Prošlo je 35 godina od lansiranje ručne koje koja će promijeniti način na koji igramo igre, ali malo ko zna fascinantnu priču o njenom razvoju.
Tog 21. aprila 1989. godine, prije tačno 35 godina, Nintendo je u Japanu lansirao Game Boy i napravio pravu revoluciju u industriji video igara. U momentu kada se našla na policama, ova ručna konzola predstavljala je pravi tehnološki proboj, ali malo ko je tada mogao predvidjeti globalnu popularnost koja će uslijediti, kao i njen uticaj koji će se osjetiti do današnjeg dana.
Priča o Game Boy-u, njegovom nastanku, otkazivanju, razvoju u tajnosti i uspehu je fascinanta, a počinje sredinom 60-ih godina prošlog vijeka, kada je u kompaniju stigao inženjer Gunpej Jokoj.
Više od majstora za popravku pokretnih traka
Istorija kompanije Nintendo počinje davne 1889. godine, kada je Fusadžiro Jamauči otvorio prvu prodavnicu Hanafuda karata pod nazivom Nintendo Kopai. Proizvodnja karata je nešto po čemu će ovaj gigant biti poznat sve do sredine 60-ih godina 20. veka, kada se sa različitom dozom uspjeha okušao u proizvodnji kućnih aparata i igračaka.
Tokom posjete jednoj od fabrika 1966. godine, tadašnjem direktoru Hirošiju Jamaučiju zapala je za oko igračka u obliku ruke koja se pruža, koju je u svoje slobodno vrijeme napravio Gunpej Jokoj, inženjer zapošljen godinu dana ranije kako bi održavao pokretne trake. Oduševljen idejom, Jamauči je naredio Jokoju da napravi komercijalni proizvod, a Ultra Hand, kako je nazvana ova igračka, postao je pravi hit. Jokoj je povučen sa svoje pozicije i prebačen u tim za razvoj novih proizvoda.
Jokoj je u narednim godinama bio zaslužan za mnoge proizvode, a zahvaljujući njegovom iskustvu sa elektronikom, Nintendo je na tržište počeo da izbacuje elektronske igračke koje je mogao da prodaje po znatno višim cijenama u odnosu na mehanička rješenja.
Jedna od tih elektronskih igračaka, svjetlosni pištolj Nintendo Beam Gun, poslužila je kao osnova za razvoj Shooting Gallery perifernog dodatka koji se 1972. godine našao na Magnavox Odyssey, prvoj gejming konzoli.
Nintendo je zvanično ušao na tržište video igara, a nakon što je 1974. godine otkupio prava za distribuciju Magnavox Odyssey konzola u Japanu, kompanija je već naredne godine lansirala svoju prvu arkadnu igru, EVR Race, kao i svoju prvu kućnu konzolu 1977. godine - Color TV-Game 6.
Za sve je kriv kalkulator
Tokom jednog od njegovih putovanja, dok se vozio brzim vozom, Gunpej Jokoj je primjetio kako jedan biznismen "ubija" dosadu pritiskajući tastere na svom kalkulatoru. Inženjer je došao na ideju o uređaju koji bi istovremeno bio digitalni sat i jednostavna prenosiva konzola, a kada je istu predstavio Jamaučiju, direktor ga je poveo na sastanak sa prvim čovjekom kompanije Sharp, koja je prva na svijetu lansirala kalkulator sa LCD ekranom. Nedjelju dana kasnije, Jokoj je dobio zeleno svjetlo, a Game & Watch ručna konzola je 1980. godine zvanično ugledala svjetlost dana.
Ovaj uređaj postao je postao prvi globalni hit kompanije Nintendo, a njegova ukupna prodaja premašila je brojku od 43 miliona primjeraka širom svijeta. Kako je mogao da pokreće samo jednu igru, lansirano je čak 60 različitih verzija. Najpopularniji naslov bio je Donkey Kong, verzija popularne arkadne igre Šigerua Mijamota, čiji razvoj je Jokoj prethodno nadgledao.
Malo poznata činjenica je da je Jokoj je za potrebe Donkey Kong Game & Watch igre razvio D-pad kontrole u obliku krsta - rješenje koje će Nintendo upotrebiti 1983. godine na kontroleru Famicom, odnosno NES kućne konzole, a koje se i danas može pronaći na modernim kontrolerima.
Iste godine, Jokoj i Mijamoto izbacili su Mario Bros. igru. Međutim, iako će ona, kao i drugi projekti poput Kid Icarus i Metroid igara vremenom steći kultni status, upravo je Jokojev naredni veliki projekat bio taj zbog kojeg će njegovo ime zlatnim slovima ostati ispisano u istoriji industrije video igara. Naravno, u pitanju je Game Boy.
