Eurosong: Ko nas je i kako predstavljao

Ljiljana Petrović je tada imala 22 godine i na Pjesmi Evrovizije u Kanu je, u smjernoj crnoj haljini, pjevala stihove Mike Antića, "Neke davne zvijezde".

Tih 60-ih godina, takmičari su na Pjesmu Evrovizije putovali vozom, a - iako su televizori bili prava rijetkost - festival su gledali skoro svi, kao i utakmice reprezentacije: znalo se ko u kraju ima TV prijemnik, pa bi se svi u vrijeme prenosa zatekli kod njega, sa jastučićima ispod miške, da bi imali gdje da sjednu.

I tad se glasalo po zemljama, ali je svaka imala deset članova žirija koji su davali po jedan poen pjesmi koja im je favorit.

Godinu dana kasnije, 1962, Lola Novaković je sa prekrasnom baladom "Ne pali svjetlo u sumrak" osvojila četvrto mjesto u Luksemburgu.

Lolin evropski uspjeh, koji je dugo za izvođače iz Jugoslavije bio nedostižan, pošto su se obično "vrtjeli" po donjem dijelu tabele, nikad nije snimljen na ploču.

Po beogradskoj čaršiji se pričalo da se Lola zamjerila komunističkim vlastima kada je pred nastup, kako je i bilo određeno protokolom festivala, kleknuvši pozdravila luksemburšku grofovsku porodicu. Instrukcije iz Beograda su, navodno, bile da se takav protokol ignoriše, jer ne priliči predstavniku proleterske zemlje da se ikom klanja.

Kažu i da su tih godina svi muškarci u zemlji bili "zaljubljeni" u Lolu Novaković, dok su žene "otkidale" na Vicu Vukova, koji je Jugoslaviju predstavljao na Pjesmi Evrovizije dva puta - 1963, sa pjesmom "Brodovi" (koja počinje recitalom "U mome kraju, brodovi su ljudi, oni plaču, smiju se i vole…"), a potom dvije godine kasnije, sa baladom "Čežnja".

Šibenčanin se nije proslavio na Evrosongu, ali je 60-ih žario i palio po Jugoslaviji, sve do 1972. godine, kada je poslije "hrvatskog proljeća" proglašen za nacionalistu, te su mu zabranjeni javni nastupi, a sve njegove ploče povučene iz prodaje.

U javnost se vratio poslije uvođenja višestranačja i aktivirao se u stranci Ivice Račana, čak 2003. postao poslanik. Dvije godine kasnije, pao je niz stepenice u Saboru i ostao u vegetativnom stanju, da bi 2008. godine umro.

Naš predstavnik 1964, Sabahudin Kurt (Život je sklopio krug), prvi je pjevač iz BiH koji je predstavljao Jugoslaviju.

Slovenka Berta Ambrož je s kompozicijom "Brez Besed" (Bez riječi) nastupala na Evrosongu 1966. i bila sedma. Na nacionalnom takmičenju, beogradska publika je izviždala njen pobjednički nastup, pošto su favoriti gledaoca bile tadašnje velike zvijezde, Dragan Stojnić i Đorđe Marjanović.

Godinu dana kasnije, Jugoslaviju je takođe predstavljala pesma na slovenačkom, "Vse Rože Sveta" (Sve ruže sveta) koju je izvodio Lado Leskovar.

Na prvoj "Pjesmi Evrovizije" u koloru, 1968, sa pjesmom "Jedan dan" predstavljali su nas Dubrovački trubaduri, vrlo popularni 60-ih i 70-ih sa svojom muzičkom mješavinom pop muzike i srednjovjekovnog folk naslijeđa.

