Monogamni brak - ljubav ili korist?

Bilo koji da je razlog u pitanju, društveno propisana monogamija i njen konačan ishod - brak, pojavili su se zato što su i ona i on ustanovili da im oboma donosi koristi.

Obezbjeđujući muškarcu uvjerljive dokaze da su djeca koju je rodila njegova supruga njegovi stvarni potomci i nasljednici, a ženama uvjerenje da će njihova djeca imati koristi od tog nasljedstva, monogamni brak je bio "pobjedničko rješenje", tvrde antropolog Laura Fortunato, profesor na Univerzitetskom koledžu u Londonu i njen kolega Marko Arketi sa američkog Harvarda.

Njihovi stavovi predstavljaju izazov za teorije o braku koje vidljivo naglašavaju ulogu religije i društvene koristi tako što muškarcima gotovo da zabranjuju "bitku za žene". Ovakve teorije, takođe, ističu da napuštajući pravo da ima više žena ili patnerki, muškarac zapravo "žrtvuje lične i sebične interese a prihvata pravila društva".

"Postoje, međutim, situacije kad je monogamni brak bolja strategija za muškarca i ženu", ističe Laura Fortunato koja je osmislila i matematički model kako bi ustanovila način na koji bi takav scenario mogao da djeluje.

Kada je monogamija nametnuta društvenim pravilima, a poligamija - mnogoženstvo zabranjena, još je misterija. Vavilonski vladar Hamurabi ga je u svom drevnom zakoniku, objavljenom oko 1.790. godine pre Hrista, odobravao pa i preporučivao - iako ovaj običaj, najverovatnije, datira hiljadama godina prije Hamurabija.

Fortunatova ipak ovo razlikuje od veza između žene i muškarca i takozvane "seksualne monogamije", koju su praktikovali prvi ljudi i njihovi drevni preci. Ona ocjenjuje da je činjenica da mnoge populacije u svetu praktikuju neke forme poligamije, jasan pokazatelj da društveno priznata monogamija nije neminovnost i zato iziskuje objašnjenje

Fortunatova i Arketi zaključuju da će muškarac i žena nastojati da obrazuju monogamne parove svaki put kad postoji nestašica plodnog zemljišta, a gajenje usjeva teško i naporno zato što muškarac nije želio da rizikuje i da vrednost svoje imovine dijeli na velikli broj potomaka i naslednika.

Par zato nastoji da modelira ponašanje populacije tako što uključuje bar dvije generacije monogamnih, ali i poligamnih muškaraca. Smatra se da žene u ranoagrarnim društvima nisu mnogo doprinosile materijalnim resursima zajednice.

Fortunatova smatra da je pojavljivanje, a zatim i širenje poljoprivrede prije oko 10.000 godina odigralo ključnu ulogu u formiranju monogamnih zajednica, jer je sve dotle posjedovanje zemljišta bilo bezvredno. Porast stanovništva i tehnološki napredak omogućili su farmerima da mnogo uspješnije uzgajaju useve čime su podizali vrijednost plodne zemlje za buduće generacije.

Ona, takođe, ocjenjuje da su društva prihvatala religiju koja odgovara njihovim monogamnim i poligamnim vrijednostima: "Mislim da dokaze za ovo moraju obezbjediti arheologija i promjene u bračnim odnosima".

(FoNet)