Problemi već na prvom koraku
Nakon Game & Watch uspeha, Gunpej Jokoj je imao ideju kako sljedeća generacija prenosive Nintendo konzole treba da izgleda. Prije svega, želio je da Game Boy bude sposoban da pokreće različite igre, da bude lagan, a direktor Jamauči je 1987. godine odobrio projekat pod uslovom da cijena konzole u prodaji ne prelazi 10.000 jena.
Prvi zadatak koji je Jokoj postavio pred svoj tim bio je pronalazak adekvatnog dot-matrix ekrana.
Iako je Nintendo imao odličnu saradnju sa kompanijom Sharp, tim je odlučio da razmotri i druge opcije, kojih nije manjkalo u Japanu, tadašnjem centru razvoja LCD tehnologija.
Jedna od rijetkih kompanija koja nije odbila Nintendo bila je Citizen, proizvođač kalkulatora i satova, koja je odmah poslala svog predstavnika kako bi prezentovao dva proizvoda - monohromatski ekran i ekran u boji, koji su koštali 1.300, odnosno 3.900 jena.
Odluka nije bila teška. Jokoj se odlučio za monohromatsko rešenje koje je ne samo bilo tri puta jeftinije, već i koristilo znatno manje energije. Sharp, jednostavno, nije mogao da ponudi iste uslove, te je dogovoreno da snabdjevač bude Citizen - preostalo je samo da dvije kompanije stave potpis na papir. Međutim, to se nije desilo.
Dok su se dogovarali finalni detalji, Sharp je organizovao iznenadan sastanak sa direktorom Jamaučijem, koji je nakon tog razgovora pozvao Jokoja, saopštio mu da se saradnja sa Sharp-om nastavlja i naredio da prekine sve pregovore sa Citizen-om.
Član Jokojevog tima, Jošihiro Taki, dobio je zadatak da prenese loše vijesti kompaniji Citizen, a o načinu na koji je to uradio se i danas priča.
Umjesto da bude direktan, Taki je odlučio da izmisli priču o tome kako će Citizen biti proizvođač ekrana za sljedeću Nintendo konzolu čiji ekran će biti u boji. Čak je nacrtao lažne skice tog uređaja, nadajući se da će na taj način njegova laž djelovati vjerodostojnije. Nekoliko godina kasnije, Citizen je postao dobavljač ekrana za Sega Game Gear, a Taki je, nakon što je kupio i rastavio tu ručnu konzolu, ostao u nevjerici kada je shvatio da njen dizajn neodoljivo podsjeća na ono što je on nacrtao.
Dok su Jokoj i njegov tim razvijali Game Boy, kompanija je istovremeno radila na novoj generaciji kućne konzole koja će kasnije biti lansirana pod nazivom SNES. Ovo je izazvalo razmirice između različitih odjeljenja zaduženih za istraživanje i razvoj. Veliki broj zaposlenih u Nintendo-u se zalagao za upotrebu najsavremenijih tehnologija, a ne jeftinijih i provjerenih rešenja, te je postojala zabrinutost da će ručna konzola biti smatrana za zastarjelu i prije nego što bude lansirana.
Game Boy je otkazan
Uprkos kritikama, Jokoj je nastavio da se pridržava svog originalnog plana, a Game Boy je polako dobijao svoj oblik. Kada je prototip završen, bilo je vrijeme da bude prezentovan direktoru Jamaučiju, ali će ekran opet biti kamen spoticanja u priči o razvoju kultne ručne konzole.
Na sastanku koji je održan 1988. godine, prezentacija prototipa je prošla katastrofalno. Jamaučiju je bilo veoma teško da razazna šta se dešava na ekranu. Zapravo, direktor je bio toliko razočaran uglovima gledanja da je na mjestu otkazao dalji razvoj Game Boy-a.
U biografiji o Jokoju piše da se inženjer nakon sastanka osjećao izdano, kao i da je razmatrao samoubistvo. Ipak, zahvaljujući kasnijim intervjuima koje je dao Taki, danas znamo da je Jokoj smatrao da je reakcija Jamaučija bila previše ishitrena, te da je sumnjao da je direktor bio pod snažnim uticajem negativnih mišljenja koja su vladala unutar kompanije.
Bilo kako bilo, loš ekran bio je zvaničan razlog za gašenje Game Boy projekta, odnosno naredbe da se razvojni tim posveti drugim stvarima.