Godinu dana kasnije, Jugoslaviju je predstavljao kvartet 4M, sa pjesmom "Pozdrav svijetu", čiji naslov zaista opisuje tekst pjesme u kojoj se ništa ne rimuje, ali pjevač, Ivan, nadahnut bratstvom na raznim jezicima pozdravlja svet: "Dobar dan, Buenos dijas, za svu braću, za sve sestre širom svijeta… Gutn tag, bon žur, gud morning, bonđorno…"

Kako je "propao" Čola

Duh 70-ih se osetio već u prelaznoj godini dekade. Godine 1970, u Amsterdamu, 18-godišnja Eva Sršen je poručila "Pridi, dala ti bom cvet" u - naranžastom miniću.

Sedamdesetih, Jugoslaviju su predstavljale sve same zvijezde tadašnje pop scene, ali je njihov plasman bio za zaborav.

"Tvoj dječak je tužan" Kiće Slabinca (1971) je završila na 14. mjestu, od 18 učesnika. Tereza Kesovija je bila bolja od prosjeka tih godina i sa pjesmom "Muzika i ti" bila deveta, dvije godine kasnije.

Zdravko Čolić je 1973. u Luksemburgu nastupio u karmin crvenom odijelu, iskazao svoje glasovne mogućnosti izvodeći "Gori vatra" i - završio na 15. od 17 mjesta. Korni grupa i njihova "Generacija '42." bili su 12, a taj "ep" izveli su u šljaštećim triko odijelima i bijelim sakoima, sa kragnama "do vakcine".

Pepel in kri (Dan Ljubezni, 1975) su osvojili 13. mjesto, a Ismeta Krvavac i njeni Ambasadori su 1976. sa pjesmom "Ne mogu skriti svoju bol" bili pretposljednji, što je bio i posljednji nastup SFRJ na Pesmi Evrovizije u toj deceniji.

Te 1976, orkestar je počeo da gubi dominantni status na pozornici Evrosonga, pošto je prvi put dozvoljeno korišćenje instrumentalnog plejbeka.

Jugoslavija se vratila na takmičenje 1981, novim lošim plasmanima - Seid Memić Vajta je s pjesmom "Lejla" bio 15. (u ekipi je ponovo bila Ismeta Dervoz Krvavac), a zatim su Aske, 1982, s pjesmom "Halo, halo" završile na 14. mjestu. Jedna od tri "aske" bila je Viktorija, dok su se preostale dvije, sestre Barudžija, pojavile na Evroviziji i godinu dana kasnije, kao pratnja Danijelu Popoviću.

On je ponovio uspjeh Lole Novaković, osvojivši četvrto mjesto s pesmom "Džuli", okićenom zvucima američkog folka. Četvrti su, 1987, bili i Novi fosili s pjesmom "Ja sam za ples".

Jedna od sestara Barudžija, Izolda, i treći put je bila na Evrosongu, 1984, kad je najgore prošla. Izolda i Vlado Kalember su s pjesmom "Ćao amore" bili 18. Iza njih je bila još samo Austrija.

Najviše pozicija na dnu evrovizijske ljestvice ikad zabilježila je Norveška - deset posljednjih mjesta. Norveška je tri puta i pobijedila, treći put prošle godine, te je ove godine Oslo domaćin festivala.

Doris Dragović je predstavljala Jugoslaviju 1986, Srebrna krila 1988, a 1989. godine Jugoslavija je prvi i jedini put pobijedila na Pesmi Evrovizije. To je pošlo za rukom zadarskoj grupi Riva, tra-la-la pesmicom "Rock me baby (… samo neka je za ples)".

Usledili su nastupi Tajči (Hajde da ludujemo) i Bebi Dol (Brazil), a Ekstra Nena (Ljubim te pesmama) bila je posljednja predstavnica Jugoslavije na Pjesmi Evrovizije. Godine 1992. u Malmeu ona je osvojila 13. mjesto.

Bosna i Hercegovina kao samostalna država na Evroviziji prvi put se pojavljuje 1993. godine. Prvi predstavnik Bosne i Hercegovine je bio Muhamed Fazlagić - Fazla.

Bosnu i Hercegovinu 1994. predstavljali Alma Čardžić i Dejan Lazarević, 1995. Davorin Popović, 1996. Amila Glamočak, te 1997. ponovo Alma Čardžić. Zbog lošeg plasmana i ograničenog broja mjesta na Evroviziji Bosna i Hercegovina prinudno pauzira 1998. i 2000. godine.

