Sporazum o sirijskom oružju teško izvodljiv?

Prema sporazumu, koji je postignut u Ženevi, Sirija ima rok od nedelju dana da dostavi sve podatke o svom arsenalu, a prediviđeno je da oružje bude uništeno do sredine 2014. godine, kako bi ta zemlja izbjegla vojnu intervenciju.

Međutim, stručnjak za hemijsko oružje Žan Paskal Zanders kaže da je vremenski okvir irelevantan zato što će odluke ubuduće donositi Izvršni odbor Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW).

OPCW, čije je sjedište u Hagu, zadužen je za primjenu Konvencije o hemijskom oružju, kojoj je Sirija tražila da se pridruži poslije prijetnje vojnom intervencijom protiv Damaska.

"Izvrši odbor je suveren u donošenju odluka, a SAD i Rusija imaju samo po jedan glas od ukupno 41 glasa njegovih članica. Zato ne bih bio iznenađen ako ne budemo imali konsenzus u donošenju odluka", kaže Zanders za AFP.

"Svi rokovi koji su predloženi u bilateralnom dokumentu u Ženevi počeće da teku tek kada Izvršni odbor donese odluku", dodao je Zanders koji je konsultant za razoružanje.

Izvršni odbor OPCW sastaće se u srijedu, ali izvor blizak toj temi kaže da bi taj datum mogao biti pomeren za četvrtak ili petak.

Ali čak i kada inspektori budu poslani i arsenali pronađeni, postojaće praktični problem uništavanja, kaže Olivije Lepik iz Fondacije za strateška istraživanja u Parizu.

"Morate da izgradite fabriku koja košta nekoliko stotina miliona dolara da biste imali gdje da uništite oružje", kaže Lepik.

U Iraku su inspektori za oružje koristili inovativne, ali problematične metode za uništavanje oružja za masovno uništenje, ističe Zanders.

"Ponekad su u pustinji iskopane rupe, u njih je stavljeno gorivo i izvedena je neka vrsta detonacije koja je jednaka efektu zapaljive vazdušne bombe čiji je rezultat visoka temperatura sagorjevanja koja nije uvijek kontrolisana", objasnio je on.

Iznošenje oružja iz Sirije takođe će biti problem.

"U Konvenciji o hemijskom oružju piše da se hemijsko oružje i njihove komponente ne smiju prenositi i da nijedna država ne smije ni pod kojim uslovima ni na koji način da ga nabavi", objasnio je Zanders.

Sirijski neprijatelj Izrael jedna je od malobrojnih zemalja koje nisu ratifikovale Konvenciju i jedina od njih koja se graniči sa Sirijom, pa bi slanje oružja tamo bila "jedina opcija koja nije zabranjana konvencijom", dodao je Zanders.

"Ali ja ne znam kakva bi bila reakcija izraelskog premijera Benjamina Netanjahua na to da oružje bude dopremljeno na izraelsku teritoriju", zaključio je on.

Iz istog razloga ne bi bilo moguće odnijeti oružje u SAD ili Rusiju.

Lepik kaže da bi bilo nemoguće uništiti oružje do sredine 2014, primjećujući da SAD i Rusija još nisu uništile ni svoje hemijsko oružje, iako su od 1993. godine na to potrošile milijarde dolara.

"Rok do sredine 2014. izgleda kao totalna fantazija. Imajući u vidu da se u Siriji vodi građanski rat, mislim da to nije moguće. U miru bi bile potrebne godine da se uništi sirijski arsenal", dodao je on.

Bivši inspektor UN za oružje u Iraku Dejvid Kej izjavio je u subotu za CNN da će, takođe, biti teško pronaći prave ljude za posao inspekcije.

"Biće potrebno vrijeme da se oni okupe. I iskreno, sa mojim iskustvom u Iraku, neki ljudi neće htjeti da idu u borbene zone", zaključio je on.

(Tanjug, Foto: Tanjug AP Photo/United Media Office of Arbeen)