Prisjetimo se fudbalera koji su nestali sa velike scene, a koji su u jednom dijelu karijere i te kako bili relevantni. U našoj redovnoj rubrici "gdje su, šta rade" provjeravamo gdje to danas igraju Nani, Menez, Čaušić, Umtiti i drugi...
Svake godine u otprilike ovo vrijeme, kada svi otvorimo novi list u knjizi našeg života, prisjetimo se mnogih ljudi koji su nekada bili dio njega, ali više nisu iz ovog ili onog razloga. Tako se i mi u redakciji MONDO sporta svake godine krajem stare i početkom nove godine - prisjetimo i fudbalera koji su u jednom trenutku svoje igračke karijere bili dio naših izvještaja, međutim kako vrijeme prolazi - sve su dalje i dalje od epicentra dešavanja. Karijere su im otišle putem kojim je malo ko mogao da pretpostavi, a nije zgoreg da se nekada zapitamo "gdje su i šta rade". Zaslužili su toliko.
Tako ste navikli da vas već petu godinu zaredom podsjećamo na fudbalere koje ste skroz izbrisali iz memorije pošto "šta je daleko od očiju, daleko je i od srca", pa se nekada čini da su neki od njih odavno već u penziji, međutim "negdje tamo daleko" i dalje igraju fudbal.
Ima ih napretek, bilo je teško probrati i samo deset za našu top listu "zaboravljenih", pa su tako u posljednjem presjeku "ispali" igrači poput Lorenca Ebisilija (druga grčka liga - Makedonikos), pa onda Denisa Čeriševa (druga italijanska liga - Venecija), Eduarda Salvija (meksička liga - Pumas) ili recimo Luke Cucina (albanska liga - Lači).
Vodili smo se time koliko su poznati na ovim prostorima, koliko su se u posljednje vrijeme spominjali u medijima, ali i koliko je "egzotičan" klub ili liga u kojoj danas igraju, a slobodni ste da nas u komentarima podsjetite na igrače za koje ste vi skoro otkrili da imaju neočekivan izazov u karijeri.
Dejan Meleg (Srbija, 29)
Prvo pojačanje Crvene zvezde u ljeto 2018. godine, kada je počinjala "operacija Liga šampiona", odlučio se u septembru da napusti Balkan i oproba se u Africi. Borac i Banjaluku neočekivano je zamijenio Egiptom, potpisavši za Enpi, klub čiji akronim inače govori da iza njih stoji naftna industrija. Osim egzotičnosti u biografiji, Meleg neće imati tako sjajno sjećanje na Enpi pošto u međuvremenu još nije ni debitovao za klub, a već se spominje da bi mogao da dobije čiste papire u narednim nedjeljama.
Podsjetimo, Meleg je prije decenije važio za jednog od najtalentovanijih srpskih fudbalera i kao tinejdžer se preselio u akademiju Ajaksa. Ipak, nije sve išlo po planu i nije dobio priliku u redovima "kopljanika", da bi se potom opet vratio u Vošu. Igrao je još za Kajzerispor, Levadijakos, Crvenu zvezdu, Radnički i Borac.
Fil Džouns (Engleska, 30)
Kada bi vas neko pitao koji fudbaler trenutno ima najduži staž na "Old Trafordu", teško da biste se sjetili da je Fil Džouns i dalje igrač Mančester junajteda, kamoli da je rekorder uz Davida de Heu. Potpuno zaboravljeni Džouns, koji ima "samo" 30 godina, već dugo nije na velikoj sceni da bismo pomislili da je i u penziji, međutim i dalje je redovan na treninzima Mančester junajteda. Ako nije povrijeđen, što se dešava vrlo često...
Stigao je još davne 2011. godine iz Blekburna za oko 20 miliona evra i djelovalo je da će biti stub odbrane poslije odlazaka Nemanje Vidića i Rija Ferdinanda, a ispostaviće se da će u isto vrijeme biti zaboravljen - i imati duži staž u klubu od dvojice velikana. Ugovor sa Junajtedom ističe mu na kraju sezone i kako je krenulo - više ne bi bilo iznenađenje i da ga produži.
