Sjajan tekst novinarke Džordži Parker koja se u ime svoje države Australije izvinila Novaku Đokoviću što nikada nije bio dovoljno voljen na ovom kontinentu. To je shvatila tek kada je održao govor poslијe poraza na Australijan openu.
Srpski teniser Novak Đoković skoro je zaplakao tokom obraćanja na Australijan openu. Nije to bilo zbog poraza od Alkaraza i propuštene šanse da se osvoji 25. grend slem, nego zbog činjenice da je u Melburnu osjetio podršku kakvu nikada nije, a više od dvije decenije dolazi na ovaj kontinent u januaru i prošao je "sito i rešeto".
Znamo da je Đoković rekorder Australijan opena, čak deset puta je podizao pehar na "Rod Lejver areni", ali isto tako nije dobio poštovanje kakvo zaslužuje. Upravo to je željela da apostrofira australijska novinarka Džordži Parker koja je napisala sjajan tekst za "Najtli" u kome se Đokoviću izvinila u ime svog naroda i države - baš one koja je deportovala najvećeg svih vremena 2022. godine u skandalu vijeka.
U tekstu koji je naslovljen "Novak Đoković nikada nije bio voljen u Australiji kao Federer i Nadal", objašnjava da svi zbog toga treba da se kaju, pošto je Noletu pričinjena velika nepravda i to tek sada shvataju kada je na zalasku karijere.
Tekst Džordži Parker prenosimo u cijelosti, uz opremu.
"Australijo, stidi se"
"Tim Rodžer? Tim Rafa? Tim Novak? Tokom posljednje dvije decenije to pitanje je pokretalo gotovo svaki razgovor o tenisu (i dalje to radi). Bilo je emotivno i lično. Nisi samo gledao meč - birao si stranu i, kao kad izabereš fudbalski klub, nikada je nisi mijenjao. I iako će ta rasprava živjeti zauvijek, štafeta je očigledno predata. Karlos Alkaraz predstavlja budućnost ovog sporta: Rodžerovu skromnost, Rafinu neumoljivu borbenost i svestranost Novaka Đokovića na cijelom terenu.
Sa samo 22 godine postao je najmlađi teniser u istoriji koji je kompletirao karijerni grend slem, svrstavajući se u rijetko društvo, rame uz rame sa Štefi Graf, koja je čuveni zlatni slem osvojila sa svega 19 godina. Nadal je imao 24 kada je to uradio, Novak 29. Slobodno se može reći da je budućnost muškog tenisa u sigurnim rukama.
Ipak, Novakov govor nakon finala ostavio me je neočekivano tužnom i iskreno posramljenim u ime naše zemlje."
"Najveći si ikada, ovo je tvoja tvrđava"
"Đoković nije vjerovatno najveći svih vremena. On jeste najveći. Dvadeset četiri grend slem titule. Olimpijsko zlato. Deset titula na Australijan openu.
Nijedan igrač nikada nije dominirao Melburn parkom kao on. Ipak, kada je rekao: 'Posebno u posljednjih nekoliko mečeva pružili ste mi nešto što nikada ranije nisam doživio u Australiji - toliko ljubavi, podrške i pozitivne energije - bilo je nevjerovatno', to je zazvučalo uznemirujuće. Jer zašto je moralo ovoliko da se čeka? Kako je moguće da tu podršku i ljubav nije osjećao odavno, onako kako Rodžer osjeća na Vimbldonu ili Rafa na Rolan Garosu? Zašto Melburn nije njegov drugi dom, već često teren domaćina koji navija protiv njega? Svako ko je gledao Đokovića u Melburnu zna zvuk srpskih navijača na tribinama.
Srpski navijači su glasni, strastveni i nepokolebljivi - uvijek su uz njega, bez obzira gdje igra. Ali je često postojala podjela između tog džepa crvene, plave i bijele boje i ostatka stadiona. Njihovi povici bi se dizali, samo da bi naišli na čudnu neutralnost, a ponekad i otpor šire publike. Kao da je Đokovićeva podrška morala da ostane ograničena, a ne podijeljena. Melburn je Đokovićeva tvrđava. To je mjesto gdje je prikazao neki od najdosljednije dominantnih, kliničkih i mentalno brutalnih tenisa koje je sport ikada vidio."
"Tužno je ovo na kraju"
"Pa ipak, tokom većeg dijela karijere ovdje je igrao pod oblakom. Bio je tolerisan, a ne prigrljen; poštovan u brojkama, ali ne i u duhu.
Uvijek je postojao u sjenci Federerove elegancije i Nadalove romantike. Bez obzira koliko je pobjeđivao, koliko često izlazio kao pobjednik ili koliko su njegova dostignuća postajala nevjerovatna, to rijetko kada je bilo dovoljno da osvoji publiku. Uvijek je postojao osjećaj da se njegova veličina mora dokazivati, dok se tuđa jednostavno podrazumijevala. Da, Đoković je polarizujuća figura. Njegovi stavovi tokom COVID godina, posebno u vezi sa vakcinacijom, okrenuli su mnoge protiv njega (za neke i opravdano). A ni činjenica da je završio u imigracionom pritvoru i bio deportovan iz zemlje uoči Australijan opena 2022. nikako nije ostavila dobar utisak.
Ali, moguće je ne slagati se sa nekom osobom, a ipak poštovati njenu sportsku besmrtnost. Ono što je Đoković proizvodio na terenu - izdržljivost, preciznost i odbijanje da izgubi, naročito ovdje u Melburnu - bilo je ništa manje nego legendarno. Sport, u svom najboljem izdanju, odaje počast izvrsnosti čak i kada je ona nezgodna. To što Đoković tek na zalasku karijere osjeća da ga je australijska publika prihvatila, iskreno je tužno i čini da mi djelujemo pomalo sitničavo."
"Voljeli smo pogršenog"
"Teniser koji nam je podario bezbroj nezaboravnih večeri, petosetne trilere i uz to prave lekcije iz mentalne snage zaslužio je poštovanje i ljubav mnogo prije nego što je započeo oproštajnu turneju. Djeluje pomalo kao najmlađe dijete u porodici - ono koje radi više, postiže više i stalno se dokazuje, a ipak nikada nije viđeno kao jednako dobro kao starija dva. Šta god da uradi, pravila se uvijek iznova pomjeraju. Tenis će ići dalje. Alkaraz, Siner i drugi pisaće svoje priče, a trka za obaranjem rekorda i rasprave o tome ko je 'GOAT' ponovo će se rasplamsati.
Ali kada se jednom osvrnemo na ovu eru, istorija će biti blagonaklona prema Novaku Đokoviću. Brojke to garantuju. Samo bih voljela da je publika bila blagonaklonija prema njemu mnogo ranije", napisala je autorka teksta.