Nekadašnji rukometaš Borca u razgovoru za MONDO podijelio prve utiske iz Finske, gdje će igrati za ekipu Rihimaki Koks.
Srđan Mijatović prošlog ljeta napustio je banjalučki Borac i otišao u španski Puento Henil, ali je poslije samo godinu dana napustio Andaluziju i otišao na sjever Evrope.
Mladi srednji bek potpisao je za Rihimaki Koks, a prije nekoliko dana preselio se u Skandinaviju.
"Ovdje svane u četiri, ima svega par sati noći. Biće nezgodno kada se zamijeni dan i noć i bude obrnuto. Još kažu da su ovdje žestoke zime. Poslije Španije biće malo nezgodno, ali navikne se čovjek“, kaže kroz osmijeh Mijatović koji je u razgovoru za MONDO podijelio prve utiske iz Finske.
U Finsku je stigao na poziv Borisa Dvoršeka, nekadašnjeg trenera Borca, koji sada vodi Koks.
"Nisam se naigrao u prvom dijelu prošle sezone, na polusezoni sam i promijenio klub, otišao sam na pozajmicu. Planirao sam ostati, ali prvi klub je pravio probleme pa se nismo dogovorili. Rekli su mi da je kriza i da smanjuje ugovore, bilo je malo i ucjena i onda sam im rekao da ako nažem bolje odlazim. , Ovo mi je ispalo preko noć. Dvoršek me zvao, pitao šta se dešava i kad je čuo da mogu da prekinem ugovor rekao je da dođem", kaže Mijatović koji se upoznaje sa ekipom.
U Rihimaki Koksu je već Davor Basarić iz Srbijem, a stigli su i Đorđe Đekić i Ivan Mošić, te hrvatski rukometaš Sandro Samardžić.
"Ove godine Koks je ekipa Balkanaca. Oni vole igrače sa ovih prostora jer su veliki radnici, a i njih su dovodili iz različitih liga zbog iskustva. Nas iz Španije htjeli su zbog taktike, momak iz Izraela je stigao jer je tamo pravi 'fajt', Rusi su tu za odbranu Imamo samo tri Finca u ekipi, kapiten i još dvojica. Tu je šest, sedam Balkanaca, svi smo različiti, ali je sve super i atmosfera u ekipi je odlična", ističe Mijatović.
U klubu su ga odlično dočekali, a snašao se još bolje nego u Španiji.
"U Španiji nisu pričali engleski, ovdje od 16 igrala 16 njih priča engleski. Klub je organizovan maksimalno, to se vidi na prvu. Kada sam došao, sve me čekali, od opreme, stanaa, svega što mi treba. Direktor kluba me odmah odveo u kupovinu, da kupimo sve što nedostaje u stanu. Vidi se da su svi profesionalci“, kaže Mijatović.
Njegov novi klub bio je 11 puta šampion Finske, a četiri godine prvak Baltičke lige.
"Prošle godine su igrali grupnu fazu Lige šampiona, ove godine su bili drugi u finskom prvenstvu, korona im je zaustavila ligu, ali očekuju se da i sljedeće igra i Evropa i SEHA. Klub ima velike ambicije i želi da stvara nove igrače. Vizija je da u klubu mladi igrači ostanu pa je većina potpisala na 2-3 godine“.
"Finska nije poznata po rukometu, ali ima klubova koji igraju kvalifikacije za EHF Čelendž kup, ulaže se i rukomet je u ekspanziji. Prošle godine su Koks je igrao grupnu fazu Lige šampiona, pobijedio Sporting, imao jako dobrih utakmica“, dodaje Mijatović, koji je zadovoljan i uslovima za trening, utakmice.
"Samo u Norveškoj sam vidio takav sistem, tri terena za rukomet su u toj sali koja je podijeljena, a kada je utakmica, onda je to sve zajedno jedna sala. Tu su sauna, teretana, svlačionice, restoran za igrače, pres sala, VIP loža... Dvorana je, kako su mi rekli, svaku utakmicu popunjena. Već prvi dan imao sam upoznavanje sa novinaraima, ljudima koji vode navijanje. Radi se na tome da bude dobra atmosfera, da se proprate medijski, mislim da ljudi uživaju i da im je u gradu glavni sport rukomet“, ističe Mijatović.
Mladi Banjalučanin kaže da mu je na preko interneta gradić Rikimaki sa svojih oko 35.000 stanovnika djelovao malen, ali...
"Rihimaki nije studentski grad, svi idu u Helsinki, on je na 35 minuta odavdje. Nije toliko malen grad, ali nema mnogo ljudi na ulicama, nije kao kod nas, ljudima je bitan posao, porodica, zna se za šta je koji dan rezervisan. Druagčiji je način života, ali ne drastično. Hrana je slična tako da nisam imao problema. Mislim da ništa nije problem da se naviknem".
U navikavanju za novu sredinu Mijatoviću pomažu i saigrači.
"Nas tri igrača praktično živimo u istoj kući, samo u različitim stanovima. Basarić je tu već treću ili četvrtu godinu, on me uveo u sve, pokazao već kako i šta. Mislio sam da će biti dosta teže, ali nije. Teže mi je bilo prvi put kad sam išao u Španiju. Ovdje mi je dosta lakše komunicirati jer priaju engleski, a prednost je to što trener priča srpski tako da možemo normalno da o svemu razgovaramo", kaže Mijatović.
U Finskoj, znaju za njegov bivši klub, Borac i generalno za klubove sa ovih prostora.
"Dosta igrača sa naših prostora je igralo ovdje u Finskoj, vidi se da prate rukomet kako u BIH tako i svugdje. Elvis Memić je igrao ovdje, prethodne dvije sezone tu je bio i Saša Puljizović“, pomenuo je Mijatović reprezentativca BIH, koji bi trebao u "suprotnom pravcu", jer pregovara sa Borcem.
Iako je korona zaustavila sport širom zemaljske kugle, pa i normalno funkcionisanje ljudi, Mijatović kaže da u Finskoj i nije baš tako.
"Za ovih opet-šest dana nijednu osobu nisam vidio da nosi masku. Bukvalno nijednu. Svi žive i rade normalno, treniramo normalno...“, ističe on.
Rukometaši Koksa se spremaju za novu sezonu u kojoj imaju najviše ambicije, a Mijatović bi mogao da ranije nego što je mislio posjeti BIH, pa i Banjaluku.
"Planirano je da prije početka sezone igramo dva turnira, jedan u Kopengahgenu, a drugi u Zagrebu. Sada se ne zan sve to sigurno zbog korone, ali to su neki planovi za taj pripremni period. Spremamo se za prvenstvo i takmičenje u EHF Evropa kupu gdje igramo od drugog kola. Ako prođemo prvo kolo, možda već u trećem budemo igrali protiv Borca", zaključio je uz osmijeh Mijatović.