Luka Ivanović, poznatiji kao Luke Black, srpski predstavnik na Pjesmi Evrovizije, otkrio ko je bio njegov muzički uzor, ali i šta je radio u Londonu tokom studija
Pevač Luke Black, srpski predstavnik na predstojećoj Pjesmi Evrovizije koja će biti održana u Liverpulu, otkrio je da se prvi put susreo s muzikom kada je gledao nastup Dragane Mirković. Zbog pjevačice koja je izvodila numeru Bitlsa, shvatio je da želi da se bavi pjevanjem i stvaranjem muzike kada je imao samo 5 godina.
"Imao sam pet godina kada sam na televiziji prvi put gledao nastup nekog muzičkog izvođača, i to je bila Dragana Mirković. Mislim da je bila neka novogodišnja emisija u kojoj je pjevala pjesmu 'Let It Be' čuvene britanske grupe Bitlsi. Osim nje izvodila je i numeru 'Ajde, Jano'. Dopalo mi se sve to. Otvorila mi je put ka muzici i tada sam rekao sebi da ću se jednog dana sigurno baviti pevanjem", rekao je Luka i otkrio da je u tinejdžerskim danima često slušao narodnu i folk muziku.
"Kada sam imao devet godina, bio je aktuelan album Jelene Karleuše 'Samo za tvoje oči', koji sam obožavao da slušam. Iste godine je i Ceca Ražnatović objavila album 'Decenija', koji mi se veoma dopadao. Pored njih dve, omiljena pevačica mi je i Seka Aleksić. Ne poznajem je, ali mislim da je velika carica i volim kada je vidim na televiziji, baš je opuštena. Njena najomiljenija pjesma mi je 'Ko da sutra ne postoji'".
Ivanović je otkrio da je pre muzičkog uspeha u Srbiji, potom Londonu, a sada opet u Srbiji kada je proglašen za predstavnika na Eurosongu, živeo povučeno u Čačku, gde je prodavao bukete cvijeća za 3 dinara, a kasnije trpio vršnjačko nasilje.
"Djetinjstvo sam provodio sa bakom Lepom i dekom Mirkom, jer su majka Marija i otac Aleksandar morali da rade. Išao sam kod njih u selo i tamo se igrao sam, jer nisam imao širu rodbinu. Brao sam cvijeće i prodavao ga za tri dinara prolaznicima i komšijama u gajbicama ispred dvorišta. Od tog džeparca sam kupovao 'rumenka'. Osnovnu školu sam završio u Čačku. Bio sam odličan đak, jedino sam imao četvorku iz fizičkog i mislim da to nije bilo fer jer sam jedini znao da se popnem uz konopac, da uradim 50 sklekova i preskočim kozlić. Međutim, nastavnik to nikada nije ocjenjivao, već fudbal, za koji sam bio smotan".
Tokom školovanja Luka je više voleo da sjedi kod kuće za kompjuterom i uživa u svom virtuelnom svijetu nego da se druži sa vršnjacima od kojih je trpio vršnjačko nasilje.
"Ni danas ne znam zbog čega su me zadirkivali. Nisam se oblačio čudno, niti sam imao neku neobičnu frizuru. Vršnjaci su me vrijeđali i gledali me kao da sam ispod njih. Možda zbog toga jer sam bio lijepo vaspitan, nisam uzvraćao nasiljem, pa sam bio laka meta. U tim trenucima sam se preispitivao zbog čega mi se to dešava, zašto baš meni i bio sam dosta nesiguran. Ne znam da li ima trunke ljudskosti u glavama tih nasilnika jer svojim ponašanjem trajno mogu da promjene životne puteve maltretirane djece. Nikome ne bih poželio u životu da doživi to što sam ja. Sada niko ne bi smio da me zeza jer su moja energija i ličnost mnogo jače, ali to se dobija s godinama..."
Nakon gimnazije Luk je hteo da upiše muzičku akademiju u Londonu, ali je zbog nedostatka novca morao da se opredjeli za Filološki fakultet u Beogradu gdje je studirao Anglistiku. Kasnije je, nakon učešća na muzičkom festivalu koji je organizovala Zemlja Gruva koja mu je pomogla da snimi pjesme, potpisao ugovor sa Juneverzal mjuzikom. 2019. je odlučio da karijeru nastavi da gradi u Engleskoj.
"Poslije višegodišnjeg muzičkog iskustva i nekoliko objavljenih singlova u Srbiji, dobio sam stipendiju, zahvaljujući kojoj sam mogao jeftinije da studiram u Londonu. Upisao sam osnovnu muzičku akademiju, koju sam završio onlajn tokom pandemije koronavirusa. Živio sam sa drugom Vasom, koji je po zanimanju fotograf. Dijelili smo sobu, koju smo plaćali 800 evra mesečno, svako po 400. U Velikoj Britaniji je pravilo da tokom osnovnih studija ne smete da radite nijedan posao, tako da nisam mogao ništa da zarađujem. Nisam hteo da rizikujem i radim na crno. Kada sam upisao master studije, zaposlio sam se", kaže Luka za Infomer Hit i otkriva i gdje:
"Dok sam šetao, prolazio sam pored jednog restorana i vidio da traže radnika. Ušao sam i pitao da li mogu da radim. Rekao sam im da nemam iskustva, ali da brzo učim. Primili su me i u početku sam radio kao konobar, a kasnije sam preuzeo ulogu menadžera i obučavao nove radnike za posao. Tamo sam radio šest meseci, plata mi je bila 10 evra po satu. Po njihovom zakonu smio sam da radim samo četiri sata dnevno, odnosno 16 sati nedeljno, što znači da mi je dnevni honorar iznosio oko 40 evra. Za njihove standarde to je baš malo novca".
Muzičar je priznao i da je u fotošopu na fotografijama mijenjao boje svojoj garderobi jer nije mogao stalno da kupuje novu:
"Moji uzori su svjetske zvijezde koje od dizajnera besplatno dobijaju odjeću. Nisam imao novca da stalno kupujem nove stvari, pa sam nekoliko puta fotošopirao istu odjeću i mijenjao joj boje. Moja porodica i ja nikada nismo bili siromašni i nismo oskudjevali za najosnovnije potrebe, ali jednostavno nisam imao novca da svakog dana kupujem nove stvari".
(MONDO, Informer)