Autor romana "Prsti ludih očiju" Rajko Vasić kaže da naslov ove knjige govori o fenomenologiji rata u koji ljudi idu bez ljutnje i straha
"Glavni lik u romanu kaže za sebe i borce da su oni, odnosno svi mi, prsti nekih nevidljivih ludih očiju koje upravljaju cijelom stvari. To je moja teza da je rat ukorijenjen u našoj prirodi i da je to nešto što mi obavljamo skoro podsvjesno", rekao je Vasić na promociji romana u Beogradu.
On je naveo da je polovina romana nastala u ratu, a polovina u miru, i da smatra da je uspio napisati roman koji nije ni politički, ni pobjednički.
"Razgovarajući poslije rata sa generalima i političarima za koje svi mislimo da su upravljali ratom, shvatio sam da oni, u stvari, ništa o tome ne znaju. Prije toga sam shvatio da ni mi u rovu ništa ne znamo o tom ratu, ni kako je počeo, ni zašto se događa, ni kako će završiti", rekao je Vasić.
Navodeći da je u rovu bio skoro četiri godine, on je naglasio da je to nevjerovatno iskustvo koje čovjek ne može da doživi ni u kakvim knjigama, ni u kakvim susretima.
"Da nisam bio u tim nesretnim ratovima u Hrvatskoj i u BiH ne bih znao ništa ni o sebi, ni o ljudima", rekao je Vasić.
Radeći kao novinar 15 godina, Vasić je rekao da je i ljude i život gledao kao reportažu, ali "očito je stvar sasvim drugačija".
"Nisam htio da upadnem u grešku i napišem roman sveobuhvatno gledajući i slikajući rat. To je nemoguće. Opredijelio sam se za pratioca jedne pojedinačne svijesti malog srpskog seljačeta koje je rođeno u štali i kojeg je zakačio rat. Htio sam da vidim kako se pojedinačna svijest bori sa tom krvoločnom situacijom u kojoj se ubija i s razlogom i bez razloga", istakao je Vasić.
Direktor i urednik Zadužbine "Petar Kočić" Nikola Vukolić rekao je da je knjiga "Prsti ludih očiju" za kratko vrijeme postala hit knjiga i da je već uvrštena u uži izbor za NIN-ovu nagradu, a bila je i među pet knjiga u izboru za "Vitalovu nagradu", što je svakako značajno i za autora, a za izdavača Zadužbinu "Petar Kočić".
On je rekao da je Vasić u ovom romanu ispričao priču o ratu i ljudima iz ovih krajeva koji su u svakom pokoljenju imali po jedan, a nekada i dva krvava pogroma.
Prema Vukolićevom riječima, Vasić je želio da naslika rat u čovjeku, taj vječiti sukob želja i stvarnosti, visokih ciljeva i opšteg besmisla.
"Vasić je prošao kroz rat noseći pušku i svoju ljudsku zapitanost kakva je svrha ovog sveopšteg klanja i ništenja, kada će na kraju oni koji su izvukli živu glavu intimno moći da zaključe da je sve bilo uzaludno i da su kad prebroje svoje mrtve i razgrnu ruševine bivših domova - svi gubitnici", rekao je Vukolić.
On je rekao da se radnja romana dešava na ratištima u Posavini, na Ozrenu, Trebavi, od Modriče do Doboja, na ničijoj zemlji razgraničenja, po miniranim vrletima, spaljenim selima i gradovima, po kojima vršljaju čete pljačkaša "naših i njihovih" koji žele da odvuku sve što se moglo odnijeti.
"Vasić nikoga ne idealizuje, niti satanizuje, već slika ljude sa jedne i sa druge strane bojeve linije onakve kakvi i jesu", rekao je Vukolić.
(Srna)