Ne trudi se da budeš savršena majka

"'Hoću da budem savršena majka', objasnila mi je jedna mlada Amerikanka kad sam je zatekla u toaletu aerodroma Šarl de Gol. Uz sliku svog sedmomjesečnog sina uz pomoć komplikovane električne pumpe ispumpavala je sebi mlijeko.

Živi u Čikagu, gdje joj je ostala porodica, a morala je na dvonedeljni poslovni put po Evropi. Tek što je zakoračila na tlo Starog kontinenta, zaglavila je u toaletu, a ispumpano mlijeko baca odmah u aerodromski lavabo.

To je samo da ga ne izgubi, jer zacrtala je sebi da će malog Džeka dojiti bar godinu dana. Piše u knjigama da tako treba, pa će njen službeni put biti svakih nekoliko sati prekidan pauzama za ispumpavanje. Kad se vrati u Čikago moći će zahvaljujući upornom trudu da nastavi da doji svog mališana."

Očigledno, ova američka majka nije čitala novi francuski filozofsko-feministički bestseler Elizabet Badenter "Konflikt, žene i majke" jer znala bi da ovakvi ekstremni pokušaji da se poslovne obaveze uklope sa modernim poimanjem savršenog majčinstva dovode do psihološkog i fizičkog sloma.

Ukratko, Badenterova ukazuje da je moderna feministička misao pod uticajem ekoloških pokreta, prirodnjačkog talasa i lobija za što duže dojenje na ivici da majku pretvori u roba novorođenog čeda, da je onemogući u bilo kakvom drugom poslu, sem kućnog, i da je vrati u doba kada je ženski smisao postojanja svođen samo na takozvano idealno materinstvo.

Uz analitični istorijski presjek, mnoštvo socioloških studija i statističkih podataka, profesorka filozofije i autorka mnogih zapaženih publicističkih djela ukazuje da su zadaci koji se postavljaju pred majku danas praktično nedostižni i da je to možda razlog što je Evropom zavladala bijela kuga.

Sa izuzetkom Francuske gdje žene ležernije rađaju i odgajaju djecu i još uvijek odolijevaju ovim naturalističkim imperativima.

Nastavi li se ovaj trend, malo će koja žena moći da produži svoj profesionalni život jednom kada se odluči da postane majka. Jer zahtjevi modernih ideologa isisavaju vrijeme i energiju: traži se da se kupuju pelene od organskog pamuka, koje se peru i suše na svježem vazduhu, kako se bacanjem jednokratnih povoja ne bi uništavala okolina.

Djeca se hrane samo majčinim mlijekom i kad već prohodaju, a kasnije tokom detinjstva kuvaju im se samo kašice i jela od organskog voća i povrća. Ako su iole savjesne majke, nikad ne hrane djecu gotovim proizvodima u industrijskoj obradi.

Armija biheviorističkih psihologa traži od "dobrih majki" da se striktno pridržavaju novih pravila. Da se ne gleda televizija, već da se pričaju priče i pjevaju pjesme. Da majka ne pije ni kap alkohola, da umjesto cucle pruži svoju dojku, da na sebe ne stavlja nikakve parfeme, da ne odlazi u provod, da je tu uz svoje mladunče u svako doba dana i noći…
Ugledajte se na Francuskinje
"Oslobodite se ovih modernističkih kalupa. Dajte svojoj bebi flašicu sa mlijekom, popijte piće, ako vam je do toga popušite cigaretu ili dvije, kupite teglicu sa gotovom hranom, stavite joj papirne pelene, dajte je u jaslice", posredno savjetuje Elizabet Badenter (65).

Ne samo da ćete se tako osloboditi Velikog Mučitelja (sopstvenog djeteta), već ćete i ostale majke podstaći da pođu vašim putem i dugoročno ćete doprinijeti porastu nataliteta.

"Većina Francuskinja za sada uspijeva da pomiri materinstvo sa svojim poslovnim životom. Mnoge od njih nastavljaju da grade svoju karijeru i poslije porođaja. Odolijevaju modelu ’idealne majke’, ali koliko će još dugo u tome istrajati“, pita se Badenterova.

No upravo je ova knjiga podijelila Francusku na dva tabora. Sesil Diflo (35), majka četvoro djece i čelnica Francuske zelene stranke, oštro je reagovala na ideju da je retrogradna zato što pere pelene i hrani djecu organskim brokolijem bez pesticida. "Ona je potpuno zamijenila teze, izabrala potpuno pogrešne primjere", rekla je Sesil Diflo u polemičnim istupima protiv Badenterove.

Sabin Salmon, predsjednica udruženja Solidarne žene, podržala je teze Elizabet Badenter i iznijela primjer iz svog radnog iskustva. Ona je zabrinuta što je protekle dvije godine, posjećujući francuske škole, često sretala djevojčice koje su željele da budu domaćice kad porastu, ostanu kod kuće i brinu se o porodici. To je "zabrinjavajući indikator", rekla je.

Stopa nataliteta u Francuskoj je 2,0, dok je u Velikoj Britaniji 1,8, a u Njemačkoj 1,4. A ako bismo slobodnije tumačili Badenterovu, to je zato što Francuskinje još uvijek ležerno prihvataju materinstvo i ne podliježu diktatima sa strane.

Mladoj Amerikanki koja je sa pumpom zaglavila u aerodromskom kupatilu trebalo je zato reći da umjesto napora za idealnim majčinstvom ode i posjeti Luvr, ili popije čašu crnog vina u Latinskom kvartu. Vratila bi se zadovoljnija svome malom Džeku.

(MONDO)