Senegalac priznaje da se ponekad uplaši tokom igre što je posljedica povrede. Namjera mu je da ostane da živi u Beogradu po završetku karijere.
Još u ušima navijača Partizana često odzvanja "grobarski" prepjev čuvenog hita Ferida Avdića: "Nikad te niko voljeti neće, k'o što te volim ja"... Tako je i dalje iako Lamin Dijara minulih godinu dana nije bio među crno-bijelima.
Ipak, njegove zasluge, naročito zbog pet golova postignutih u "vječitim derbijima", ostale su u srcima pristalica srpskog šampiona.
Međutim, 27-godišnji napadač doživio je veliki peh poslije samo osam utakmica odigranih za Al Šabab (gdje je bio na pozajmici), slomljena mu je noga i pauzirao je sedam mjeseci do povratka u Partizan.
"Teško se vraća u formu... Nije onaj stari", prokomentarisao je trener Aleksandar Stanojević.
Svjestan je toga i Lamin Dijara i zato ne želi da propusti nijednu utakmicu, trening, vježbu. Ne priznaje ni umor.
"I dalje me pomalo boli potkoljenica, obično poslije treninga. Ljekari su mi rekli da će boljeti još neko vrijeme i da moram da trpim. U svakom slučaju, bol mi ne predstavlja problem u radu, ne preskačem nijednu vježbu", počeo je Dijara priču za MONDO.
Priznaje da je povreda ostavila posljedice i u glavi, koje, doduše, jenjavaju.
"Ponekad osjećam strah tokom igre... Ali, daleko je bolje nego recimo prije dva mjeseca. Sada i uklizavam. Tek ponekad se sjetim da sam lomio nogu, pa malo ukočim. I to će da prođe".
Momenat kada je povrijeđen nije djelovao tako dramatično. Međutim, ispostavilo se drugačije.
"Krenuo sam u prostor, protivnički igrač me povukao, pali smo, vjerovatno se i sudarili nogama... Nije djelovalo strašno, ali su mi kasnije doktori rekli da sam već imao frakturu potkoljenice i da sam zato slomio nogu", objasnio je Senegalac i nastavio:
"Frakturu sam dobio mnogo ranije, ali na snimku se nije vidjela. Kada bi me zaboljelo, stavio bih led i prošlo bi".
Nekada je bio nezamjenljiv u špicu Partizana, a sada je daleko od "pol-pozicije". Nije još dovoljno spreman poslije duge pauze, a i broj stranac u prvenstvu je ograničen na četiri. Kada se uzme u obzir da crno-bijeli imaju dvojicu stranih štopera, Mohameda Kamaru na zadnjem veznom i Eduarda u napadu, jasno je pred kako je teškim zadatkom Lamin Dijara.
"Otkako sam slomio nogu više se ne opterećujem time. Trener odlučuje ko mu je potreban i ko će da igra. Doveden sam u Partizan, nisam sam došao, imam ugovor još godinu dana i uvijek sam na raspolaganju".
Navijači za Dijaru kažu da je "streptomocin" za komšije, jer im je pet puta tresao mrežu.
"Ne brojim golove... Kažu i da sam dao gol na svakom derbiju, a nije baš tako".
Ipak, svjestan je da je postao ljubimac Grobara zahvaljujući tim pogocima.
"Nemam posebnu pripremu za derbi. Jednostavno se tako namjesti".
Lijepo mu je bilo u Dubaiju, ali drago mu je što se vratio u Beograd.
"Osim kod kuće nigdje nisam bio tri godine i zavolio sam Beograd. Planiram da kupim stan i možda se, kada završim karijeru, vratim da živim u Srbiji".
Na pitanje šta ga privlači Beogradu i Srbiji, odgovorio je:
"Najviše volim ljude, otvoreni su i stalno se smiju".
Nikada u srpskoj prestonici nije imao problem rasističke niti bilo koje druge prirode.
"Baš nikad. Istina, ne idem na mjesta gdje su velike gužve i gdje može da mi se desi neprijatnost kada ljudi malo popiju".
Upitan da li bi promijenio prezime u Dijarović, u svom stilu je odgovorio:
"To ne zvuči srpski nego hrvatski".
Tokom boravka crno-bijelih u Dubaiju prošle zime predsjednik Dragan Đurić ga je podsjetio kako se "valjao" u kancelariji generalnog sekretara Darka Grubora tražeći pare pred odlazak u Al Šabab. Dijara tvrdi da je to bila samo Đurićeva šala.
"Slobodno pitajte Darka. On i ja imamo poseban odnos. Znamo se tri godine i nikada se nismo svađali".
Ne razmišlja daleko, ali sigurno je da želi da jednog dana nastavi karijeru u jačoj ligi.
"Volio bih u Francusku zbog jezika ili u Španiju, ali samo Bog zna kakav će mi biti put. Naš posao je takav, nisam mogao ni da sanjam da ću ići u Dubai gdje mi je, ako izuzmem lom noge, bilo super", zaključio je Lamin Dijara.
(R.J, foto MONDO, Partizan.rs, MN Press)