Pjevačica Neda Ukraden otkrila da nije mogla da se vrati u svoj "novi, namješteni stan" i da je za samo par mjeseci od najomiljenije, postala naomraženija
Pjevačica Neda Ukraden nedavno je objavila knjigu koju je pisala skoro tri godine, u kojoj je, između ostalog, ispričala i detalje romanse sa Sašom Popovićem. Pjevačica je u dijelu autobiografije u kojoj spominje nekadašnjeg direktora Granda navela da su njih dvoje počeli da se zabavljaju u ljeto 1989. i da su mnogo vremena provodili zajedno, zatim da su često putovali na relaciji Sarajevo - Novi Sad i planirali zajedničku budućnost.
Uprkos iskrenoj ljubavi koju je opisala s Popovićeve strane, Neda je navela da su njih dvoje po svemu pripadali različitim svijetovima, te da je njihova ljubav bila osuđena na propast. Sada se u intervjuu portalu Azra otkrila da joj je pisanje o djetinjstvu, Sarajevu i ratnim devedesetim najteže palo.
"Nije bilo lako dok sam pisala knjigu proživljavati ponovno tužne i neugodne situacije, posebno te tragične 1992. Naime, kada sam tog aprila 1992. po povratku s turneje po Švedskoj, silom prilika i neočekivano ostala na beogradskom aerodromu, nemoćna da poletim za Sarajevo, jer avioni od početka mjeseca više nisu letjeli za Sarajevo, nisam ni slutila da će od tada moj život, kao i ta karta, neplanirano postati 'one way ticket'. Nisam mogla pretpostaviti da više nikada neću preći prag svog novog, lijepo opremljenog stana na sarajevskim Ciglanama, koji sam te 1992. zaključala i krenula na koncerte u Švedskoj. Nisam ni slutila da ću svoj lokal i stanove na Ilidži i u Lužanima, sve prepune, kao i poslovne prostore na Ciglanama, otada vidjeti samo na papiru i da će mi otac, u 69. godini života, umrijeti od tuge za svojim domom, svojom Ilidžom. Džaba nagrada 'najpopularnija Sarajka' lista 'Svijet' iz 1991, džaba brojni koncerti i svi naši apeli za mir, džaba vjera u suživot. Mržnja, ljubomora, zavist bili su, ipak, presudni u tim vremenima, a trebalo je i nekako opravdati pljačku i uništenje svih naših dobara, svega što smo generacijama, godinama moji roditelji i ja sticali".
Neda Ukraden je otkrila i da li zna odgovor na pitanje zašto je postala "neprijatelj" grada.
"Kada provedeš trideset godina života u jednoj sredini, gdje odrastaš, školuješ se, počneš karijeru, doživiš ljubav, brak, rodiš dijete, stekneš popularnost izvan granica zemlje, onda samo možeš voljeti tu zemlju i taj grad. Tim više što si sretan da svoj uspjeh i zarađeni novac od pjesama i turneja po cijelom svijetu uložiš ondje gdje vjeruješ da si voljen i cijenjen i gdje vidiš budućnost sebe i svoje porodice. A onda, u nekoliko dana, doživiš sve najgore i još budeš kriv jer si ostao tamo gdje si se zatekao, jer pokušavaš nastaviti život, brinuti o svom dvanaestogodišnjem djetetu i starim roditeljima", rekla je pjevačica i nastavila:
"Kako se od najpopularnije Sarajke u oktobru 1991. postaje omražen nekoliko mjeseci kasnije, najbolje pitati one koji su izmišljali razne laži i uvrede svih tih godina. No, sreća pa sve te izmišljotine nisu mogle trajati dovijeka, jer je istina koja je bila sasvim drugačija, morala kad-tad izaći na vidjelo. Naravno, nije bilo lako to sve izdržati, tim više što sam i u Beogradu doživjela mnogo neugodnosti, paljenje lokala, puno nerazumijevanja. Strašna vremena! Bilo, ne ponovilo se! No, život ide dalje, nauče se neke lekcije, pa u ime ljubavi porodice, publike, u ime dobroga i pozitivnog, nastaviš dalje. Teško je kad izgubiš nekog bliskog, sve drugo može se vratiti, obnoviti, zamijeniti. Život koji sam živjela u Sarajevu za mene je bio nezaboravan i poslužio mi je kao inspiracija da 1993. napišem pjesmu 'Sarajevo, Sarajevo, gdje je moja raja', koju sam snimila s grupom Regina i koja je kultna pjesma mnogih koji su se silom prilika raselili širom svijeta, i koje sretnem na svojim koncertima".
Pjevačica otkriva da često ide u Sarajevo i da ima prijatelje i mjesta koja mora da obiđe svaki put kada je tamo.
"Kad god mogu rado svratim u Sarajevo. Imam, naravno, još dragih ljudi s kojima mogu popiti kafu. U kontaktu sam sa svojom generacijom maturanata Treće gimnazije u Sarajevu koju sam pohađala. Iako smo rasuti po svijetu, čujemo se, vidimo se kad možemo i srećni smo što smo zadržali ljubav i poštovanje jedni prema drugima. Lijepo mi je sresti drage kolege s kojima sam često pjevala, družila se. Nažalost, mnogih više nema, pa mi je bila želja da u toj svojoj knjizi zapišem nešto od tih naših druženja, saradnje, prijateljstava. Recimo to da mi je draga Jadranka Stojaković napisala 'Oči tvoje govore', a Kemica Monteno 'Ne budi me noćas' uz još mnogo detalja o Sarajevu i našem životu u njemu, nalazi se u mojoj knjizi 'Zora je svanula'".
(MONDO, Azra)