Uz pjesme "Nevaljala" i "Čke beogradske", srebrne rukometašice proslavile na terasi Starog dvora osvajanje medalje na Svjetskom prvenstvu.
Plakale su rukometašice, plakao je i Beograd... Od sreće!
Vicešampionke svijeta izašle su na balkon Starog dvora i pozdravile nekoliko hiljada navijača.
Uprkos zimi, staro mjesto sastanka osvajača i osvajačica medalja sa beogradskom publikom bilo je pristojno popunjeno. I raspjevano.
Pjevala se pjesma "Nevaljala", pjevala se i "Čke beogradske", a golman Katarina Tomašević "prozvala" je uz pomoć publike sve prisutne igračice. Svaka se odazvala sa "Tu", na pomen svog imena ili nadimka.
Selektor Saša Bošković bio je izuzetno zadovoljan i neskriveno srećan.
"Spremio sam govor, ali ne znam gdje je (izvadio medalju). Hvala vam što bodrite i pazite ove djevojke. Hvala vam što ste bili sa nama i navijajte i dalje. Ponosniji sam od selektora Brazile. Imamo zlatne dvojke, zlatne majke... Prošle godine četvrto mjesto, ove godine drugo mjesto, a u Riju idemo na finale sa Brazilom", rekao je on.
Kapitenka Andrea Lekić otkrila je da je ovaj ponedjeljak sanjala od malena.
"Vjerujte da je ovo ostvarenje naših snova i da sam o ovome sanjala od svoje 10. godine, kada sam bila među vama i dočekivala naše sportiste... Rukomet je nazad u Srbiji. Mislim da svaki sportista sanja odličje sa svojim timom. Nama se ta želja ostvarila. Ponosna sam na sve", poručila je ona.
Sanja Damnjanović je takođe zahvalila publici, a najbolji pivot turnira Dragana Cvijić pokušala da dozove svog već popularnog prosca, izvjesnog Raleta.
"Rale, gdje si? Je l' si tu? Ne vidim transparent", pitala je, pa konstatovala:
"Eto, nije tu. Ipak nije uporan kao mi što smo uporne", rekla je ona.
(MONDO, Foto: Tanjug/Zoran Zestic)