Bora Čorba je Čačanima ostavio pjesmu u amanet kao svoju posljednju želju.
Frontmen "Riblje čorbe" Bora Đorđević preminuo je u bolnici u Ljubljani od posljedica jake upale pluća. On je nekoliko dana bio na respiratoru, a godinama je bolovao od teške bolesti. Roker je uvijek bio otvoren i u javnosti je pričao bez ustezanja na brojne teme. Kao rođeni Čačanin isticao je da je i pored višedecenijske karijere imao tremu kada je nastupao u svom rodnom gradu.
"Rođen sam u Čačku i bio sam veoma uzbuđen kada sam dobio priznanje počasnog građanina. Ja sam Čačanin na privremenom radu tamo negdje napolju, svi mi koji smo van Čačka jednog dana ćemo se vratiti na padine Jelice da ostanemo zastalno u Čačku", pričao je svojevremeno u šaljivom tonu, a o pričama da je zaslužio da jedna od ulica u rodnom gradu nosi njegovo ime, rekao je:
"To priznanje obično daju posthumno, a meni to posthumno ne znači mnogo, jer neću znati. Volio bih da doživim tako nešto u Čačku. Doduše, imam nešto slično u beogradskom Zoološkom vrtu, tamo postoji staza koja se zove Borino sokače. Velika je odgovornost svirati u Čačku, ja u svom gradu uvijek imam tremu, pa i sada, u ovim godinama", rekao je tada Bora.
Tokom jednog koncerta u Čačku on je odrecitovao pjesmu "Dve gitare", koju je uradio s pokojnim basistom Mišom Aleksićem, koja je rasplakala publiku stihovima, a koje je Čačanima ostavio u amanet kao svoju posljednju želju. Oni glase: "Moje tijelo pošaljite u Čačak, u Srbiju, u Ljubljani ostavite srce, neka bude tu. Ne trošite džabe pare, nisam tol'ko važan lik".
Bora je svojevremeno za Kurir progovorio o toj pjesmi.
"Ta pjesma bila je neko vrijeme u Čačku hit. Biće zanimljivo kako zvuči danas poslije pola vijeka. Čačak je za mene čista emocija. Recimo, danas sam od fotografa Voje Pešterca dobio fotografiju na kojoj smo Branković, Točak i ja, to je neprocjenjivo", istakao je on tada.
(MONDO)