Milorad Čavić, stvarno najbolji u 2008.

Milorad Čavić je okončao najuspješniju godinu u karijeri. Najbolji srpski plivač svih vremena više puta je u 2008. obarao evropske rekorde na 50 i 100 metara delfin stilom, ali se okitio i srebrnom olimpijskom medaljom. Zbog sjajnih rezultata Čavić je pobrao lovorike u svim tradicionalnim izborima za sportistu godine u Srbiji na isteku 2008. godine.

Sezonu je počeo na Evropskom šampionatu u Ajndhovenu u martu, gdje je osvojio zlatnu medalju u disciplini 50 metara delfin, oborivši dva puta u dva dana rekord Starog kontinenta.

Čavić je vremenom 23,11 sekundi ubjedljivo trijumfovao ispred Ukrajinca Sergeja Breusa, postavivši drugi najbolji svjetski rezultat svih vremena u toj disciplini. I kada se činilo da je srpski plivač na najboljem putu da u Holandiji osvoji još dvije medalje u trkama na 100 metara slobodno i delfin stilom, Evropska plivačka federacija ga je suspendovala sa šampionata.

Odlukom panela za disciplinska pitanja Čaviću je zabranjen nastavak takmičenja jer je na ceremoniji proglašenja pobjednika nosio majicu sa natpisom "Kosovo je Srbija" i, prema ocjeni LEN, napravio čist politički potez, prekršivši kodeks o bezbjednosti.

Smatrao je Čavić da je to bila dobra prilika da sa pobjedničkog postolja pruži podršku svom narodu, ali je kasnije priznao da je pogriješio.

"Svi su vidjeli majicu, ali niko nije shvatio poruku. Pozivao sam svoj narod da budu jedinstveni, da ne budu ponovo ranjivi. Imam sopstvene političke ideje, ali o njima ne govorim. Taj natpis je bio samo način da svom narodu poručim da smo zajedno, da smo porodica. Ipak, to više ne bih ponovio. Tada to niko nije očekivao, nisu ni znali ko sam ja. Sada bi sve oči bile uprte u mene, a ja ne želim tu vrstu publiciteta. To je bila reakcija i znam da nije bila u skladu sa propisima".

Srpski plivački savez je zbog poruke na majici kažnjen sa sedam hiljada evra, Čavić je udaljen sa evropskog takmičenja u 50-metarskim bazenima, ali uprkos izjavi da tu diskvalifikaciju zbog podrške svom narodu tretira kao "smrtnu kaznu", nastavio je da se priprema za Olimpijske igre u Pekingu.

Bum na Olimpijadi

Uoči nastupa u Kini bio je siguran u sebe, neskromno je izjavljivao da će jurišati na medalju, ističući da se ne plaši nikoga, pa čak ni Majkla Felpsa, koji je u Peking dolazio sa ciljem da osvoji osam zlatnih medalja i tako nadmaši rekord legendarnog Marka Špica.

Čavić je rekao da poštuje Felpsa, da ga smatra velikim plivačem i favoritom, kao i da ne sumnja da je spreman da se upiše u istoriju, ali i da će u njegovoj disciplini, 100 metara delfin, Amerikanac morati dobrano da se pomuči ukoliko želi najsjajnije odličje.

Već u kvalifikacijama Felpsu su zadrhtale noge. Dok je bez problema nizao olimpijska zlata, sama pomisao na Čavića činila ga je nespokojnim. Srpski as je u najjačoj kvalifikacionoj grupi ostvario najbolje vrijeme i novi olimpijski rekord - 50,76 sekundi, dok je Amerikanac zauzeo drugo mjesto, sa dvije stotinke zaostatka.

Ista priča viđena je i dan kasnije u polufinalnoj trci - Čavić najbolji, Felps mu gleda u leđa.

Činilo se tada da samo srpski plivač može da pokvari planove Majkla Felpsa. Naime, Amerikanac je do tada arhivirao šest zlatnih odličja i preostalo mu je da otpliva trku sa Čavićem, odnosno štafetu 4x100 metara mješovito, gdje je selekcija SAD bila izraziti favorit. Jedina prepreka bio je Milorad...

