Arogantno sa strane djeluje Luis Skola, kada ga gledate dok odlazi ili se vraća sa treninga, pa čak i tokom utakmice.
Nerado priča i za argentinske medije, a kamoli srpske.
U više navrata odbio je da odgovara na pitanja novinara iz Srbije, uglavnom bi negdje žurio ili tražio da to bude u miks zoni poslije utakmice. Ipak, u srijedu popodne, u foajeu Hotela "Hilton" je dolijao.
Došao nam je kao kec na deset, dan prije utakmice između Argentine i Srbije, u kojoj će biti odlučen pobjednik Grupe A (četvrtak, 18.00).
Ipak, priča je "počela" 20 godina ranije...
Tada je Luis, kao desetogodišnji dječak, brisao parket na finalnoj utakmici Svjetskog prvenstva u košarci, u kojoj je Jugoslavija pobijedila Rusiju. I danas, Skola se sjeća Divca, Kukoča, Paspalja, Rađe, Petrovića... Sliku sa njima i dalje čuva u svom telefonu i kaže da taj dan nikada neće zaboraviti.
Ipak, nije htio da nam prebaci tu fotku preko "blututa", kaže da je to samo njegova uspomena.
"Naravno da se sjećam tog prvenstva, pa ja sam tamo i bio", počeo je priču Skola, koji je rođen 30. aprila 1980. godine u Buenos Airesu.
"Kao klinac sam brisao parket na tom šampiopnatu, na finalnoj utakmici gdje su igrali Jugoslavija i Rusija. Iako je prošlo punih 20 godina, ja tu sliku imam još u telefonu, i pokazaću vam, ali ne mogu da vam je proslijedim. To je moja uspomena. Sjećam se Divca, Paspalja, Kukoča, Volokova i ostalih", otkrio nam je Skola, koji se spremao da krene na trening.
Dvadeset godina kasnije, Skola je i sam postao legendaran košarkaš. Dovoljno je reći da je osvojio olimpijsko zlato. Ništa više…
Njegov put krenuo je iz lokalnog kluba u Buenos Airesu iz kojeg je 1998. godine potpisao za španskog drugoligaša Hihon. Taj tim, 18-godišnji Skola odmah je uveo u ACB ligu i već 1999. godine potpisao sa Saski Baskonijom.
Neka vas ne čudi to ime, to je originalno ime kluba koji se u Evropi proslavio pod nazivom Taukeramika, a danas nosi ime novog sponzora Kaha Laboral. Skola je ostao u Hihonu i sezonu 1999/2000, a već u prvoj sezoni u Vitoriji stigao je sa Taukeramikom do finala Evrolige.
Tri sezone zaredom, Skola i TAU igrali su Fajnal for Evrolige (2005-2007), ali ga nijednom nisu osvojili. Ipak, ACB ligu jesu 2002. godine, kao i Kup Kralja tri puta – 2002, 2004, 2006.
Svakako da su značajniji Skolini uspjesi u nacionalnom timu, sa kojim je osvajao zlata još u mlađim kategorijama, a od 1999. godine, nastupa za seniore. Prva medalja došla je 2002. godine u Indijanapolisu, kada je Jugoslavija nekako pobijedila mlad i gladan sastav Argentine poslije produžetka.
Ispušteno, Skoli i Argentincima vratilo se već 2004. u Atini, kada su postali olimpijski šampioni, a dvije godine kasnije na SP u Japanu, u polufinalnoj drami zaustavila ih je Španija. Kasnije su izgubili od SAD za treće mjesto.
Na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, Skola i “gaučosi” osvojili su bronzu, a ove godine, namjerili su se na zlato… Skola nikad nije osvojio Mundobasket.
Može li u Turskoj?
"Ne znam, trudiću se da osvojim i to zlato", rekao je Skola i onda dodao:
"Zašto me to pitate, hoćete da me penzionišete?", pitao je uz osmijeh.
Čisto da se protivnici ne ponadaju…
"Igraću još nekoliko godina!".
Na kraju, Skola se uozbiljio.
"Šalim se, jako je teško osvojiti zlatnu medalju, bilo sad, bilo nekad u budućnosti. Hoću da igram jako, da se takmičim, ima mnogo dobrih timova na šampionatu. Nije lako, ali nikad se ne zna šta će biti na kraju".
Na tom putu nalazi se i Srbija.
"Imate dobar tim. Pratio sam Srbiju na Evropskom prvensvtvu u Poljskoj i dosta se napredovali u odnosu na posljednjih nekoliko godina. Podsjećate me na Argentinu 2002. godine kad smo bili mladi kao vi sada i kada je počeo naš uspon. Ne bih nikoga mogao da izdvojim, jer su svi dobri igrači, ali nadam se našoj pobjedi u međusobnom okršaju", rekao je ovaj 206 centimetra visoki krilni centar.
(Izvještač MONDA iz Turske Nikola Janković, foto Beta/AP)