Ipak, određen broj zaposlenih, među kojima su bili Jokoj i Taki, nastavio je razvoj u tajnosti, nadajući se da će uspjeti da pronađu rješenje koje će spasiti Game Boy.
Prepusti sreću nebesima
Opšte je prihvaćeno da ime kompanije Nintendo znači "prepusti sreću nebesima", a čini se da su se nebesa osmjehnula Jokoju, Takiju i ostalima koji su u tajnosti nastavili rad na novoj ručnoj konzoli.
Taki je imao prijatelje u Sharp-u, a jedan od njih mu se povjerio da kompanija priprema početak proizvodnje super uvrnutih nematičkih ekrana, koji su imali daleko bolji kontrast od prethodnih rješenja.
Tri mjeseca kasnije, nakon iznenađujućeg saznanja i nekoliko zatraženih usluga, napravljen je novi prototip Game Boy-a koji je prezentovan direktoru Jamaučiju, a tajming odmetnutih inženjera nije mogao da bude bolji.
Naime, planove o lansiranju SNES konzole odložili su problemi u razvoju, a Nintendo je bio u opasnosti da upadne u finansijsku krizu. Poboljšani Game Boy bio je baš ono što je Jamaučiju trebalo, a direktor, umjesto da bude ljut što je razvoj nastavljen u tajnosti, bio je zadovoljan novim prototipom i odmah naredio da se razvoj nastavi.
Nakon ekstenzivnog testiranja i provjere kvaliteta, dizajn je unapređen i finalizovan, a Nintendo je 21. aprila 1984. godine zvanično lansirao Game Boy na japansko tržište, a ubrzo i na ostala tržišta širom svijeta.
Put do uspjeha
Kada je konačno stigao u ruke kupaca, Nintendo Game Boy nije bio usamljen na tržištu. Ubrzo su predstavljene Atari Lynx i Sega Game Gear ručne konzole, koje su, za razliku od ovog 8-bitnog rešenja bile 16-bitne i imale ekrane u boji. Međutim, ono po čemu se Game Boy izdvajao od konkurencije nisu bili samo bolja ergonomija, autonomija baterije i niža cijena. Vjerovali ili ne, najveća prednost i ključ uspjeha bio jeTetris.
Inicijalno, plan je bio da kupci Game Boy-a dobiju Super Mario Land igru uz konzolu. Međutim, Henk Rodžers, čovjek koji je zaslužan za popularizovanje kultne igre izvan Sovjetskog Saveza, predložio je to budeigra o padajućim oblicimakoja je bila pogodna za gejmere svih uzrasta. Ovaj potez pokazao se kao pravi - Game Boy je u prvih 12 mjeseci premašio brojku od milion prodatih jedinica, a Tetris je postao najprodavanija igra 90-ih.
Ako je Tetris bio razlog za kupovinu, rastuća ponuda igara je bila razlog da korisnici nastave da koriste i preporučuju konzolu svojim prijateljima. Gejmeri su konačno mogli da u pokretu igraju svoje omiljene igre, a naslovi kao što su The Legend of Zelda: Link's Awakening, Donkey Kong Land, Wario Land, Final Fantasy Adventure i Pokemon Yelow ušli su u anale video igara, dok su Mario, Kirby i Mega Man, između ostalih, osvojili srca igrača širom svijeta.
Sa preko 118 miliona prodatih primjeraka, Game Boy je postao najprodavanija Nintendo konzola svih vremena, koju će svrgnuti tek Nintendo DS godinama kasnije. Ukoliko u računicu ubacimo unapređenja kao što su Game Boy Pocket, Game Boy Color i Game Boy Advance, ta cifra prelazi 200 miliona, što je više nego broj prodatih jedinica najprodavanije konzole svih vremena - Sony PlayStation 2.
Game Boy na današnjem tržištu nastavlja da živi krozNintendo Switch hibridnu konzolu koja se može igrati u pokretu, ali i povezati sa televizorom. Oni koji žele da se podsjete djetinjstva i dalje mogu da na tržištu polovnih uređaja pronađu originalni hardver, da kupe brojna namjenska rješenja koja su u stanju da pokreću kultne igre, kao i da koriste emulatore.
Gejming u pokretu je danas raznovrsniji nego što je ikad bio, pa smo pored konzolnih rješenja dobili i ručne računare kao što su Steam Deck i ROG Ally, koji su u stanju da pokreću moderne AAA igre. Sve zahvaljujući Gunpeju Jokoju i njegovom timu koji nije želio da odustane.
Da li ste imali Game Boy? Koje su bile vaše omiljene igre? Recite nam u komentarima.
(Smartlife/Ilija Baošić)