Ivković: Dobro znam šta dalje

Utakmicom koja ne donosi ništa, u subotu od 17 časova sa Slovenijom, Dušan Ivković će se poslije tri i po godine rada oprostiti od srpske reprezentacije.

On to nije eksplicitno rekao poslije poraza od Grčke, u borbi za olimpijske kvalifikacije, ali se takav epilog može lako naslutiti.

"Prihvatio sam da odradim olimpijski ciklus. Nije ni mjesto ni vrijeme da pričam o narednim koracima, jer moju odluku prvo moraju da čuju ljudi koji vode Košarkaški savez Srbije, sa kojima sam prihvatio da radim ovaj posao. Daleko od toga da izbjegavam odgovor i da ne znam šta dalje", rekao je Ivković novinarima.

Sa organizacijom kakva je FIBA nikad niste sigurni, ali bi Srbija kao četvrtfinalista aktuelnog Evrobasketa trebalo da ima direktan prolaz na šampionat 2013. godine u Sloveniji. To bi značilo da u naredne dvije godine neće biti takmičarskih utakmica, a u skladu sa tim i da neće "goriti pod nogama", kada je u pitanju izbor novog stratega srpskog tima.

Šteta je što se Ivković neće oprostiti od reprezentacije boljim rezultatom, jer je dobro poznato koliko je zadužio srpsku košarku i u koliko navrata. Međutim, tako je kako je, u životu ne može svaka lijepa priča da ima srećan kraj.

"Nemojte ovo da shvatite kao pravdanje, ali mi smo bez Veličkovića, Tepića i Rašića osakaćen tim i u sastavu sa posljednjih utakmica vjerovatno ne bismo bili prvaci grčke lige. Ne govorim to da bih nipodaštavao Paunića ili Markovića", izjavio je Dušan Ivković.

"Na nekim pozicijama imamo prespore igrače. Moramo da priznamo da smo negdje i fizički inferiorni, ali trenutno nemamo bolja rješenja", smatra prekaljeni stručnjak.

"Ovo je izuzetno mlad tim, koji ima svoj kostur. Sigurno će biti potrebno napraviti određene izmjene, ali ja lično mislim da nemamo bolje igrače od ovih. Na ovom prvenstvu jednostavno nismo imali igrače koji će da odigraju agresivnije i rasterete tim".

Ivkovića brine to što u odnosu na prethodna velika takmičenja nismo uspjeli da lansiramo nijednog novog igrača, budućeg asa ili makar solidnog člana reprezentacije.

"Neko je napisao da su Turci boranija i da je trebalo lako da ih dobijemo. Ali, oni su ovdje ipak dobili neke igrače, kao što je taj Kanter. Mi, nažalost, nismo ponudili nijedno novo ime".

Selektor je više puta tokom EP u Litvaniji pričao o "odsustvu reakcije" njegovih izabranika, pa se nametnulo pitanje o kvalitetu međusobne komunikacije, odnosa u timu, eventualne zasićenosti obavezama i jednih drugima.

Ivković je te pretpostavke kategorički odbacio.

"Mislim da su to izuzetno dobri ljudi, koji su proveli dugo vremena zajedno i koji će nastaviti da igraju zajedno. Da li smo prezasićeni i premoreni - daleko od toga. Ovo je za nas bila ključna godina, kvalifikaciona. Nismo izdržali neke odlučujuće utakmice, ali nam ni raspored i situacija sa povredama nisu išli na ruku".

On je dodao da dobro zna "kakav je svako od njih (igrača), kakav im je mentalni sklop i kako treba da se radi sa njima".

Utakmicu koja je mogla da bude prelomna u pozitivnom pravcu, četvrtfinale sa Rusijom, izgubili smo i zbog niza hendikepa.

"Tu sam očekivao naš maksimum, međutim, odsustvo Tepića i Rašića bilo je nenadoknadivo. Ja sam mogao iz bunara da iščeprkam sve živo, ali tu trenerskog rješenja nije bilo. Da je bilo dozvoljeno povesti 14 igrača, tu bi sigurno bio još jedan bek i onda bismo mogli da napravimo neku rotaciju, da uvedemo igrača koji bi unio svježinu i reakciju..."

"Nažalost, ova djeca to nisu mogla da urade i ne treba nikako svaljivati neke greške na njihova leđa. Željeli su, ali bilo je jako teško".

London 2012, kao cilj zacrtan prilikom Dudinog trećeg dolaska na kormilo reprezentacije, proleća 2008, ostaće san za vicešampione Evrope iz Poljske i polufinaliste SP u Turskoj.

"Ja sam bio na dvije Olimpijade i mogu da kažem da su treneri minorne ličnosti na tim takmičenjima. Na drugoj strani, svakom sportisti je san da ode tamo. Neki se pripremaju čitav četvorogodišnji ciklus i ne plasiraju se, kao što je slučaj sa nama", zaključio je Ivković.

(izvještač MONDA iz Litvanije Ivan Bogunović)