1999. godina je svojevrstan presedan, jer se nacionalni izbor za Euroviziju ponovno održava kao posebno takmičenje, ovog puta u sklopu tradicionalnog festivala zabavne muzike "Vaš šlager sezone" u Sarajevu, na kojem se okuplja sama krema preostale domaće zabavne muzike, uključujući predstavnike oba bosanskohercegovačka entiteta.

1999. na nacionalnom predizboru pjevali su: Seid Memić Vajta, Dino Merlin, "Hari Mata Hari", Saša Lošić s prijateljima, Dražen Žerić, ali i mladi talenti poput solista Dunje Galineo & Narudina Vatrenjaka, Igora Vukojevića, Sanje Volić i grupe "7Up".

Pobjedu odnosi "Hari Mata Hari", no kako je pjesma "Starac i more" već bila objavljena u Finskoj žiri je naknadno diskvalifikuje i umjesto nje na Eurosong u Jerusalemu šalje moderni etno-pop duet Dine Merlina i Beatrice, koji su BiH predstavljali pjesmom "Putnici" na bosanskom i francuskom jeziku.

Od 2001. bosanski nacionalni predizbor za Evroviziju se održava pod imenom "BH Eurosong" u organizaciji zajedničkog bosanskog nacionalnog radiotelevizijskog servisa PBS BiH. Na takmičenju se uglavnom pojavljuju novi izvođači, a svake godine nađe se mjesto i za jednog veterana prijeratne zabavnomuzičke scene.

Tako su se od 2001. do danas na nacionalnim izborima za Pjesmu Eurovizije u Sarajevu pojavljivali: Al Dino, Nino Pršeš (pobjednik 2001), Ružica Čavić, Boris Režak, Maja Tatić (pobjednica 2002), Tinka Milinović, Emina, Selma Bajrami, Mija Martina (pobjednica 2003), "Zabranjeno pušenje", Biljana Matić, Edin Pašić, grupa "If", Fuad Backović Deen (pobjednik 2004), "Feminnem" (pobjednice 2005), Ljiljana Galić Lily, kao i veterani: Narcis Vučina, Željka Katavić Pilj, Henda i Jasna Gospić.

Uz Dinu Merlina najbolji bosanski predstavnici do sada su bili Fuad Backović Deen 2004. i Hari Mata Hari 2006. godine koji je otpjevavši laganu baladu nježne melodije, zadivio publiku širom Evrope i osvojio 3. mjesto u superfinalu.

Istovremeno, izvođači porijeklom iz Bosne i Hercegovine čak tri puta trijumfiraju na "Dori", hrvatskom takmičenju za Pjesmu Eurovizije. Među pobjednicima su bili: 2002. Vesna Pisarović, 2004. Ivan Mikulić i 2005. Boris Novković, a od 1993. do 2005. na hrvatskim predizborima za Pjesmu Eurovizije učestvovali su i: Ibrica Jusić, Donna Ares, Amir Kazić Leo, Zorana Šiljeg i drugi.

Najviše pobjeda u istoriji Evrosonga zabilježio je Irac Džoni Logan, koji je dva puta pobijedio kao izvođač, 1980. i 1987, dok je 1992. bio autor pobjedničke kompozicije. Irska je, inače, najuspešnija zemlja u istoriji Evrosonga, pošto je pobedila sedam puta.

Ipak, najpopularnija Evrosong-pjesma ikad nije irska, već švedska. Riječ je, naravno, o hitu planetarno popularne "Abe", pjesmi "Voterlo", s kojom su trijumfovali 1974. godine.

Među planetarnim hitovima koji su premijere imali na Pjesmi Evrovizije je i čuvena kompozicija "Volare" koju je 1958. godine izveo Domeniko Modunjo - ali je tada Italiji donela tek treće mesto.

(MONDO)