Piksijev Japanac prepričava utiske rada sa Srbijom
Dragan Stojković Piksi je preporodio domaći reprezentativni fudbal. Istu harizmu koju je imao kao igrač, ima sada i kao trener i prenio je na ekipu, koja se ne može prepoznati u odnosu na prije samo pola godine.
Među novinama je i novi stručni štab, u kome se nalazi trener Kacuhito Kinoši, popularni "Kino", koga su igrači odmah zavoljeli. Simpatije su obostrane.
Japanac, dugogodišnji saradnik i prijatelj našeg selektora Dragana Stojkovića Piksija, oduševljen je Beogradom, njegovom arhitekturom, čak i grafitima, a posebno mu se dopao srdačni i uvijek prijateljski nastrojen srpski narod.
"Alkohol ne pijem, tako da rakiju nisam probao, ali obećavam da ću nazdraviti kad se plasiramo na Svjetsko prvenstvo", kaže za Informer Kinoši.
On je novinare tog lista pozdravio na srpskom i predstavio se, ali priznaje da ćirilicu nikad neće naučiti.
"Sve te riječi sam uglavnom naučio ranije, Piksi me naučio. Smatram da je to neophodno ako želim da radim ovdje. Skoro svi ovdje govore engleski, ali neke riječi je neophdono da znam. Polako, ide, jedan, drugi, treći, četvrti... Znam i neke psovke, nećemo sad o tome. U svakom slučaju, nastaviću da učim srpski. Teško mi je da kažem ono č, ć, ž... Ostalo nije problem, osim čitanja! Vaš alfabet, ćirlica, baš je teška", kaže Kinoši.
Kino, kako ga zovu i srpski reprezentativci, bavio se nekada fudbalom, ali na amaterskom nivou, jer u njegovo vrijeme nije postojala profesionalna liga u Japanu. Poslije kraja karijere postao je profesor fizičkog u srednjoj školi. Onda je nastavio da se obrazuje i uslijedio je poziv iz Nagoje, koju je vodio Piksi.
"U prvi mah bio sam šokiran! Dragan Stojković je mene izabrao?! Kako? Rekli su mi da je čuo priče o meni, znao je da govorim dobro engleski i pitao me da dođem. Pristao sam. Bila je to velika čast, ali osjetio sam ogromnu odgovornost. Ipak je to Piksi! Svakog dana, na svakom treningu, bio sam strašno nervozan i samo sam se plašio da nešto ne pogriješim. Jednog dana je mister došao da priča sa mnom. Dao mi je više zadataka u stručnom štabu, pa sam ga pitao: 'Zašto si to uradio, ja nikad nisam bio dobar fudbaler?' On je rekao: 'Ne brini o tome, ti si dobar trener. Meni ne treba dobar fudbaler, nego trener'. Poslije toga davao sam 101 posto sebe", ispričao je Kino.
A onda je opet uslijedio jedan neočekivani telefonski poziv, koji je Kinošija ponovo spojio sa srpskom ekipom. Poslije toga je sa Stojkovićem radio u Kini, još četiri godine. Uslijedio je i treći Piksijev poziv.
"Opet sam bio iznenađen, ali ne kao prvi put. Ostali smo Mister i ja u kontaktu kad je napustio Gvangdžu, čuli smo se jednom mjesečno ili u dva mjeseca. Bilo je glasina da bi mogao da preuzme Srbiju. I onda me je pozvao i rekao da je odlučio da prihvati poziv iz Srbije i pitao me da sarađujemo ponovo. Tad nisam čekao ni 0,1 sekundu. Kao iz topa sam odgovorio: 'Da, idem s tobom'. Dobro sam izabrao, srećan sam ovdje", odgovorio je Japanac.
Na vijest da će Srbija u stručnom štabu imati i Japanca prva reakcija javnosti je da se od njega očekuje da Orlovima usadi neke od karakterističnih osobina ovog naroda: discplinovanu, odgovornost, naporan rad, lojalnost, posvećenost obavezama…
"Ne mogu da ih promijenim, da napravim od njih Japnace, jer su oni Srbi. I to, na kraju krajeva, nije ni neophodno. Svaka nacija ima svoj mentalitet i ne treba niko drugi da ga menja. Ali mogu kao trener iz Japana da im pokažem kako ja radim. Kad oni to vide i pomisle 'ovo je dobro, ovako treba da radimo', onda sam ispunio cilj. Ne želim da ih mijenjam, želim da osjete moj um, moje japansko srce", kaže trener.
Osim što su ga opčinili naši reprezentativci, prvi Japanac u srpskoj reprezentaciji pun je divnih utisaka o Beogradu i srpskom narodu uopšte.
"Utiske iz Srbije dijelim na tri dijela. Prvi je Sportski centar FSS, to je sad moj dom, tu živim dok sam u Srbiji. Imamo slične sportske centre u Japanu, ali bi trebalo više da se ugledamo na vas Evropljane i da pravimo više takvih objekata. Drugi utisak je Beograd, koji sam obilazio sa Stojkovićem i Bratislavom Živkovićem. Žao mi je što je zbog kovida sve ograničeno, pa nije bilo prilike da sjedim u restoranima gdje je muzika i gdje se igra. Mister mi je mnogo pričao o istoriji grada, pokazivao mi je najljepše i najznačajnije građevine, mjesta gdje su padale NATO bombe, a meni su se posebno dopali grafiti. Neko kaže da je to ružno, ali ja ih vidim kao dio kulture. Posebno sam u centru grada vidio mnogo sličnih grafita, ljudi u crno-bijelim bojama, valjda Partizanovim, ako sam dobro razumeo… U Tokiju ne možete da nađete nijedan sličan crtež. OK, mora da postoji disciplina, poštujem, ali moramo i mi malo da budemo slobodniji i otvoreniji… Treći dio su ljudi, koji su nevjerovatno srdačni, ljubazni, otvoreni... Sve u svemu, ovdje se osjećam stvarno odlično", kaže Kinoši.
Prije Kinošija u srpski fudbal je iz Japana došao i Takuma Asano, napadač Partizana. Njih dvojica su, inače, prijatelji.
"Da, odlično se poznajemo. Asano je već dolazio kod mene u Sportski centar FSS, ovdje smo ručali sa misterom, sa ostalim članovima stručnog štaba. Ići ću i na derbi. Želim da provjerim neke igrače, Gajića iz Zvezde i još neke momke, ali i da sretnem prijatelja Asana. Ali, moram da naglasim da nisam navijač nijednog kluba, biću neutralan!", rekao je on.
(Mondo/Informer)