Samuel Umtiti (Francuska, 29)
Svjetski šampion iz 2018. godine sa reprezentacijom Francuske, čak i opjevan u prvima stihovima čuvene navijačke pjesme Vegedrima, kao da je završio karijeru sa podizanjem "zlatnog globusa". Nikada više nije zaigrao ni približno dobar fudbal kao u Rusiji, čime su pomalo kumovale i povrede, pa ga se Barselona jedva riješila. Prvo je potpisao novi ugovor sa manjom platom i tako pomogao da klub ne završi u ambisu, ali pošto su ga navijači vrijeđali i na ulicama, odlučio je da ode.
Umtiti je pravo niotkuda ljetos otišao na pozajmicu u italijanski Leće, novog-starog člana Serije A, koji se nada da će ga na kraju godine i otkupiti. Umtiti je dugo grijao klupu i tek u završnici prvog dijela sezone počeo da dobija šansu da igra, međutim potrebno mu je vrijeme da se ustali u timu koji ima još jednog "zaboravljenog" igrača u zadnjoj liniji - Marina Pongrančića (ex Salcburg, Dortmund).
Žeremi Menez (Francuska, 35)
Kad smo kod Francuza i Italije, da se zadržimo na njima. Jedan od najtalentovanijih igrača "trikolora" iz generacije koja je 2004. godine osvojila Evropsko prvenstvo do 17 godina, nije imao ni blizu karijeru kao Karim Benzema, čak ni Samir Nasri... Menez je toliko lutao prethodnih godina - od Turske do Meksika - da je bilo teško i "uhvatiti", a predpenzionerske dane provodi u drugoligašu Ređini sa juga Italije.
Interesantno je da je Menez već dvije i po sezone član ovog kluba i sve mu je potaman. I dalje ima kvalitet kojim "odskače" od Serije B, pa i sa 35 godina. Ove sezone positgao je četiri gola i vidjećemo da li će nastaviti karijeru i poslije isteka aktuelnog ugovora, krajem juna ove godine.
Marselo (Brazil, 34)
Jednog od najboljih lijevih bekova svih vremena - "pregazilo" je vrijeme i već duže ne može da odgovori brzini koju iziskuje moderni fudbal. Zato je postao višak u Real Madridu, klubu u kome je podigao čak pet pehara Lige šampiona, a umjesto da kao brojni njegovi sunarodnici iz Brazila ode u domovinu - odlučio je da ostane u Evropi gdje još može da uzme malo više novca. Marselo je tako sve iznenadio potpisom za Olimpijakos, a umjesto da bude jedno od najvećih pojačanja u istoriji kluba, djeluje da je već sada ozbiljna glavobolja.
Marselo je do sada odigrao samo 200 minuta za Olimpijakos, koji igra jednu od najslabijih sezona u istoriji, a interesantno je da mu društvo pravi i bivši saigrač iz "kraljevskog kluba" Hames Rodrigez. I Kolumbijac je pomalo neozbiljno shvatio izazov u Pireju...
Mohamed el Monir - (Libija, 30)
Prošlo je više od decenije otkako se El Monir pojavio u Srbiji i ostavio više nego dobar utisak u Jagodini, pa su stoga i navijači Partizana bili optimistični pošto se pridružio njihovom klubu u zimu 2017. godine, nakon epizoda u Libiji i Bjelorusiji. Ipak, nije mogao da napravi razliku u crno-bijelom, a nakon toga njegova karijera je zaista bila turbulentna. Ulaskom u 2023. godinu, postao je član Esperansa iz Tunisa. U pitanju je najuspješniji klub iz ove zemlje u kome su mnogi njegovi sunarodnici već ostavili dubok trag, a vidjećemo šta El Monir može da ponudi u tridesetim.
Podsjetimo, El Monir je igrao i u MLS - nastupao je za Orlando i Los Anđeles (ne Galaksi, nego onaj sa Velom) - dok je prethodne dvije godine igrao u Libiji za Al-Itihad i Al-Ahli.
