Dvanaestogodišnji Vlado Kočić primjer je da ni fizički hendikep nije prepreka dobrim sportskim rezultatima, ako imaš volje i dovoljno se trudiš.
Tak – tak – tak – tak - tak... čuje se zvuk loptice za stoni tenis. Tak – tak – tak – tak – tak, odjekuje... Vlado ovaj zvuk ne čuje. Međutim, dvanaestogodišnji dječak snažnim udarcima prebacuje lopticu preko mreže, vježbajući bekend i forhend.
Njegov trener Jovica Šormaz i on našli su se u Vladinoj školi, Centru za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora u Banjaluci gdje treniraju, a dječak uživa i to se vidi na prvi pogled.
"Počeli smo prije godinu i po, kada me pozvao nastavnik Dragan Predić koji predaje fizičko vaspitanje u Centru i rekao da je Vlado talenat za stoni tenis i od tada radimo. Veoma je talentovan i sada je dio ekipe STK Banjaluka", počinje priču trener Šormaz.
Vlado je stoni tenis počeo da igra u školi, na odmorima, ili umjesto časova fizičkog vaspitanja kada je prehladno u Sali. Malo po malo zavolio je sport, počeo da gleda na internetu snimke stonoteniskih mečeva i poteza i krenuo da igra sve bolje.
Dječak ima teško oštećenje sluha, ali uprkos tome, problema u komunikaciji sa trenerom nema. Slabo čujuće osobe znaju da imaju problema sa ravnotežom, ali ni to nije problem, kada je Vlado u pitanju.
"Praktično, bio je samouk teniser, ali ima odličnu motoriku, sada ćemo još da radimo na motorici nogu, potrebnoj za stoni tenis. On odlično čita sa usana, čuje i govori neke riječi i dobro se razumijemo. S njim je čak lakše raditi nego sa nekom čujućom djecom", dodaje Šormaz.
Vladini potezi pored stonoteniskog stola to i dokazuju. Dječak i trener dogovaraju se i mijenjaju vježbe, sad se radi jedno, sada drugo, a Vladini izrazi lica govore o njegovom raspoloženju. Na trenutak je namršten, promašio je dobru priliku, poslije osmijesi poslije odigrane dobre paralele.
"Volim stoni tenis i fudbal", pomalo stidljivo gestom objašnjava. Na pitanje da li voli još neki sport odmahuje glavom. "Stoni tenis", ponavlja. I dalje gleda snimke stonoteniskih mečeva i treninga, a omiljenog igrača još nema.
Trenira tri puta sedmično, ali bi uskoro trebao u naprednu grupu u klubu i treniraće svaki dan. Pitamo je li to naporno?
"Umorim se ponekad, ali nikada nije dosadno", kaže Vlado otkrivajući svoju motivaciju za ovaj sport.
Njegovi protivnici u određenoj su prednosti zbog njegovog fizičkog hendikepa, ali Vlado to nadoknađuje talentom, radom i upornošću.
"Stonoteniseri već sluhom čuju potez protivnika, oni po zvuku odmah znaju da li je protivnik odigrao spin ili drugi udarac. Vlado to ne može, on mora da vizuelno uprati udarac koji dolazi", objašnjavatrener Šormaz.
On ističe da je Vlado jako dobar i da je ravnopravan član ekipe STK Banjaluka, a upravo ova ekipa prije petnaestak dana osvojila je titulu šampiona RS u kategoriji mlađih kadeta.
Svoj doprinos osvajanju šampionskog pehara, pobjedom od 3:0 dao je i Vlado. Priča o takmičenju izvlači mu osmijeh, ali stidljivi dječak kratko odgovara na pitanje kako je bilo u Prijedoru.
"Bilo je lijepo", kaže Vlado, ali trener Jovica dodaje: "To je bilo neopisivo, kada je on pobijedio 3:0, pa kada su njegovi drugari skočili na njega da proslave. Pravo onako timski".
Helena Forić, Vladina razrednica u školi ima samo pozitivne riječi o njemu.
"Vlado je sjajno dijete. Uprkos činjenici da je zbog školovanja kod staratelja još od vrtića i da roditelje viđa svakih 15 dana on je jako dobar dječak i odličan učenik. Talentovan je za sport, brz, dobar u tome", kaže ona, a potom ističe ulogu trenera Jovice:
"Velika je stvar raditi stvar sa djetetom koje ima problema u komunikaciji. Kod nas ima talenata, ali mali broj ljudi se usudi da radi s njima. Zahvaljujući Jovici koji je insistirao da radi s njim i koji ga je vratio da trenira, poslije jednog perioda kada je prestao Vlado se uspješno bavi sportom".
Problem za Vladu je i to što tokom ljetnog raspusta ne može da trenira jer je s roditeljima u Ribniku, a u tom periodu nema plaćen prevoz i smještaj u Banjaluci. Jedno vrijeme Vlado nije trenirao jer ga staratelji nisu dovodili na treninge.
Trener Šormaz nije odustajao, insistirao je na treningu, a na kraju nalazi i vremena da pored treninga u klubu radi sa Vladom i u školi, kakav je bio slučaj i tokom naše posjete.
"Ljeti radimo najviše, tada djeca imaju najmanja obaveza i možemo da radimo najteže treninge, čak i dva puta dnevno. Sljedeće sezone nećemo odustajati, naći ćemo rješenje da Vlado trenira. On je jako dobar. Još dva-tri tehnička segmenta da savlada i biće obučen kao sva naša djeca koja imaju 15 godina. Kada se tehnički obuči, za njega neće biti granica", poručio je on.
Vlado i ostali dječaci u STK Banjaluka vraćaju njemu i ostalim trenerima za sav uložen trud. Ovaj klub šampion je RS kategorijima subkadeti, mlađim kadeti i kadeti, juniorsko prvenstvo još nije završeno, tu će braniti titulu, a cilj je, kako kaže, i titula u seniorskoj kategoriji, te potom isti uspjeh na nivou BiH. Time bi postali prvi stonoteniski, možda i klub uopšte kome je to poštlo za rukom.
Vladi i njegovom klubu želimo da taj uspjeh i ostvare! Zaslužili su!