Vujasinović: I dalje imam motiva

Vladimir Vujasinović je istinski velikan srpskog sporta. Zato i ima nadimak "Veliki Vladimir". Koliko puta su samo njegovi dalekometni i lukavi udarci odlučivali utakmice...

U intervjuu za sportski magazin "Sport&life", Vujasinović je govorio o tome kako mu je i dalje zadovoljstvo da trenira i igra, da nema predstavu šta će raditi kad jednog dana prestane da bude aktivan, kao i to kako je imao hrabrosti da odlučuje napete utakmice...

Iako je napunio 35 godina, kaže da mu motiva ne nedostaje.

"Iskren da budem, situacija je potpuno suprotna: meni je sve lakše što sam stariji. Navikao sam se na ovakav život. Čak i kada imam neku pauzu od desetak ili 15 dana, sve mi nešto nedostaju aktivnosti, pa onda sam počnem da treniram. Mislim da bih, zbog toga, već morao da počnem da razmišljam šta ću raditi kad budem završio karijeru, jer će mi biti veliki problem kako da se zanimam", kaže popularni "Vujas".

Partizan je odlično počeo takmičenje u Evroligi, u kojoj je ove sezone cilj - napad na sam vrh. najprije je "udavljen" Marsej (22:5), a potom je ostvarena velika i važna pobjeda u Budimpešti nad velikim rivalom Vašašom (8:7).

"Još je rano da pričamo o tome kako će se završiti sezona. Dobro nam je krenulo u grupi, dobro igramo, mnogo toga se poklopilo, sve ide po planu, ali sada je najbitnije da napredujemo. Ima još stvari koje treba da ispravimo".

Sledeće ljeto će mu biti neobično, jer neće više imati reprezentativnih obaveza. Planira da "skokne" do prijatelja do Brazila, jer u toj zemlji nikada nije bio.

"Možda ću da budem trener"

Vujasinović je izrazio zadovoljstvo što se košarkaška legenda Vlade Divac kandidovao za predsjednika Olimpijskog komiteta Srbije, ali on lično nema takvih ambicija.

"Kada govorimo o izborima u Olimpijskom komitetu, vrlo je pozitivno to što se kandiduje neko ko je do skoro bio aktivan igrač i imao tako blistavu karijeru, poput Divca. U ovom trenutku, niko ne može da predvidi da li će Divac pobijediti na izborima, to je sasvim drugo pitanje, ali jeste korisno to što se on uopšte kandidovao. Nadam se da će njegov primjer podstaći i druge vrhunske sportiste da se odluče na sličan korak, da uzmu više učešća u sportskim organizacijama. Normalno, za neka rukovodeća mjesta nije dovoljno da si bio uspješan sportista, već moraš da imaš i upravljačke, organizacione sposobnosti. Ali, među sportistima koji su relativno skoro okončali karijere, dakle u cijeloj toj generaciji kojoj pripada i Divac, ima mnogo ljudi koji su se dokazali na terenu, ali koji imaju i talenta da ponesu vrlo odgovorne funkcije u sportskim organizacijama", ocenio je Vujasinović.

Mnogo puta do sada Vujasinović je pokazivao da je veliki sportista, koji zna da se ponaša u svakoj prilici. Zato mu je strano svako uplitanje u "nesportske" stvari, kakva je politika. Ipak, priznaje da je želio da se uključi u proces demokratskih promjena koje su se početkom ovog vijeka dešavale u Srbiji.

"Bilo je trenutaka kada sam mislio da bi možda i trebalo da se direktno uključim, u neke demonstracije na primjer, ali sam ipak odlučio da se uzdržim. Stvarno verujem da bi mi sportisti, pogotovo dok igramo za reprezentaciju, trebalo da se držimo podalje od politike i političkih događaja, bez obzira na lične naklonosti. Najbolje je da zauzmemo neutralan stav. U krajnjem slučaju, sport u velikoj mjeri zavisi od politike, odnosno od angažovanja političara u klubovima i savezima, pa bi za sam sport bilo štetno da se svrstavamo na ovu ili onu stranu".

Proslavljeni vaterpolista, nekadašnji igrač italijanskog giganta Pro Reka sa kojim je osvojio sve što se može u vaterpolu, kaže da nema planova za budućnost, ali ne isključuje mogućnost da jednog dana možda bude trener.

"Trenutno mi je u glavi samo ugovor sa Partizanom, koji traje do 2011. godine. Šta ću poslije, stvarno ne znam. Ipak, ne bi me čudilo da zaista postanem trener", kaže on.

Vujasinović je rekao je i da mu u sportskom smislu nedostaje Crvena zvezda (za koju je igrao), jer je "Partizanu i Zvezdi, u bilo kom sportu, mnogo lakše kada su i jedni i drugi jaki".

Na pitanje za koga je navijao u mladosti, odgovorio je: "Ni za koga".

"Mnogo sam mali bio kada sam počeo da se bavim vaterpolom, tako da nisam ni stigao da razvijem neku navijačku strast u sebi, jer nisam nešto pratio ostale sportove. U životu sam možda bio na šest fudbalskih utakmica... Ako ne i manje! Evo, sjećam se da sam jednom bio na 'Marakani' da gledam Zvezdu, i da sam jednom, još dok sam živio u Rijeci, išao na 'Kantridu'. I to je to...".

"Golove sam davao instiktivno"

Za Vujasinovića, centralni sportski događaj 2008. godine bio je duel Miloada Čavića i Majkla Felpsa na Olimpijskim igrama u Pekingu.

Kada je gledao trku bio je ubijeđen da je Čavić došao na cilj prvi..."Moraš da vjeruješ u ono što ti kažu, a zvanično ti kažu da je Felps pobijedio. Ali, kada sam gledao trku, bilo mi je potpuno nevjerovatno da je Čavić izgubio! Stvarno sam bio ubijeđen da je pobedio i da mu je pobjeda oteta nepravdom. E sad, pošto te poslije ubjeđuju da je Felps ipak bio brži, nemaš druge nego da to prihvatiš".

Za one golove koji su donosili mnoge radosti naciji u važnim utakmicama, jednostavno kaže da ih je postizao instinktivno.

"Pa, to je vrlo prosto. Što je teža i napetija situacija, to se manje zna, a više se oslanja na instinkte. A meni je, eto, Bog podario da u takvim trenucima uspjevam da se sjetim onoga što smo radili na treningu, da primijenim sve ono što smo vježbali, da odigram upravo onako kako smo učili... Možda to i nije tako lako, ali sam obično u tim momentima uspjevao da se sjetim", rekao je Vladimir Vujasinović.

(MONDO)