Djetetu je teško da prodre u tajnu kazaljki. Ipak, većina djece vrlo rano pokazuje želju da nauči da gleda na sat. To će najlakše postići kroz igru.
Djetetu je teško da shvati da dan ima 24 sata, jedan sat 60 minuta, a jedan minut 60 sekundi. Da bi mu to postalo jasnije, igrajte s njim jednostavnu igru.
Zamislite određenu radnju i onda tražite od djeteta da procijeni koliko ona traje: jedan dan, jedan sat, jedan minut, jednu sekundu. Primjer: koliko traje crveno svjetlo na semaforu, šišanje, kupovina u samoposluzi, putovanje na more...
Možete se igrati i sledeće igre: bila jednom mama Sat, koja je imala dvoje djece: Bebu Mrava (mala kazaljka) i Veliku Žirafu (velika kazaljka).
Beba Mrav je imala samo dvije male noge, tako da je išla vrlo sporo, dok je Velika Žirafa po čitav dan jurila na svojim dugim nogama: dok bi ona obišla pun krug, Beba Mrav bi uspjela da stigne samo do sledeće brojke na satu!
To, međutim, nije bila jedina razlika između njih dvoje: dok je Beba Mrav uvijek govorila istinu (kad je na jedinici, to znači da je jedan sat), Velika Žirafa je bila lažljivica (kad je ona na jedinici, to je zapravo pet!).
Dakle, kad hoćemo da saznamo koliko je sati, uvijek prvo treba da pogledamo dokle je stigla Beba Mrav, pa tek onda da provjerimo šta se dešava sa Velikom Žirafom.
Ova zgodna pričica takođe može da pomogne djetetu da savlada gledanje na sat, piše "Blic".
Drugi prijedlog: uzmite nekoliko listova papira i na svakom nacrtajte po jedan časovnik: prvi neka pokazuje sedam sati (kad dijete ustaje), drugi pola osam (vrijeme kad kreće u vrtić/školu), treći dva (kad ruča), četvrti osam (kad se kupa) i peti pola devet (kad ide na spavanje)...
Poredajte ove listove na zid, slijeva na desno. Kad dođe vrijeme za kupanje, skrenite djetetu pažnju na odgovarajući časovnik, i tako redom...
Djetetu će biti potrebno samo nekoliko dana da zapamti položaj kazaljki na nacrtanim časovnicima i moći će da pokaže pravi u trenutku kad, recimo, dođe vrijeme za spavanje.
(MONDO)