Goran Čaušić (Srbija, 30)
Jedan od "gardista", koga je Crvena zvezda platiila čak milion evra u ljeto 2018. godine, i prodala ga za upola manje u isto vrijeme sljedeće sezone, napustio je Arsenal iz Tule poslije ispadanja u drugi rang. Iako je u ovom klubu ostavio dobar utisak, Čaušić se odlučio da prihvati "egzotičniju" ponudu i otišao je u Tajland. Član je Buriram junajteda, aktuelnog šampiona ove azijske zemlje, i sudeći po statistici koju bilježi - ide mu više nego dobro. Brzo se aklimatizovao na nove uslove i postigao je već devet golova za Buriram, iako nije promijenio poziciju, i dalje je centralni vezni.
Tako dijeli drugo mjesto lijiste strijelaca u Tajlandu sa napadačem Hamiltonom, dok su efikasniji samo njegov saigrač Čaidad i još jedan Brazilac - Danilo Alves koji imaju po deset golova. Ko bi rekao za igrača koji je za gotovo sto utakmica u Rusiji postigao osam golova.
Dmitro Čigrinski (Ukrajina, 36)
Former Barcelona & Shakhtar defender Dmytro Chyhrynskyi signs for newly promoted Greek Super League side Ionikos FC
— Zorya Londonsk (@ZoryaLondonsk)September 10, 2021
Ukraine’s # 1 Jesus look-alike arrives following a successful 5 year spell at AEK Athenspic.twitter.com/PAm5AvZbNo
Da, i mi smo iznenađeni što još nije u penziji. Davno je bilo kada je Pep Gvardiola "pljusnuo" 25 miliona evra za ukrajinskog štopera koji mu se dopao zbog dobrog pasa i čitanja igre, međutim ispostavilo se da je bio promašaj, kao i brojni defanzivci koje je od tada dovodio najbolji trener današnjice. Ako ubrzamo 13 godina, Čigrinskog ćemo pronaći u Nikeji, gdje od ljetos igra za malo poznati grčki klub Jonikos.
Ne ide mu se u penziju, lijepo mu je u Grčkoj, gdje je stigao još 2016. godine. Prvo je godinama nosio dres atinskog AEK-a i odlučio je u ljeto 2021. da produži svoju karijeru prelaskom u klub u kome će imati manju konkurenciju.
Nani (Portugal, 36)
Šta, ni on nije u penziji? Nani je trebalo da bude nasljednik Kristijana Ronalda na "Old Trafordu", ali ruku na srce posljednji put bio je relevantan 2014. godine. Od tada je promijenio klubova i klubova, a ukoliko ste ga "izgubili iz vida" to je zato što od ljetos igra u Australiji. Nani je član Melburna i čini se da mu ova liga nije toliko jednostavna pošto je još bez gola, što i nije toliko neočekivano ako se zna da je odavno ostao bez brzine.
Nani je igrao još i za Fenerbahče, Lacio, Valensiju, Sporting, Orlando (zajedno sa El Monirom), pa kratko i Veneciju sa kojom nije sačuvao status u Seriji A. Ostala mu je još Saudijska Arabija, ako ga pozove prijatelj Kristijano Ronaldo.
Ros Barkli (Engleska, 29)
Iako je Nica jesenas igrala protiv Partizana, mnogi nisu zapazili Engleza koji nije ni registrovan za Konferencijsku ligu. Ros Barkli je jedno vrijeme važio za "novog Runija", ali nije mu se ni približio (sem po kapacitetu koliko može da popije) i već u ranim dvadesetim postalo mu je jasno da nema mjesta za njega u Čelsiju. Igrao je minimalno, nije pomoglo ni što su se mijenjali treneri, a nakon što je dobio raskid ugovora na "Bridžu" iznenadio je odlaskom u Francusku. Barkli je potpisao jednogodišnji ugovor sa Nicom, i to je i dalje mnogo bolje nego odlazak Delea Alija u Bešiktaš, ali čini se da se neće dugo zadržati na Azurnoj obali zbog loših navika.
Igra na svim pozicijama i nijedna mu ne leži kako treba, tako da je do sada sakupio devet nastupa za Nicu - uz tek jednu partiju u kojoj je bio svih 90 minuta na terenu. Od reprezentativca Engleske sa 33 nastupa to je premalo. A tek ulazi u tridesete godine...