Stevi Grabovcu, piscu iz Banjaluke, svečano je juče u Beogradu uručena NIN-ova nagrade za roman godine.
Stevo Grabovac se nakon što mu je nagrada uručena obratio prisutnima u Kolarčevoj zadužbini.
Na početku svog govora rekao je da ga je ranije stigao umor, slabost i stres nakupljen nakon svih ovih godina, naročito posljednjih dana i sedmica, te je zbog toga bio primoran da otkaže sva gostovanja u medijima kako bi mogao da se fokusira upravo na ovu dodjelu nagrade.
"Danilo Kiš svojevremeno je izrazio bojazan da književne nagrade neće sprečiti usamljeničku i slučajnu sudbinu nagrađene knjige koja će svakako živeti u osami i progutana stravičnom tišinom izazvanom mehanizmom tržišta i indiferentnosti.
Sigurno je da ovo nije ni vrijeme i mjesto da se citira književnik koji je nagradu koju ja sada primam, vratio. Ipak, činim to iz prostog razloga - da razdvojim sudbinu knjige i njenog autora. Istina je, da se do određene mjere čak i ne slažem sa svojim književnim uzorom, jer nagrade bacaju svjetlo reflektora na knjigu, i ona polako pronalazi put prema onima, do kojih treba doći.
A pisac, on odjednom postaje figura oko čijih društvenih i političkih stavova i oko čijeg života počinju da se pletu mreže, da se procjenjuju i ocjenjuju njegovi koraci. No, to je cijena koju svjesno prihvatam, jer inače ne bih sada stajao na ovom mjestu", rekao je, između ostalog, Grabovac.
On je objasnio da je ovu knjigu pisao dugo, "možda i predugo" i da je astajala je "upravo u samoći i tišini, u jednoj hladnoj sobi".
Poslušajte cijeli govor:
(MONDO/NIN)