Danas, ovi zaboravljeni sedani nude udobnost, glatkoću šestocilindričnog motora i ekskluzivnost za malo novca.
Ko god je kupio Reno Vel Satis, nije želio BMW. Ko god je kupio Tojotu Camry, nije želio Audi. A ko god je kupio Kiju Opirus, nije želio Mercedes. Zvuči banalno, ali zapravo nije.
Početkom dvehiljaditih morali ste da razmišljate drugačije od većine ljudi da biste izdvojili 40.000 ili 50.000 evra za luksuznu limuzinu koja na haubi nije imala zvijezdu, propeler ili četiri kruga.
Čak ni konkurenti iz Francuske, Japana i Južne Koreje nisu uspeli da poljuljaju povjerenje kupaca u njemačku premijum trojku. Međutim, na tržištu automobili poput Vel Satisa ili Camryja postaju sve zanimljiviji.
Ne zato što su bolji od njemačkih rivala, već zato što su jedinstveni. Danas su velike limuzine ovog tipa gotovo nestale. Prisetićemo se nekih od njih.
Tojota Camry 3.0 V6 (XV30) (2002)
Većina ljudi pamti njemačke limuzine s početka dvehiljaditih - Mercedes E-klasu, BMW serije 5 ili Audi A6. Tojota Camry nije bila jedna od njih. Ipak, oni koji su tada imali priliku da sjednu u Camry brzo su shvatili zašto su njegovi vlasnici često godinama ostajali vjerni ovom brendu.
Vrata su se zatvarala uz pun, čvrst zvuk, sjedišta su bila mekana poput TV fotelja, a V6 motor radio je toliko glatko da bi vozač, prilikom prvog kretanja na semaforu, gotovo instinktivno pogledao u obrtomer da proveri da li motor uopšte radi.
Camry nikada nije bio automobil za spektakularan dolazak ispred hotela. Naprotiv, bio je namijenjen ljudima koji bi poslije tri sata vožnje auto-putem izlazili iz njega sa osjećajem kao da su tek krenuli.
Nije nudio sportski duh, dinamičnost niti obećavao prestiž. Bio je jednostavno izuzetno dobar automobil. Možda čak i previše dobar. Lako je potcijeniti čari automobila koji u svakodnevnoj vožnji funkcioniše gotovo neprimjetno.
Na šta treba obratiti pažnju prilikom kupovine: Motor 1MZ-FE važi za izuzetno izdržljiv, ali je osjetljiv na loše održavanje. Važno je da postoje dokazi o redovnoj zamjeni ulja, kao i o zamjeni zupčastog kaiša, uključujući vodenu pumpu.
Nisan Maksima QX 3.0 V6 (A33)
Maksima je bila automobil za ljude koji su više cijenili mirnu vožnju nego impozantan dolazak. Vizuelno, ovaj Japanac gotovo se potpuno utapao u saobraćaju. Nijedan komšija vas nije ljubomorno gledao, nijedan pješak se nije okretao za njim. Za to je postojao BMW serije 5 (E39).
Ali svako ko bi sjeo za volan brzo bi zavolio njegovu mirnu prirodu i postao njegov veliki obožavalac. Sjedišta su bila udobnija za duga putovanja od mnogih u njemačkim premijum automobilima, ogibljenje je majstorski upijalo neravnine i oštre prelaze na putu, dok se ispod haube nalazio VQ30 motor, jedan od onih koji vam ulivaju povjerenje već posle nekoliko kilometara. Bez vještačkog zvuka i razmetanja.
Jednostavno, svilenkasto uglađen šestocilindarski motor koji je u svakom trenutku imao dovoljno snage. Maksima je bila i nešto sportskija od ostalih automobila u ovoj grupi. V6 motor imao je malo više karaktera, upravljač je pružao bolji osjećaj u vožnji, a automobil je najviše pokazivao na auto-putu.
Vožnja brzinom od 180 kilometara na čas djelovala je kao da se krećete mnogo sporije. Udobnost na nivou više klase, za koju ste kod drugih proizvođača morali da platite znatno više.
Na šta treba obratiti pažnju prilikom kupovine: Prilikom pregleda prvo poslušajte kako motor radi u praznom hodu. Ako V6 radi neravnomjerno ili broj obrtaja varira, uzrok bi mogao da bude problematičan ventil za regulaciju praznog hoda.
Ako se kvar zanemari, u najgorem slučaju može doći i do oštećenja upravljačke jedinice motora. Treba pažljivo provjeriti i nosače ogibljenja, kao i dostupnost specifičnih dijelova karoserije. Sam motor, s druge strane, važi za gotovo neuništiv.
