Radosav Petrović potpisaće petogodišnji ugovor sa ekipom čiji je kapiten Slobodan Rajković.
Otišao je Radosav Petrović. Višegodišnja saga o odlasku reprezentativnog veziste završena je u četvrtak.
Petrović je spakovao stvari i otišao za Beograd odakle će sutra-prekosutra za Arnem gdje ga očekuju ljekarski pregledi i potpisivanje petogodišnjeg ugovora sa Viteseom.
Oproštaj 22-godišnjeg veziste od ekipe čiji je član bio tri godine bio je dirljiv. Teškom mukom uspio je da zadrži suzu da ne krene iz oka.
"Raćo, ostani, Raćo ostani", zaorilo se hotelom "Arena" na Pohorju iz grla Petrovićevih saigrača.
Kao što je Petrović rekao, zna da je ostavio dubok trag u Partizanu.
"Igre su promjenljive, kao i rezultati, ali ono ljudsko ostaje. Mislim da sam u tom segmentu ostavio trag", podvukao je "Štraus sa Uba" kako ga je prozvala klupska operativa.
Odlazak u Vitese smatra korakom naprijed u karijeri.
"U prethodnim slučajevima je izostajao kompromis, a sada su sve tri strane zadovoljne", podsjetio je Petrović na brojne ranije priče o njegovom odlasku.
Podrobno se raspitao o novoj sredini. Između ostalih, konsultovao se sa sadašnjim igračima Partizana, a nekada Vitesea, Vladimirom Stojkovićem i Aleksandrom Rankovićem.
"Razgovarao sam i sa Bobanom Rajkovićem, kapitenom Vitesea, i Nemanjom Matićem koji je doskora tamo igrao. O klubu sam čuo sve najljepše".
Vitese nije imao dobru prošlu sezonu.
"Namjera kluba je da oformi dobar tim, napadne gornji dio tabele, postane stalni učesnik evropskih takmičenja i počne da osvaja trofeje. S druge strane, holandska liga je najbolja za afirmaciju mladih igrača".
Tvrdi da se nije uzbuđivao kada je ovog ljeta počela priča sa Viteseom, koji ga je želio i prije šest mjeseci.
"Navikao sam na takve situacije, sazrio sam. Nisam davao važnost pričama dok nisu postale ozbiljne. Tada sam se i ja uozbiljio. Zaista sam do posljednjeg trenutka bio koncentrisan na obaveze u Partizanu", završio je Radosav Petrović priču o transferu u Vitese.
Skupljalo se u Radosavu Petroviću i skupljalo... Kako su prolazili prelazni rokovi sve je više emocija "nabijano" u duši visokog veziste Partizana. Koliko god želio da ostane deo crno-bijelog tima, toliko je 22-godišnji Ubljanin jedva čekao da se konačno realizuje njegov transfer.
I kada su mu iz rukovodstva srpskog šampiona rekli da je dogovoren njegov odlazak u Vitese, Raća, kako ga od milošte svi zovu, kao da je "pukao". Jedva je čekao da se obrati novinarima i kaže šta mu sve leži na duši.
Nije bilo potrebno postavljati mu pitanja. Iz usta Radosava Petrovića krenula je bujica riječi:
"Odlazim poslije tri godine ponosan što me u Partizanu svi cijene i poštuju", za trenutak je zastao i nastavio:
"Mladim igračima bih dao isti savjet koji je meni dao nekadašnji igrač Partizana Nenad Đukanović - ako vam se pruži prilika da dođete ovdje, zgrabite je objeručke. Partizan zove jednom ili nijednom u životu".
A onda je Petrović okrenuo crno-bijelo poglavlje iz biografije na prvu stranu.
"Prije tri godine imao sam ponude Lirsa i iz Holandije, ali rekao sam svima - ništa me ne zanima osim Partizana. Želio sam po svaku cenu da odigram makar jedan meč u crno-bijelom, pa da za 30 godina imam čime da se hvalim", rekao je 22-godišnji reprezentativac Srbije i dodao:
"U Partizanu sam proveo najkraće i najljepše tri godine života".
Uz blagi osmijeh i sjetni pogled nastavio je:
"Sjećam se kao da je juče bilo, prozivka je bila 23. juna 2008. Poranio sam, da ne zakasnim, ušao u taksi, rekao da me vozi na Teleoptik i zaspao".
Kada je izašao iz automobila našao se ispred plave kapije.
"Dolazio sam i ranije na Teleoptik, ali to nije bilo to. Pitao sam portira, a on mi je objasnio da sam ispred firme 'Teleoptik', a ne ispred Sportskog centra. Uspio sam ipak da stignem mnogo prije svih u Zemunelo. Sjedio sam u svlačionici, a redom su ulazili Marko Jovanović, Srđa Knežević, Bambi Tošić, tadašnji kapiten Nenad Đorđević... I svi su me pozdravili. Do tada sam ih sa tribina gledao kao da su iz druge dimenzije, a sada su bili tu, ispred mene".
Kao i svi koji iz male sredine dođu u Partizan, nije mu bilo svejedno prvih dana.
"Bio sam presrećan, ali i uplašen narednih sedam dana. Za opuštanje je bio zadužen Mare (Jovanović)".
I ekonom Branko Vučićević Gavran mu je uputio korisne reči.
"Rekao mi je: 'Ti si iz mog kraja, rješavaćeš ti utakmice".
Tada mu je to djelovalo miljama daleko, a onda...
"Nekoliko dana ranije igrao sam sa Radničkim iz Obrenovca protiv Inđije baraž za ulazak u Drugu ligu, a dva mjeseca kasnije trener Slaviša Jokanović me je pitao: 'Bio si na punom stadionu JNA? Spremi se da igraš protiv Fenerbahčea'. Pet od sedam dana pred utakmicu nisam spavao. Nisam odlučio taj meč, ali mi je okrenuo život i karijeru za 180 stepeni".
Pored duela sa Turcima u kvalifikacijama za Ligu šampiona još dve utakmice obilježava kao najznačajnije u dosadašnjem dijelu karijere.
"Derbi na kome sam dao gol za pobjedu 1:0 i koji je označio osvajanje titule i, naravno, drama protiv Anderlehta u Briselu".
Trofeji su se redali.
"Imao sam sreće što sam u Partizanu bio u periodu kada sve cvjeta i što sam bio dio zlatne generacije. Pored dve duple krune, odnosno tri titule, imam i trofej koji malo ko ima - u svih šest derbija sam pobijedio".
Na pitanje da li će se vratiti, Petrović je odgovorio:
"Vratiću se sigurno. Ne znam samo da li kao igrač ili ću na Istok sa sjemenkama da navijam".
I dok je "otvarao dušu" pred novinarima, saigrači su ga gledali i "peckali".
"Fraza je da u klubu i ekipi vlada porodična atmosfera, a kod nas je zaista bilo tako. Godinama se bijemo i svađamo i baš ta iskrenost nas je vezivala".
A onda je krenuo "rafal" zahvalnica.
Pomenuo je Petrović sve sa kojima je sarađivao prethodne tri godine u Partizanu i reprezentaciji. Dug je spisak onih kojima se zahvalio.
"Igrao sam sa mnogo velikih majstora, ali nijedan nije kao Saša Ilić".
Za kraj ostavio je poruku:
"Hvala Partizanu za sve".
(izvještač MONDA sa Pohorja, Rade Jakšić, foto Partizan.rs)