Dvadesetčetvorogodišnji momak, rođen u Anahejmu u Kaliforniji, hladan kao špricer dočekao je finalni okršaj na 100 metara delfin stilom. Srbija je bila spremna da prvi put u istoriji dobije plivačku medalju sa Olimpijade, a Čavić da je osvoji u velikom stilu i donese odmah najsjajniju.

Kao i u kvalifikacijama i polufinalu, Čavić je dominirao i u finalnoj trci. Grabio je bez pardona, držao čelnu poziciju sve do cilja, a onda je pobijedio Felps sa stotinkom prednosti.

Najtrofejniji olimpijac svih vremena "ulovio" je srpskog plivača u poslednjim centimetrima trke, ali je usporeni snimak iz "ptičje perspektive" pobudio sumnju u takav ishod. Prema zvaničnoj potvrdi Čavić je roneći prvi dotakao zid, ali ne dovoljno snažno da bi se to i registrovalo, dok je Felps to učinio u punom zaveslaju, što mu je i donijelo pobjedu.

Iako je Plivački savez Srbije uložio zvaničan protest i zatražio naknadni pregled snimka, takmičarska komisija Svjetske plivačke federacije nije usvojila žalbu, tako da je Čavić osvojio srebrnu medalju rezultatom 50,59, u vremenu novog evropskog rekorda, dok je Felps stigao do sedmog zlata sa stotinku boljim vremenom.

Veliki Milorad Čavić bio je za manje od treptaja oka blizu zlatnoj medalji, ali je i pored dostupnog snimka, koji i danas nije sve ubijedio da je Felps bio bolji, sportski priznao pobjedu favorita, srećan zbog osvajanja olimpijskog odličja.

"Nisam ga pobijedio. Samo sam plivao sjajno i bio najbliži od svih da ga pobijedim. Drago mi je što sam uopšte mogao da se trkam sa velikim Majklom Felpsom. Gledao mi je u leđa skoro svih 100 metara, a navikao je da drugi gledaju njega. Snimak je konfuzan... Neću uopšte da mislim kako sam izgubio zlato jer nisam dovoljno jako dodirnuo zid. Za mene je Felps prvak, mašina je tako rekla. Njegov poslednji zaveslaj je bio jači. Strašno je kada izgubite za samo jednu stotinku, ali ja sam presrećan, dođe mi da iskočim iz kože! Došao sam po bronzanu medalju, a osvojio sam srebrnu", rekao je tada presrećni Čavić, obećavši sportskoj javnosti, pa i svom konkurentu, da će se ponovo ogledati na Svjetskom prvenstvu naredne godine.

Čavić je poslije toga izjavio da je najsrećniji čovjek na svetu.

"Uspio sam! Osvojio sam medalju! Izvinite što se hvalim, ali sam siguran da ćete mi oprostiti samo ovaj jedan put. Ljudi, ovo je najveći trenutak u mom životu. Konačno sam postigao ono zbog čega sam tako naporno i dugo radio. Pustite me malo da uživam. Idem nazad u Beograd na godinu dana poslije Olimpijade. Vrijeme je za pauzu i planiranje sledećeg izazova!", napisao je veliki sportista Čavić, između ostalog, u blogu na svom sajtu poslije trke.

I zaista je stigao u Beograd poslije Pekinga, gdje je sa više hiljada ljudi proslavio svoj trijumf, a čestitke svih u matičnoj državi, pa i šire, pokazale su da je njegovo srebro zaista sijalo kao zlato, ma koliko to otrcano zvučalo. Za razliku od njega, Felps se nerado vraćao na tu trku poslije Olimpijade, ali, činilo se, da osam zlatnih medalja oko njegovog vrata nisu sijale baš sve istim sjajem.

Na EP u Rijeci iznenadio i sebe

Milorad je rekao da će nastaviti da se sprema za nove izazove i ispunio je obećanje. Nažalost, u Beogradu nije imao uslove za treninge kakvi su potrebni vrhunskim sportistima, zbog čega je odlučio da sa trenerom Petrom Popovićem napusti zemlju i pripreme za Evropsko prvenstvo u kratkim bazenima u Hrvatskoj odradi u Italiji.