Pežo 607 V6
Za mnoge je 607 bio samo još jedan pokušaj Francuza da preotmu dio tržišta luksuznih automobila od Nijemaca. Ipak, ovaj model je na svoj način bio pravo remek-djelo. Definitivno je jedan od onih automobila koji s godinama postaju sve privlačniji.
Možda su za to zaslužne njegove proporcije, a možda elegantne i svedene linije. Dugačak poklopac motora, ravna bočna linija, uska svjetla i prirodnost kojom se svi elementi uklapaju.
A možda je Pežo jednostavno imao hrabrosti da napravi luksuznu limuzinu koja nije pokušavala da izgleda vještački. Čak i danas, dobro očuvan 607 djeluje kao bezvremenska skulptura.
Iza volana taj utisak se nastavlja. Ništa ne deluje sklepano, niti vještački doterano. V6 motor radi mirnoćom kakva se danas može pronaći gotovo samo kod starih šestocilindarskih motora. Uz to, mekano ogibljenje omogućava velikom Pežou da klizi putem umjesto da se samo kreće po njemu.
Umjesto sportskog karaktera, nudio je nešto što je danas gotovo izumrlo - potpuno odsustvo ambicije kada je riječ o dinamici vožnje. Mekana sjedišta, udobno ogibljenje i mirno ponašanje na putu pretvarali su svaku vožnju u mali predah od svakodnevice.
Na šta treba obratiti pažnju prilikom kupovine: V6 motor sa oznakom ES9 generalno važi za pouzdan, ali su istrošene bobine paljenja poznat problem. Automatski mjenjač trebalo bi da mijenja brzine bez trzaja. Važno je provjeriti i ispravnost elektronike, jer sistemi komfora i upravljačke jedinice s godinama mogu da prirede neprijatna iznenađenja.
Reno Vel Satis 3.5 V6
Nijedan drugi automobil u svojoj klasi nije bio toliko neshvaćen kao Vel Satis. Mnogi su ga smatrali ružnim, drugi nisu ni pomišljali da je riječ o limuzini, dok treći nisu imali predstavu šta je Reno zapravo napravio.
Ipak, Vel Satis je bio daleko ispred svog vremena. Visok položaj sedenja, prostran enterijer i izuzetno udobna sjedišta stvarali su iskustvo vožnje koje je više podsjećalo na boravak u salonu nego na putovanje klasičnom limuzinom. Vel Satis se vozio kao nijedan drugi automobil tog vremena.
Reno nije pokušavao da napravi alternativu Mercedesu S-klase. Bio je suprotnost onome što su ljudi zamišljali kao luksuzni automobil.
Na šta treba obratiti pažnju prilikom kupovine: Elektronika i sistemi komfora zaslužuju posebnu pažnju. Elektronski sistem kartice umjesto ključa, električna parkirna kočnica i različite upravljačke jedinice trebalo bi da rade bez greške. Kod 3,5-litarskog V6 motora treba provjeriti i sistem za hlađenje, kao i automatski mjenjač. Zanemareno održavanje brzo može da postane veoma skupa stavka.
Kija Opirus 3.5 V6
Korejci se ovdje uopšte nisu trudili da prikriju inspiraciju. Svima je bilo jasno na čiji se dizajn ovaj automobil ugledao, da ne kažemo od koga ga je preuzeo. I sami Korejci bili su svesni toga i namjerno su igrali na tu kartu.
Može se reći da je Opirus bio više provokacija nego potpuno nov automobil. Dok su Audi, BMW i Mercedes pokušavali da se predstave što elegantnije i tehnički modernije, Kija je stigla sa hromiranom maskom, raskošnim oblinama i dozom grandioznosti. I danas automobil izgleda kao američka limuzina u korejskoj interpretaciji.
Gledajući spoljašnjost i unutrašnjost, stiče se utisak da su dizajneri potpuno zanemarili uobičajena pravila. Tokom vožnje, međutim, nije bilo iznenađenja. Upravljač nije bio namenjen onima koji žure, a isto se moglo reći i za ogibljenje. Poslije nekoliko kilometara postajalo je jasno da ovaj automobil ne zanima prolazak kroz krivine, već udobnost.
Danas nam je, ipak, mnogo simpatičniji njegov neobičan i razmetljiv karakter, koji kao da je sadržan i u samom imenu Opirus.
Na šta treba obratiti pažnju prilikom kupovine: Stanje elektronike je ključno. Svi električni sistemi i uređaji trebalo bi da rade ispravno. Automatski mjenjač treba detaljno provjeriti tokom duže probne vožnje. Pod opterećenjem, V6 motor trebalo bi da radi mirno i bez trzaja, jer istrošene bobine paljenja s godinama mogu da izazovu probleme.
(Mondo)