Polufinale EP između Srbije i Hrvatske (20.15) riješiće dilemu oko toga ko najbolje igra rukomet na prostoru bivše SFR Jugoslavije.
Beogradska arena biće u petak uveče poprište velikog dvoboja još većih rivala – "orlova" i "kauboja".
Ko je bliži pobjedi i plasmanu u finale? Hrvati kažu – Srbi, jer su domaćini. Srbi kažu – Hrvati, iskusniji su u polufinalima. Svi se slažu u ocjeni da je najbitnije da meč prođe u sportskom duhu i bez nasilnih scena prije, za vrijeme i poslije utakmice.
Može li 15.000 bučnih navijača u Areni da "pogura" Momira Ilića i drugove ka plasmanu u prvo finale EP? Da li će podrška publike i još jedna dobra partija "orlova" biti dovoljni za trijumf nad bivšim svjetskim i dvostrukim olimpijskim šampionima?
Odgovor na to pitanje tražili smo od Vladana Jordovića, prvog pomoćnika selektora Srbije, zaduženog i za pripreme utakmica. Pročitajte kako on vidi hrvatsku reprezentaciju.
"Radi se o ekipi koja je pravi predstavnik 'stare škole' rukometa bivše SFRJ. Ona predstavlja vezu mladosti i iskustva, igrača koji su duži niz godina nosioci igre reprezentacije i koji su praktično stvorili njen imidž, osvajajući trofeje koje su osvojili. Tu prije svega mislim na Ivana Balića i Igora Vorija - nesumnjivu okosnicu ekipe, kao i na Blaženka Lackovića, takođe vrlo značajnog igrača", rekao je Jordović u bazi reprezentacije u Kovilovu.
Između dvije ekipe nema mnogo tajni. Ako ih je ikad i bilo. Gotovo svaka generacija rukometaša od raspada velike Jugoslavije imala je priliku da igra međusobno na velikim takmičenjima. Malo više uspjeha imali su naši reprezentativci. Pod imenima Jugoslavije, Srbije i Crne Gore, pa samo Srbije pobijedili su u tri duela, jednom je bilo neriješeno, a dva puta su bolji bili Hrvati.
Ipak, relativno ravnopravan odnos u međusobnim okršajima nikako ne može da oslika sudbinu rukometa u dvije zemlje. Dok je reprezentacija Srbije ostvarivala rezultate (do 2001. godine), bila nadomak propasti, pa se ponovo rodila u Nišu 2008. i 2009, Hrvati su jačali, osvojili dva zlata na Olimpijskim igrama i jedno na Svjetskom prvenstvu.
Posljednju trofej podigli su 2004, na OI u Atini, a od tada su bili po dva puta srebrni na svjetskim i evropskim šampionatima.
"Jasno znamo kako funkcionišu, nisu nam nepoznanica. Ekipa su koja dugo igra prepoznatljiv rukomet, sa akcentom na jakoj, čvrstoj i visokoj odbrani, ubitačnom kontranapadu krilnih igrača i dobrom pozicionom napadu sa kvalitetnim individualnim rješenjima“, rekao je Jordović i uvjerio navijače:
"Možemo da igramo sa njima. Svjesni smo da je polufinale dio takmičenja odvojen od ostalih i da imamo još dvije utakmice do ostvarenja sna. Pun sam vjere i optimizma. Sa dosadašnjom igrom možemo da pobijedimo. Naravno, uz prepunu Arenu", zaključio je član stručnog štaba "orlova".
Sa kakvim adutima Srbi ulaze u polufinalni duel? Hrvatske novinare je u Kovilovu najviše interesovala tajna stvaranja dobre atmosfere u svlačionici Srbije.
Selektor Veselin Vuković govorio je na tu temu jasno i precizno.
"Radili smo na tome. Mnogo smo razgovarali kako bismo objasnili igračima da trenutno nemaju bolje prijatelje od saigrača. To je jedini recept".
Veselina Vukovića ove zime često pitaju za tajne, recepte i upustva. Iz očiglednog razloga.
Od ekipe bez karaktera napravio je pobjednike. Naciju nezainteresovanu za rukomet primorao je da nauči imena svih njegovih igrača. Publiku koja je protekle jeseni propustila priliku da u Beogradu gleda slavni Kil poslao je u red pred blagajnom Beogradske arene.
Plasman među četiri evropske selekcije uspjeh je i igrača. Uoči polufinala od njih nismo mogli da čujemo velike riječi, kao ni do sad. Svi su skoncentrisani na to da u petak u 20.15 istrče na teren Arene i još jednom ostave srce na terenu.
(MONDO)