U Kamenoj kući tvrđave Kastel sinoć je otvorena izložba banjalučkog umjetnika Zorana Crnčevića "Između redova", koju možete pogledati do 6. oktobra.
Crnčević je publici u Banjaluci poznat kao autor nekoliko veoma interesantnih instalacija i performansa ("Plašćenje", "Komad vazduha", "Knjiga za večeru"...), a sada se predstavio sa veoma upečatljivom izložbom slika nastalih na tragu Džeksona Poloka i ostalih apstraktnih ekspresionista iz 20. vijeka.
Njegovi radovi ne simbolizuju i ne predstavljaju "nešto" - zapravo on slika "ništa" jer mu samo to "ništa" pruža dovoljno prostora da pažnju usmjeri na ono što želi da kaže između redova. Na pitanje - "šta predstavlja ova slika?" Zoran bi odgovorio - "ne znam, objasnite vi meni". Na ovaj način on posmatrača stavlja u nelagodnu i rizičnu poziciju stvaraoca, a za sebe zadržava poziciju molera, izvođača radova, navodi se u najavi izložbe "Između redova".
Ovo je ujedno i njegova prva samostalna izložba u Banjaluci, koja je izazvala prilično veliko interesovanje ljubitelja umjetnosti u gradu na Vrbasu. Posjetili smo Kamenu kuću i malo porazgovarali sa autorom...
"Ove slike su nastale u zadnjih šest, sedam godina. Prvo sam krenuo da slikam po namještaju, papiru i platnu, a onda se to razvilo u ovakav jedan izraz. Moj pristup tome je vajarski i crtački, nastojim da ostvarim konekciju između mene i posmatrača kroz crtež, između ritma linija, boja... Recimo, komode koje mogu da se vide na izložbi, su u stvari trodimenzionalne slike, oslikavao sam ih idući oko njih, rekao bih da je to jedan vajarski pristup slikarstvu..."
Crnčevićeve slike na prvi pogled jako asociraju na radove poznatog američkog umjetnika Džeksona Poloka (1912 - 1956), čija su djela nastala skoro nasumično, prosipanjem i prskanjem boja na platno, što je svojevremeno izazvalo senzaciju i revoluciju u slikarstvu... Zanimalo nas je kakva je veza između njega i Poloka.
"Moje slikarstvo svakako liči na njegovo, zato što su Polokovi radovi nastali prolijevanjem i prskanjem boje. Neke od mojih slika su nastale na isti način, tako da postoji određena sličnost. Ipak, moji su omiljeni slikari su Rembrant, Sezan, donekle Van Gog, Mark Rotko, to su mi neke reference... I Džekson Polok kao metod slikanja", kaže Zoran.
Bilo kako bilo, slike Zorana Crnčevića su nam se jako dopale i dojmile, i svako preporučujemo da ih pogledate...
(Siniša Stanić, Mondo)