Iako je Beograd napustio sa gorčinom, budući da mu do tada nisu bili isplaćeni obećani bonusi za medalju na Olimpijskim igrama, a ni obezbijeđen stan, on je trenirao punim intezitetom i u Rijeku stigao spreman za nove uspjehe.

Iako su mnogi sumnjali, pa čak i on, da će na EP biti u formi koja obećava mjesto na pobjedničkom postolju, isplivao je za medalju, i to ne jednu, već dvije.

Čavić nije obećao medalju zbog činjenice da se Evropski šampionat u Rijeci održavao u vrijeme njegove pripreme za Svjetsko prvenstvo u Rimu sledeće godine. Mađutim, šampion je opet zablistao i odbranio zlatnu medalju u trci na 100 metara delfin uz novi evropski rekord (49,19), ostavivši iza sebe Španca Rafaela Munjoza Pereza i Slovenca Petera Mankoča.

"Ovo je neočekivan rezultat za mene. Imao sam dužu pauzu, nisam se dovoljno pripremao. Neki su spemniji od mene, ali ja sam željniji", rekao je tada Čavić i ispostvailo se da je ta njegova želja bila zaista ogromna.

On je odavno izabrao da nastupa za Srbiju, uprkos brojnim pozivima iz SAD, gdje se školovao i odrastao, da brani boje te države. I čini se da je motiv da pliva pod zastavom Srbije zaista velik, jer je dva dana kasnije stigao do srebra u trci na 50 metara delfin stilom.

On je u finalu ponovo odlično plivao, ali je zlato morao da prepusti spremnijem Francuzu Amoriju Levou, zvaničnom evropskom i svjetskom prvaku. Najbolji srpski plivač je trku isplivao za 22,36 sekundi, dok je Levo imao 13 stotinki bolji rezultat.

"Felps je mašina... ne razmišljam o njemu"

Ipak, 2008. godinu okončao je velikim uspjesima i sjajnim rezultatima.

"Bila je ovo naporna i veoma uspješna godina. Veoma teško je bilo tempirati i održavati formu. Poslije Pekinga sam imao skoro dva mjeseca pauze, zbog čega sam na EP u Rijeci izvlačio maksimum iz sebe kako bi otplivao što bolje. Znam da ljudi u Srbiji od mene očekuju samo najviše i samo zlatne medalje, ali mislim da sam ih zadovoljio i ovaj put", sumirao je svoj učinak Čavić, koji je jednom izjavio da je plivanje cio njegov život i da ga je naučilo disciplini, odgovornosti, ali i prihvatanju poraza i pobjede.

Momak, koji ima motiva na pretek i uvijek zdravo gleda u budućnost, obećao je već naredne godine nove uspjehe.

"Svjetsko prvenstvo u Rimu je moj prioritet i učiniću da u Italiju doputujem spremniji nego ikada. EP je bila moja prolazna stanica na kojoj sam se uvjerio šta mogu i koje su moje mogućnosti i sa nestrpljenjem čekam novi šampionat. Na SP ću imati novi motiv, jer ću se pored trke na 100 metara delfin fokusirati i na duplo kraću dionicu", dodao je najbolji srpski plivač svih vremena.

Sportska javnost plivački mundijal takođe očekuje sa nestrpljenjem, budući da će se "na crti" ponovo naći Čavić i Felps. Njihov okršaj na Olimpijadi jedan je od najuzbudljivijih duela u 2008. Iako mnogi misle da je srpski as okrenut samo trci za Amerikancem, on tvrdi da ne razmišlja o njemu.

"Felps je kao Ivan Drago, iz četvrtog nastavka filma ’Roki’, s tom razlikom što uvijek pobjeđuje. On je savršeni atleta, stvoren u laboratoriji, sa ’ugrađenim’ plivačkim odijelom za obaranje rekorda i najboljom kapicom. On je mašina. Ako ga tako analizirate, to vas može uništiti. Počinjete da razmišljate samo o tome da imate bolje naočare ili specijalno odijelo... Takva pitanja mogu da unište samopouzdanje", iskren je Čavić.

Sportski, zdrav duh donio mu je uspjehe i obećava još mnogo. Milorade, bekrijo, srećna Nova godina i neka ti se ispune sve želje...

(Mirjana Šegan, MONDO, foto: MN Press)