Biti roditelj je drevna umjetnost. Izgleda da bismo mogli da naučimo ponešto o odgajanju djece ako se vratimo u doba kad je čovjek morao da lovi da bi se prehranio.
Današnja praksa da ostavljamo bebe da plaču, da ih držimo u kolicima i u dječijim sjedištima u automobilima, i da im ne dozvoljavamo slobodno kretanje po prirodi, dovodi do toga da se stvaraju disfunkcionalne generacije, kažu pshilozi.
"Rana društva imala su bolje ideje o roditeljstvu nego mnoge porodice u 21. vijeku", smatra profesorka Darsija Narvaez.
"Oni su mazili svoju djecu i brinuli o njima, nisu ih ostavljali da plaču, provodili su mnogo vremena napolju i majke su dojile djecu godinama, a ne mjesecima.
Naše istraživanje pokazuje da se moralni razvoj formira u ranom životnom dobu, u djetinjstvu. Današnje podizanje djece sve manje podrazumijeva roditeljsko ponašanje koje dovodi do zdravog psihičkog razvoja“, kaže profesorka.
Ona je predvodila istraživanje u koje su bili uključeni roditelji trogodišnje djece. Došla je do zaključka da su se, za razliku od današnjih roditelja, drevna društva oslanjala na članove šire porodice koji su brinuli o djeci, kao i na "druge ljude“, pored mame i tate koji su, takođe, voljeli njihovu djecu.
"Pažnja i nježnost koji se ukazuju djetetu čine da djetetov mozak bude smiren u doba kada dijete formira svoju ličnost i odgovore na spoljašnji svijet. U isto vrijeme, naši preci provodili su mnogo vremena sa majkom što je stvaralo čvrste veze, a djecu nikada nisu tukli“, kaže Narvaez.
Pored toga, djeca su većinu vremena provodila napolju igrajući se i istražujući sredinu. Studije pokazuju da djeca koja ne provode dovoljno vremena u igri pokazuju sklonost ka mentalnim problemima i hiperaktivnom ponašanju, piše "Blic“.
Kada je riječ o dojenju, i tu se razlikujemo. Nekada davno majke su dojile djecu čak do pete godine.
Način odgajanja djece u prastara vremena u suprotnosti je sa današnjim savjetima koji se upućuju roditeljima, po kojima treba ostaviti dijete da plače "pod kontrolom“, ili ako je neposlušno poslati ga u ćošak ili u njegovu sobu.
Profesorka Narvaez naglašava da studije pokazuju da u posljednjih 50 godina djeca u Americi sve više imaju psihičkih problema. Odvojeno istraživanje sporovedeno u Velikoj Britaniji takođe je pokazalo da postoji porast mentalnih problema kod djece.
"Kod djece je uočena epidemija anksioznosti. Djeca koja ne dobijaju 'emocionalnu hranu' koja ima je potrebna u prvim godinama života, postaju egocentrična. Ona ne znaju šta znači saosjećanje prema drugomi, kao djeca koja su rasla okružena ljubavlju.“
(MONDO)