Mekejleb: Ludi, luđi - Grobari

Lester Bo Mekejleb stigao je u Partizan nekoliko dana pred start takmičenja u Evroligi. Došao je kao anoniman igrač iz turskog Mersina, a sada je organizator igre učesnika Fajnal fora Evrolige i cijela košarkaška Evropa zna za njega.

Na 20 utakmica elitnog takmičenja postizao je u prosjeku 13,1 poen po meču, imao po 3,4 asistencije, tri skoka...

U intervjuu za zvanični sajt Evrolige najviše je govorio o navijačima Partizana. Fama o atmosferi u Pioniru, ali i Beogradskoj areni daleko se čula...

Da li si uzbuđen zbog svega što je Partizan uradio ove sezone u Evroligi?

"Uzbuđen sam. Prošle sezone igrao sam za mali turski klub, a Evroligu sam gledam samo na televiziji. Saigrači su mi govorili da igranje u Evroligi postavim kao cilj. Evo, godinu dana kasnije, ne samo da sam igrao u Evroligi, već sam stigao do Fajnal fora. Sve je kako treba da bude i nadam se da će se tako i nastaviti", počeo je priču 24-godišnji Amerikanac rođen u Nju Orleansu.

Koliko si znao o Partizanu prije dolaska?

"Nisam znao mnogo. Agent mi je rekao da je Partizan klub sa bogatom tradicijom, da ima odličnog trenera i odlične navijače. Prvu utakmicu odigrao sam na domaćem terenu u Evroligi. I odmah sam mogao da kažem - nikada u živoru nisam bio dio nečeg takvog".



Izgubili ste tu utakmicu od Unikahe. A Partizanovi navijači baš u takvim situacijama pružaju najjaču podršku. Zar nije tako?

"Izgubili smo kod kuće i od Panatinaikosa sa 20 poena razlike. Poslije utakmice smo pjevali zajedno sa navijačima, kao što je i običaj, a onda otišli u svlačionicu. A oni su nastavili da pjevaju. Trener nam je rekao da se vratimo na teren da ih ponovo pozdravimo. Ostali su sat vremena i pjevali bez prestanka. Nisu oni navijači koji su uz ekipu samo kad pobjeđuje, još veću podršku nam daju kada nam ne ide".

Da li je na početku moglo da se vidi koliko je tim dobar?

"Sjećam se da sam po dolasku Lorensa Robertsa povjerovao da će stvari krenuti na bolje. Međutim, poslije nekoliko poraza na startu Evrolige niko nije mogao da očekuje da ćemo tako brzo početi da pobjeđujemo. Kada smo savladali i Olimpijakos poraslo nam je samopouzdanje, vjerovali smo da svakoga možemo da pobjedimo".

Koliko je Duško Vujošević unaprijedio vašu igru?

"Svi znaju da je veliki trener. Daje sve od sebe i pomaže svima. Igraču daje veliko samopouzdanje saznanje da trener vjeruje u njega. Vujošević uvijek forsira tim. Čak i ako neko odigra fenomenalno, neće ga hvaliti, uvijek će hvaliti timsku igru".

Koji je najjači utisak iz prve utakmice četvrtfinalne serije u Tel Avivu, kada je Partizan napravio "brejk"?

"Bili smo u minusu 21 poen u prvom poluvremenu, a razlog je bila naša nervoza. Ali, onda smo počeli da igramo odbranu, da pogađamo šuteve i samopouzdanje nam se vratilo. Najvažnije je bilo to što nam je trener ponavljao da treba da kontrolišemo tempo. To smo i uspjeli. Makabi ima lude navijače kao i mi i nikako nismo smjeli da uđemo u trku sa protivnikom, a upravo to smo uradili na početku".

Da li ste oduvijek znali da kontrolišete igru ili ste to naučili u Partizanu?

"To sam naučio u Partizanu. Morao sam brzo da učim. Kada sam bio na koledžu igrao sam plejmejkera dvije godine, ali sam onda isto toliko bio i šuter. Ranije sam imao problem da kontrolišem igru na način na koji trener želi. Duško Vujošević mi je pomogao da shvatim kako treba i bio sam bolji iz utakmice u utakmicu".

Kako je igrati sa dvojicom tako različitih centara kao što su Slavko Vraneš i Aleks Marić?

"Imali su sjajnu godinu i daju nam poseban izgled. Aleks može da bude najbolji centar Evrolige kada ga 'hranimo' loptama. S druge strane, Slavko nam je važan u odbrani. Znamo da protivnika uvijek možemo da usmjerimo ka njemu".

U polufinalu Fajnal fora sastaćete se sa Olimpijakosom sa kojim se igrali dva puta ove sezone.

"Pod jedan - ne smijemo da uđemo u trku sa njima. Kada uđu u takav ritam, onda su zaista sjajni. Igraju slično kao Makabi. Moramo da usporimo igru, da igramo čvrstu odbranu i otežamo im šut. Jednostavno rečeno, moramo da diktiramo tempo".

Kako ste dobili nadimak "Bo"?

"Otac mi je dao nadimak, jer sam mnogo ličio na njega. I on je igrao košarku, a na terenu su ga zvali Bo. Bio je bolji u odbrani od mene".

Kada zoveš kući u Nju Orleans kako im opisuješ atmosferu u Pioniru?

"Teško je to objasniti. Kažem im da moraju to da vide da bi vjerovali. Ako im kažem da su Partizanovi navijači ludi, to nije dovoljno. Ne mogu da zamisle. Moja majka zna kako je, jer gleda utakmice".

Da li ste bili u Nju Orleansu tokom uragana Katarina?

"Jesam. Spavao sam u kući kod majke. Narednog dana grad je bio u haosu. Majka me je odvela u Hjuston u kome smo ostali četiri-pet mjeseci prije nego što smo se vratili".

Kakav je osjećaj igrati pred navijačima kakvi su Partizanovi?

"Izvanredan. Oni su nam odani i ja želim da budem odan njima, a to znači da na svakoj utakmici igram dobro i pomognem timu da pobijedi".

Šta bi značilo za Mekejleba da osvoji titulu prvaka Evrope?

"Značilo bi mnogo. Dugo igram košarku, ali nikada nisam bio dio pobjedničkog tima. Bio sam dobar igrač, davao dosta poena, ali trofeje nisam osvajao. Ove sezone sam osvojio prva dva u karijeri (Kup Srbije i NLB liga). Divan je osjećaj i zato želim da se nastavi", zaključio je Lester Bo Mekejleb.
(MONDO)