Priča o Pepeljugi Svjetskog prvenstva

"Srebro zlatnog sjaja - Otpisana reprezentacija Srbije ispričala najljepšu priču SP-a", naslov je u zagrebačkom "Jutarnjem listu", čime odaje priznanje "orlovima" koji su iz uloge autsajdera došli do medalje.

U članku, koji je potpisao Ivan Zrinjski, ističe se da su Amerikanci došli na Svjetsko prvenstvo sa svojim "C timom", ali i da su pored potcjenjivanja dokazali da su apsolutno dominantni.

Ono što je glavna tema teksta jeste iznenađenje koje je priredila Srbija. Ističe se da su "orlovi" na prvenstvo došli osakaćeni povredama, otkazima, pa i lošom vibracijom, koja je kulminirala proterivanjem Vladimira Micova iz tima.

Iako se Srbiji nisu davale velike šanse, tačnije prognoziran je maksimalan domet - četvrtfinale, igrači koje je izabrao Aleksandar Đorđević su poslije grupne faze zaigrali kao u transu.

"Za početak, iznad svih očekivanja igrao je Miroslav Raduljica, centar kojeg su nedavno otpustili Clippersi prije nego što je stigao odjenuti njihov dres u NBA utakmici. Igrač kojeg su mnogi skloni otpisati kao trapavog i tehnički nedorađenog uporno je trpao po petnaest koševa na utakmici. Zatim je tu bio Miloš Teodosić, ali ne onaj kojeg pamtimo po bezbrojnim izgubljenim loptama i promašenim šutevima iz završnica Eurolige, već onaj sa prošlog SP-a koji je srušio Španjolce tricom u zadnjoj sekundi. Vodio je igru, vikao na terenu i na time-out suigračima 'skidao sve po spisku'. Ali ovaj put to nije radio kao frustrirani šuter kojeg neće lopta, već kao pravi kapetan momčadi koji preuzima uzde u ruke kad treba. Od ostatka momčadi Bjelica je svoje odrađivao, a ostali su tek trebali iskočiti", piše "Jutarnji list".

Autor teksta podseća i na utakmicu protiv Grčke, a zakucavanje Nikole Kalinića preko Burusisa po njegovoj oceni je "POTEZ PRVENSTVA".

"Već od samog početka i brutalnog zakucavanja Nikole Kalinića preko Bourusisa (po mojem mišljenu potez prvenstva) stvari su krenule u suprotnom smjeru te su nakon 40 minuta na terenu Grci u čudu gledali na semafor koji je prikazivao rezultat 90-72 za Srbiju. Bilo je to prva od tri utakmice kojima je ispisana bajka o Pepeljugi španjolskog SP-a.  U četvrtfinalu čekali su Brazilci sa strašnom centarskom linijom NBA pedigrea. Odličnom obranom i preciznim šutom Srbija ih je naprosto smlavila - Teodosić je pogađao kad je trebalo, Bogdanović preuzeo kad je ovaj stao, a Raduljica i Krstić vrijedno skupljali poene pod košem. 

Zahuktala se nakon toga euforija oko momčadi, atmosfera je prešla u svemir i priče o medalji postale su realnost. Došlo je polufinale, a u njemu Francuska koja je šokantno izbacila europski dream team Španjolaca. Kroz tri četvrtine Srbi su pod ravnanjem dirigenta Teodosića igrali kao u transu, a onda je na scenu stupio Nicholas Batum koji je najboljom partijom prvenstva skoro preokrenuo dvadeset koševa razlike. Međutim, sudbina i precizno izvođenje slobodnih bacanja htjeli su drugačije i do preokreta ipak nije došlo. Kontra svih predviđanja i košarkaške logike Srbija je ušla u finale SP-a.

Zadnje poglavlje svoje bajke tamo ipak nisu ispisali, jer su ultra nabrijani Amerikanci igrali kao da su s druge planete. Pa ipak, to nije ni važno - usprkos porazu, oni su košarkaškoj naciji, pa i šire od nje, vratili veselje u igri (citiramo novinara Blica, D. Nikolića). Jer, kad neki novi klinci sutra uzmu loptu na terenu i bace hakl, bit će to s mislima na ovu otpisanu ekipu... Veće pobjede od te, u sportu nema", piše u članku "Jutarnjeg lista".