Prošlo je više od 40 godina od snimanja kultnog filma domaće kinematografije "Ko to tamo peva", a mnogi nisu ni svjesni toga da je malo falilo da čitav projekat obilježi jedna velika tragedija.
Replike i scene iz ovog ostvarenja čija je premijera održana davne 1980. godine u Kozari i dalje se prepričavaju, a iza kamere su se odigrali događaji koji su gledaocima ostali nepoznati. Pošto su imali male budžete za snimanje filma, glumci su morali svakog dana da po nekoliko sati putuju na set, jer nije bilo dovoljno novca za smještaj. Svakog dana okupljali su se oko pet sati ujutru ispred Crkve Svetog Marka odakle su odlazili u Deliblatsku pesčaru, gdje je snimljen veći dio filma.
Dogovoreno je da snimanje traje samo 21 dan, zbog čega se radilo i po 20 sati dnevno. Nisu koristili reflektore, pa je cijeli film u smeđim i crnim tonovima. Čak je za noćne scene kao glavno osvjetljenje korišćena logorska vatra. Takođe, svi koji se pojavljuju u filmu "Ko to tamo peva", a tumače ljude sa sela, su naturščici. Čovek koji viče čuvenu repliku "Deco" je zapravo limar iz sela u kom su snimali.
U završnim scenama, kada putnici optuže romske muzičare da su Aleksi Simiću (koga je tumačio Milivoj Tomić) ukrali novčanik, pa svi krenu da ih biju, Slobodan Šijan je tražio krupan plan. To će reći da je Danilo Bata Stojković zaista morao da ošamari malog glumca.
Priča se da mu je udario toliko jaku šamarčinu da je Nenadu Kostiću "zazvonilo" u ušima, a na oči odmah pošle suze. Pobjegao je iz autobusa čak do Pančeva. Tamo se sakrio, a ekipa ga je ceo dan tražila. Kada su ga konačno našli, uz preklinjanje da se vrati da završe film, Bata mu je donio najveću bombonjeru koja je mogla da se kupi i čvrsto obećao da više neće da ga bije.
Međutim, čak ni najveći fanovi ovog legendarnog filmskog ostvarenja nisu ni svesni toga da je malo falilo da tokom snimanja ostanemo bez Bate Stojkovića. Za vrijeme snimanja "Ko to tamo peva" dogodila se jedna od najnevjerovatnijih priča u srpskoj kinematografiji, a njenu istinitost je potvrdila i Batina supruga Olga.
Sticajem okolnosti, ispostavilo se da je Pavle Vujisić tada spasao Bati život. Sigurno se svi sjećaju scene u kojoj se Batin lik, nakon što su ga već proglasili mrtvim, pojavljuje plivajući u rijeci. Kadar je inače sniman u mutnoj i ledenoj Tisi i bezbroj puta je ponavljan tako da se Bata propisno smrznuo. Ono što gledaoci nisu imali prilike da vide, jeste to da se Bata umalo udavio.
Pošto je bilo hladno, pronašli su mu gornji dio ronilačkog odijela koje je trebalo da nosi ispod odjeće. Kako je Bata bio krupnije građe, gumeno odijelo je jedva od nekud iskopano, a on se jedva uvukao u njega. Bati je naime u jednom trenutku pozlilo od silnog napora gacanja kroz mulj do koljena. Malo odijelo ga je gušilo, ali u prvi mah niko ništa čudno nije primijetio. Pavle, koji je bio vrsni poznavalac rijeke, jedini je primijetio i shvatio u kakvoj opasnosti se nalazi Bata. Uskočio je u vodu, izvadio nož i presekao to gumeno odijelo kako bi Bata došao do vazduha. Glumac je do tada već bio skoro poplavio.
Iako je Pavle Vuisić u filmskim krugovima važio kao "težak za saradnju, nezgodan i neko ko voli da popije", ispostavilo se da je Vuisić svakog jutra bio prvi na okupljanju, oran i trijezan
Još jedna mnogima nepoznanica je i da kada je reditelj birao glumačku postavu, uloga Miška, kog tumači Aleksandar Berček, bila je prvo ponuđena Bogdanu Dikliću, ali on zbog predstava u pozorištu nije mogao da je prihvati. Dok je uloga koju tumači Dragan Nikolić, uloga šlager pjevača, bila najprije ponuđena Ljubiši Samardžiću koji ju je iz nepoznatog razloga odbio.