Od +50 protiv Angole, do dva produžetka sa Nijemcima i poraza
Ako je igra reprezentacije Srbije u prvom kolu SP u Turskoj, protiv Angole, bila prelijepi bijeli labud, onda je već naredne večeri, u duelu sa Njemačkom to bilo jedno izgubljeno ružno pače.
To je sport, a najviše košarka. Ko god je ikada uzeo basketaru u ruke i izašao na koš u kraju, osjetio je to.
Jedne večeri što pomisliš - uradiš, naredne te lopta "pokrade" kao turski taksista, kao konobar u Budvi, kao Poreska u martu.
Ružno pače ima dovoljno vrijeme da pronađe svoje jato i da shvati da je zaista prelijepi bijeli labud.
Stoga ovaj poraz protiv Njemačke, poslije 50 minuta igre i mnogo, previše propuštenih prilika da se utakmica "prelomi" u našu korist, može da bude od koristi, ako se shvati na pravi način.
"Teška utakmica", počeo je Tepić priču za MONDO, dok je još pokušavao da povrati dah od 50-minutne borbe sa Nijjemcima, u kojoj je lopta u posljednjem napadu bila u njegovom posjedu.
E, sad je najlakše udariti po njemu i osuditi ga za poraz, ali ko je u nedelju uveče protiv Nijemaca bio na gornjoj granici svojih košarkaških sposobnosti? Niko od desetorice igrača koje je na raspolaganju imao Ivković.
Niko, pa ni Milenko Tepić.
Promašio je šut za pobjedu i to mu je teško palo. Ali, nije odbio poziv da se obrati novinarima poslije bolnog poraza.
"Mislim da smo mogli i morali bolje da odigramo. Ne na kraju, nego od starta... I bez obzira na to što smo sa desetoricom igrali protiv tima koji ima 12 igrača u rotaciji", odbio je Tepić da alibi traži u činjenici da je Srbija i protiv Njemačke igrala bez suspendovanih Miloša Teodosića i Nenada Krstića.
Da li bi priča sa njima bila drugačija?
Sigurno, ali to nije pravac u kojem želi da ide Tepić. On čak i činjenicu da se Srbija uporno vraćala iz "nemogućih" situacija posmatra iz drugog ugla: Zbog čega smo uopšte dolazili u te "nemoguće" situacije
"Tačno je da smo se u više navrata vraćali u utakmicu, ali postoji druga stvar. Da smo bolje počinjali svaku četvrtinu, do toga ne bi došlo. Nismo odigrali odbranu onako kako je moralo, a na sve su se nadovezali šutevi koji su uporno izlazili iz obruča. Koliko sam samo puta gledao loptu kako odlazi na njihovu stranu i onda još ona trojka Jagle uz sirenu...", sabirao je utiske bek Srbije.
"Ubijeđen sam da će nam se ovaj manjak sreće vratiti kada to bude najpotrebnije, ali prvo to moramo da zaslužimo", dodao je on.
"Loše, mnogo loše smo odigrali... Toliko smo grešaka napravili, ja takođe. Ne znam šta nam je bilo", rekao je Tepić za kraj.
Ni Novica Veličković nije uspio da iznese sve svoje vrline na parket. Odlučnosti, motiva i borbenosti nije nedostajalo, toga u njegovom slučaju nikada neće manjkati, ali nije bilo šuta, nije bilo ideje prilikom ulaska pod koš i nije bilo sreće...
Lopte su mu šetale po obruču. Jednom bi ušle, dva puta izašle napolje.
"Ružna noć za nas... Pet ili šest šuteva koji bi možda prelomili utakmicu u našu korist nije htjelo da uđe u koš. Nisam mogao da vjerujem. I onda još Jagla... Pokušaćemo što prije ovo da zaboravimo", rekao je Veličković, koji je i protiv Njemačke imao ulogu kapitena reprezentacije, ali će je sutra u 14.30 prepustiti povratniku Milošu Teodosiću.
Već protiv Jordana sve će biti znatno drugačije, jer će u rotaciju ući i Teodosić, a ko gleda Srbiju od 2008. do danas zna šta to znači. A, u srijedu, sve će biti potpuno drugačije, jer će u klinč pod obruče i prvi kapiten Nenad Krstić.
I još nešto...
Po zakonu vjerovatnoće, loše veče u kojem ništa ne ide od ruke, moralo je da se dogodi. Malo je ekipa poput jugoslovenske sa EP u Turskoj 2001. godine, koje su turnir odigrale bez loše utakmice, bez poraza. Ružno veče dogodilo nam se i u Poljskoj prošle godine, takođe u drugom meču kada su Slovenci preslišali Ivkovićeme momke . Dogodilo se i 2002. u Indijanapolisu i to dva puta.
Zato, jeste fraza i to izlizana, ali možda nije pogrešno reći:
"Ko zna zašto je to dobro...".
(Izvještač MONDA iz Turske Nikola Janković)