Frontmen benda “Letu štuke” Dino Šaran za MONDO otkriva da li je teško biti on, zašto poštuje Štulića, ali i na koji mladi bend treba da obratimo pažnju.
“Jedini originalni član još od tih prvih „Štuka“ sam ja. Momci sa kojima sam osnovao bend se danas ne bave muzikom. Rijetko smo u kontaktu. Đani Pervan se pridružio drugoj postavi kao novi bubnjar, a bend se razišao sa početkom rata. Uglavnom smo se razišli po svijetu”, objasnio je Šaran. - Iz tvojih tekstova može se zaključiti da si veoma svjestan svijeta oko sebe, pogotovo onih njegovih mračnijih “ćoškova”. Je li teško živjeti s tim? Vjerujem da ima dosta ljudi koji su, poput mene, svjesni toga kako stoje stvari, ali da ne znaju kako da izbace to iz sebe. Meni nije toliko teško, jer imam muziku da pomoću nje kanališem te emocije, zapažanja, zaključke. Moja je sreća što imam taj, uslovno rečeno, talenat, a moja je muzika moj put do sreće i izduvni ventil. Polje, šuma, rijeka, lug, put do njenog srca, a kad te ona neće, muzika je drug… - U vremenu kada je sve instant i prolazno, vi ste uspjeli da se na regionalnu scenu probijete i ostanete pri vrhu isključivo zahvaljujući kvalitetu. Šta to Štuke rade drugačije i bolje? Pravo izbora, samo po sebi, ako podrazumijeva stil i ukus, i nije neki “big deal”. Ako nemaš stila i ukusa, onda je svejedno, onda ništa nema smisla. Lova nam nikada nije bila prioritet i mislim da neki masovni uspjeh u današnjem vremenu i nije neko mjerilo stvari, kao ni broj klikova na YouTubu. Držim se sebe i neke svoje vertikale, trudim se da sve što radim u krajnjoj liniji bude fer prema meni, a onda i prema drugima. Ako ne lažeš sebe, ne lažeš ni druge ljude. - “Štuke” su društveno angažovan bend, što tekstovima, što dešavanjima koje podržite. Koliko zaista paziš na uticaj koji možeš da imaš na mlade ljude koji te slušaju, prate, i vole tvoj rad? Veoma sam svjestan i jako mi je bitno, zbog mene samog. Tekstovi su sto posto iskreni, a događaje koje podržimo pažljivo odaberemo, jer ne bih mogao da se pogledam u ogledalo kada bih radio nešto s čim se ne slažem, samo zbog para. - Ispod videa za pjesmu “Tesla” na sajtu YouTube vodi se prilično žustra rasprava oko toga da li je ta pjesma u stvari posvećena Štuliću. Možeš li nam otkriti da li je Džoni bio bar inicijalna inspiracija za nju? U vrijeme kada je nastala pjesma “Tesla” čitao sam istovremeno i Teslinu i Štulićevu biografiju, pa sam tražio paralelu između njih dvojice, na nekom duhovnom nivou. Ono što je zajedničko za ova dva velika uma je što su obojica posvetili život ideji, svaki svojoj. I nije ta pjesma kritika, to je mirenje sa duhovnim stanjem na prostorima na kojima su rođeni i zbog kojih su napravili to što su napravili. Ovo se posebno odnosi na Štulića, jer Tesla se otisnuo dalje, on je mnogo globalniji i njegov je značaj puno veći. Ima li neki dobar mladi bend iz BiH na koji bi želio da nam skreneš pažnju? Prije tri ili četiri godine, kada sam bio u žiriju Demofesta zapazio sam dosta dobrih mladih bendova iz regije. Posebno su mi se svidjeli “Strava škola” iz Sarajeva, s njima sam i sarađivao na par pjesama. Oni su hip-hop bend, riječ je o dvojici mladića i bendu koji ih prati. Inače slabo pratim ove baš mlade nove bendove, ali se nadam da među tim ljudima koji su ‘90 godište pa nadalje ima dobrih i talentovanih muzičara. Volio bi da se pojavi ne jedan dobar bend, nego cijeli talas.