bogunović, foto: MN Press)