Banjalučki planinari proveli su Vaskrs i 1. maj na najvišem vrhu Balkana - Musali.
Osvojiti najhladniju i najsuroviju planinu Balkana - Rilu, uoči najvećeg hrišćanskog praznika Vaskrsa, za planinare Planinarsko-alpinističkog kluba (PAK) "SAMIT" bio je uzvišen i duboko intiman čin.
Željeli su da se pomole Bogu na najvišoj tački Balkana. Simbolika je utoliko veća što Musala u prevodi znači - "prema Bogu".
Grupa ljubitelja planine i avanture krenula je iz Banjaluke ka Bugarskoj u četvrtak uveče.
U Borovecu, polaznoj tački uspona, nije ih dočekalo najsjajnije vrijeme, ali jeste predsjednik Planinarskog kluba "Samokov" Marijana Ilieva, koja je planinarima iz Republike Srpske poželjela dobrodošlicu. Ilieva upravlja sa 12 planinarskih domova u Bugarskoj.
Devetnaest banjalučkih planinara sa kompletnom opremom, punih rančeva, po kiši i blatu krenuli su prema planinarskom domu "Hiža Musala", koji se nalazi na 2.389 metara nadmorske visine.
Poslije 12 sati vožnje i četiri sata hoda stigli su do doma odakle "puca" predivan pogleda na grandiozne grebene Rile, prošarane snijegom.
Većina planine Rila je zaštićena i proglašena nacionalnim parkom. Na planini postoji dvjestotinak ledničkih jezera i izvora vruće vode.
Planinarski domovi u Bugarskoj nisu na zavidnom nivou, opremljeni su ispod prosjeka, ali su hrana i piće prilično jeftini.
Predvođeni vodičima "SAMIT-a" Miroslavom Trivićem i Borisom Čikićem, banjalučki planinari su rano ujutro krenuli prema krajnjem cilju - Musali.
Usput su prošli pored Ledenog jezera, najvišeg na Balkanu /2.709 metara/. Uprkos klizavoj stazi i magli, uz pomoć sajli na željeznim stupovima, prusika i karabinjere ekipa iz Banjaluke uspjela je stići do vrha Musale (2.925 metara).
Prosječna godišnja temperatura na Musali je minus tri, što je čini najhladnijim mjestom na Balkanu.
Za većinu učesnika to je bio najveći planinarski poduhvat, a za dva člana "SAMIT-a" Miroslava Trivića i Dijanu Vrhovac tek priprema za predstojeći vanredni alpinistički i sportski izazov - osvajanje krova Evrope Elbrusa na Kavkazu /5.642 metra/.
Umorni i zadovoljni planinari krenuli su zatim prema polaznoj tački Borovecu, ispraćeni kišom, koja nije pokvarila veličanstven doživljaj Banjalučana na Rili.
U ponoć su u manastiru Ivana Rilskog, najvećem i najznačajnijem pravoslavnom manastiru u Bugarskoj, prisustvovali Vaskršnjoj liturgiji, a ujutro su obišli grandiozan manastirski kompleks koji plijeni svojom ljepotom, harmonijom i jednostavnošću.
Vaskrs u Bugarskoj, u najpoznatijem manastiru, uz sunčano vrijeme bio je poseban doživljaj za planinare iz Banjaluke.
Smiraj i čudesnu iscjeljujuću energiju osjetili su, kažu, na svakom koraku ovog svetog hrama, koji godišnje posjeti na stotine hiljada turista.
Naredna stanica bila je suncem okupana Sofija, u kojoj dominira zlatna statua Svete Sofije u crnoj haljini, koja je, sa postoljem, visoka 30 metara.
Ekipa je obišla i Hram Aleksandra Nevskog - najveličanstveniju građevinu u glavnom gradu Bugarske, zatim raskošnu Crkvu Svetog Nikolaja Čudotvorca, Crkvu Svete Nedjelje, Narodno pozorište "Ivan Vazov".
Nije izostala ni kupovina suvenira u Vitoša bulevaru, glavnom šetalištu.
Tako je okončana trodnevna avantura "Samitovaca", a foto-aparati prepuni fotografija svjedoče o sadržajnom i dobro isplaniranom putovanju, koje je na dobar način spojilo planinu i civilizaciju.
Kako vole da kažu alpinisti kada se vrate u svoj grad - "perspektiva nakon planine je uvijek dublja i šira".